Ćirini lavovi rutinski protiv Armenije

Konačnih 2:0 zvuči solidno, ali bilo je teže nego što smo se nadali. I to našom krivicom. Selektor Miroslav Blažević pribojavao se Ermenaca, pričao o remijima Srbije i Portugala te provlačenju Dinama u Jerevanu.

Na trenutke su Ermenci pokazali svoje kvalitete i stavili nas na muke, ali, srećom, nije ih krasila realizacija.

Počelo je sjajno. Priželjkivano vodstvo stiglo je u 6. minuti i odmah je bilo lakše. Zagospodarili smo terenom i čekalo se na povećanje.

Šansi je za to bilo. U 33. minuti nismo iskoristili penal. Da je Džeko tada zabio, bilo bi mnogo lakše. Vjerovatno bi već tada otpor žilavih Ermenaca bio slomljen.

Vezano uz taj trenutak: ubuduće se ne smije dešavati da loptu uzimaju trojica igrača i onda predaju jedan drugome kako ko koga zamoli. Znamo da je lijepo biti prvi strijelac kvalifikacija, ali umjesto Džeke, penal je trebao izvesti Ibričić ili Salihović, koji to rade i u svojim klubovima.

I tako, umjesto da utakmicu riješimo tada ili realizacijom makar jedne od niza dobrih prilika, dopustili smo protivniku da nam potroši još živaca. Do kraja prvog poluvremena, živjeli smo na ivici. Bilo je to neizvjesnih i dramatičnih, teško objašnjivih petnaestak minuta, koje će Blažević morati dobro analizirati.

Sličnu situaciju donio je i prvi dio drugog poluvremena, ali smo na kraju ipak uspjeli slomiti Ermence golom Muslimovića na sjajnu asistenciju Džeke te utakmicu mirno privesti kraju.

Uz tri boda veoma je važno što nijedan od devetorice igrača kojima je prijetila suspenzija nije dobio žuti karton. Odgovorno su odigrali i sačuvali se za Tursku u Zenici.

I sada nam dolaze Turci. Utakmica u srijedu može riješiti kvalifikacije. Pobjeda nam donosi potvrdu drugog mjesta, a remi nas ostavlja na četiri boda prednosti.

Stoga, subotnju noć u Ermeniji treba što prije zaboraviti, ali svakako izvući pouke. Ne sumnjamo da će to Blažević i učiniti.