Trener svih trenera ili Imperator?

Svi mi duboko smo uvjereni da će to biti trener svih trenera, ali ne smijemo podcjeniti niti stručne kvalitete Imperatora, koji je do sada mnogo puta obradovao turske navijače.

Došao tiho, pokorio Tursku

Fatih Terim profesionalnu trenersku karijeru započeo je u turskom Ankaragucuu u kojem se zadržao 18 mjeseci. Nakon toga seli se u Goztepe iz Izmira i tamo ostaje na klupi godinu dana. Sa ova dva kluba Imperator nije imao nikakvih značajnijih uspjeha i niko tada nije mogao naslutiti da će ovaj karizmatični stručnjak ući u istoriju turskog fudbala.

Reprezentacija Turske sinoć je obavila prvi trening na Bilinom polju pod palicom Fatiha TerimaNakon neuspjeha sa već spomenutim klubovima cijela turska sportska javnost ostala je šokirana kada je 1990. godine imenovan za pomoćnika tadašnjeg selektora Seppa Pionteka. Pored dužnosti pomoćnog trenera u A selekciji Terim je istovremeno predvodio mladu reprezentaciju Turske. 1993. godine imenovan je za prvog čovjeka turskog nacionalnog tima, a samo tri godine kasnije, po prvi put u istoriji odveo nacionalnu reprezentaciju Turske na Evropsko prvenstvo. Iako su tamo doživjeli tri poraza u grupnoj fazi, ovaj rezultat vinuo je Imperatora među nedodirljive.

Nakon Eura 1996. godine Imperator potpisuje ugovor sa slavnim Galatasarayem i u naredne četiri godine sa ovim timom osvaja četiri turska prvenstva, a kao šlag na tortu doalzi osvajanje kupa UEFA-e 2000. godine.

Razočarenja u evropskom klubskom fudbalu

Nakon velikih uspjeha sa Galatasarayem vrijeme je bilo da se Terim okuša i u nekim od najjačih evropskih liga. Od mnogobrojnih ponuda popularni Imperator prihvata onu Fiorentininu, te potpisuje sa Violama jednogodišnji ugovor. Zbog neslaganja s tadašnjim čelnim ljudima Viola prije isteka ugovora napušta klub, a već u ljeto 2001. godine preuzima slavni Milan. Međutim, samo pet mjeseci kasnije zbog nešto lošijih rezultata Rossoneri i Terim sporazumno se razilaze. Ljeto 2002. godine donosi Imperatorov povratak u Galatasaray, no ovaj put njegova era na klupi ovog slavnog kluba neslavno će završiti. Naime, nakon jednog poraza od ljutog rivala Fenerbahcea (6:0) podnosi ostavku i uzima trenerski predah, sve do povratka na klupu turskog nacionalnog tima.

A onda - Euro 2008

Evropsko prvenstvo 2008. godine ponajviše će ostati upamćemo po igrama izabranika Fatiha Terima. Na smotru najboljih evropskih selekcija došli su kao autsajderi, ali u nepunih mjesec dana svojim igrama, preokretima, borbenošću, jednostavno su oduševili fudbalsku javnost.

Turci su u susretu sa Hrvatskom pokazali svu svoju snagu i upornost - trenutak kada Senturk postiže gol za 1:1Prvi susret donosi Turskoj poraz od Portugala (2:0). U drugom susretu Terimovi izabranici gubili su od domaćih Švicaraca sve do 57. minute a onda Semih Senturk postiže pogodak za izjednačenje. I kada se očekivao posljednji sudijski zvižduk, Arda Turan postiže pogodak i najavljuje nešto što niko nije očekivao. Prodor Imperatora i njegove momčadi u sami vrh evropskog fudbala. Odlučujući susret u grupnoj fazi Turci su igrali sa Češkom i opet su bili na ivici provalije. Do 75. minute gubili su 2:0, ali onda slijedi preokret koji je ušao u istoriju evropskih prvenstava. Sa dva pogotka Kahvecija i jednim Arde Turana Imperatova garda probila se u četvrtfinale, gdje ih je čekala Hrvatska. Susret između naših zapadnih susjeda i Turske ušao je u anale evropskih prvenstava. 119. minuta, Klasnić dovodi Vatrene u vodstvo, sve je gotovo, Bilić i društvo već slave prolazak u polufinale, ali Imperator je miljenik sreće. Posljednji napad na utakmici, lopta u gužvi dolazi do Semiha Senturka, koji pogađa za 1:1 i osigurava jedanaesterce svojoj momčadi, u kojima su se Turci bolje snašli. U polufinalnom susretu Terimovi izabranici bili su desetkovani, što zbog kartona, što zbog povreda, ali su opet pružili dostojan otpor favoriziranoj Njemačkoj. Evropsko prvenstvo, koje je Imperatoru donijelo slavu, učinilo ga legendarnim, još mnogo godina će se prepričavati, a posebno mjesto u tim pričama zauzimat će Terim i njegovi izabranici.

