Fanatik s Alipašinog Polja: Brojim samo one "bez kostiju"

Predrag Danilović proslavljeni jugoslovenski košarkaš, koji je svoj životni put počeo u C fazi Alipašinog Polja u Sarajevu, a igrački u Bosni, primjer je čovjeka kojeg su potcjenjivanja motivirala da dosegne visine.

Kondicioni trener Sead Krdžalić ispričao je zanimljivu storiju za Sportifico.com o tome kako je spremao Danilovića za NBA ligu.

"On je bio “zvijer“ u pravom smislu te reči, jedan od mojih najpripremljenijih igrača. Maksimalno predan radu, na treningu nikada ne progovara, samo na kraju kaže: “Treneru, je l’ bilo u redu? Šta nije valjalo? Šta ćemo sutra?“. Bila je milina raditi s njime, mladi sportisti bi trebalo da imaju takve uzore."

"Posebno je zanimljiv period na Zlatiboru tokom kojeg smo radili četiri treninga dnevno. On je ustajao rano, išao je već oko 7.30 na futing – mnogima to teško pada, ali Danilović je insistirao na tome. Futing traje 45 minuta – to je jedna vrsta “buđenja“ organizma, preznojavanje, plućna ventilacija i mišićna oksidacija, plus dosta istezanja. Zlatibor je vazdušna banja, taj planinski vazduh grijeh je ne iskoristiti jer se crvena krvna zrnca lakše proizvode."

"Zatim ide doručak, pa prijepodnevni trening oko 10.15. On traje sat i po vremena i u tom periodu radio je istrčavanje dionica i skočnost. Slijedi relaks, tj. masaža jer je fizioterapeut konstantno s nama, potom bazen itd. Dalje su u rasporedu ručak, odmor i užina koja ga sačeka u krevetu. Oko 17 sati odlazimo u teretanu, a poslije pojede voće. Od 20 smo išli u Čajetinu na šuterski trening, pošto tada nije bilo sala na Zlatiboru."

Nevjorovatna je anegdota sa šuterskog treninga.

"Nikada neću zaboraviti, vraćam mu lopte, izbrojim 300 ubačenih i kažem: “Sale, gotovo“. A on meni odgovara: “Jao, izvini, nisam ti rekao, ne 300 ubačenih, nego moraju da uđu kao kap, samo te brojim’. Ako dodirne obruč, ta se ne računa… To je najbolja ilustracija njegovog nivoa posvećenosti", ispričao je Krdžalić.