Bijeli šal zaludio Jugostaviju

Trener svih trenera, Miroslav Ćiro Blažević, trenersku karijeru počeo je u Švicarskoj. U periodu od 1963. do 1975. godine vodio je švicarske klubove Vevey, Sion Lausanne, a nakon toga preuzima kormilo nacionalnog švicarskog tima. 1979. godine dolazi u Rijeku, a samo godinu kasnije preuzima Dinamo, s kojim 1982. nakon 24 godine bez trofeja uzima titulu u tada jednoj od najboljih evropskih liga, Jugoslovenskoj ligi. Već tada bilo je jasno da se na prostorima bivše Jugoslavije pojavila jedna nova trenerska zvijezda. Ćiro i njegov bijeli šal zaludili su Zagreb i tadašnju fudbalsku javnost u bivšoj nam zajedničkoj državi. Nakon Dinama trener svih trenera ponovo se vraća u Švicarsku gdje sa Grasshopperom uzima titulu, a povratak u Jugoslaviju desio se 1986. godine, kada Ćiro preuzima Prištinu. U njegovoj velikoj trenerskoj karijeri posebno mjesto imat će francuski Nantes kojeg je vodio 1990. godine. Nakon raspada Jugoslavije, Ćiro se vraća u Hrvatsku, tačnije u Dinamo sa kojim osvaja prvenstvo 1993. i kup 1994.. Zbog obaveza prema reprezentaciji napušta ponovo svoj voljeni klub i okreće se radu sa nacionalnom selekcijom, koji odvodi na Evropsko prvenstvo 1996. godine. Na ovom Evropskom prvenstvu trener svih trenera susreće se po prvi put sa Imperatorom i izlazi kao pobjednik. Naime, golom Vlaovića hrvatska reprezentacija upisala je istorijsku, prvu pobjedu na nekom velikom takmičenju. U četvrtfinalu Vatreni se sastaju sa Njemačkom te gube rezultatom 2:1, ali tek nakon ovog prvenstva slijede istorijski uspjesi hrvatske reprezentacije na čelu sa karizmatičnim Ćirom.

Ćiro je Hrvatima donio njihove najveće uspjehe

Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj donijet će Ćiri titulu trenera svih trenera, a hrvatskoj reprezentaciji istorijsko treće mjesto. U grupnoj fazi Vatreni su tada pobijedili Jamajku, Japan, a poraženi su od Argentine .

Miroslav Ćiro Blažević stigao je do 3. mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998.U osmini finala Ćirini sinovi igrali su sa Rumunijom i svim ljubiteljima fudbala sigurno je još uvijek u sjećanju Davor Šuker i njegov jedanaesterac u ovom meču. Prvi put sigurno pogađa, ali sudija ponavlja penal, a Šuker prije ponavljanja udarca prvo mjeri svoj puls i uredno opet loptu posprema u mrežu. Četvrtfinale donosi susret sa velikim dužnikom, reprezentacijom Njemačke. Malo ko je tada očekivao demoliranje Elfa, ali upravo to se desilo na utakmici. Vlaović, Jarni i Šuker zapečatili su sudbinu Nijemaca. Polufinalni susret donosi ogled Hrvatske i Francuske, a Ćirini izabranici na iznenađenje mnogih igraju sjajno i dolaze do prednosti.

Međutim, Tricolori uspjevaju preokrenuti i plasirati se u finale. U borbi za brončano odličje Hrvatska je pobjedila Holandiju (2:1), a Ćiro je proglašen za najboljeg trenera Svjetskog prvenstva.

Međutim, Ćirina trenerska karijera nije bila prožeta samo sa uspjesima. Trener svih trenera imao je i nekoliko jako neuspješnih epizoda, a sigurno je da su dvije najbolnije one sa reprezentacijom Irana i Hajdukom. Naime, u ne tako zahtjevnim azijskim kvalifikacijama, Ćiro nije uspio Iran odvesti na Svjetsko prvenstvo, a vodeći Hajduk u kvalifikacijama za Ligu prvaka doživio je možda i najveću blamažu kao trener. Naime, prosječni mađarski Debrecen isporučio je Čiri i njegovom Hajduku osam ljutih mađarskih kobasica (0:3, 0:5).

Trener svih trenera i Imperator do sutrašnjeg meča sjedili su nasuprot jedan drugom u dvije utakmice, a trenutni skor je 1:1, a mi se nadamo da će u srijedu navečer trener svih trenera srušiti Imperatora sa prijestolja.