Bitka za Afriku

Ljudi ne biraju riječi kojima bi opisali sav ovaj ponos koji su nam priredili ovi zlatni momci, naši heroji. Niko i ne pomišlja na bilo šta osim pobjede naših momaka, ali kako se utakmica bliži, kao da i razum polako prevladava. Sve je više onih koji kažu, da i u slučaju eventualnog neuspjeha, ne smijemo zaboraviti sve ono što su nam naši igrači priredili u prethodnih godinu dana.

Igramo protiv jedne od najtežih reprezentacija na svijetu. Portugal je tim koji ima fantastične igrače, iako im najbolji neće igrati. Moramo biti svjesni da sve ovo što se događa uoči same utakmice nije stvar Portugalaca nego na takav način u odlučujuće tekme ulaze svi veliki timovi.

Pored treninga, taktike i uigravanja timovam jedna od glavnih odlika velikih timova svakako je i vršenje pritiska na protivnika, pogotovo ako se radi o mladom i neiskusnom protivniku, kakvi mi sigurno jesmo. Portugal će učiniti sve da dobije večerašnju utakmicu, poduzeće sve potrebne, dozvoljene i nedozvoljene metode kako bi njihova reprezentacija otišla na SP.

Najgore od svega bilo bi nasjesti na neke njihove provokacije. Sigurno je da će biti teško igrati bez četvorice standardnih igrača. Portugal je i tu pokazao da je veliki tim. Izostanak njihove prve zvijezde skoro da se nije ni osjetio.

Šta znači večerašnja utakmica?. Znači mnogo. Znači mnogo svakom istinskom patrioti ove zemlje. U trenutcima kada broj nezaposlenih na birou rada raste brzinom svjetlosti, kada nam gradovi po godinu dana nemaju gradonačelnike, kada oni koji su stvarali ovu zemlju svojom krvlju, moraju gladovati i spavati pred institucijama da bi dobili svojih 150 KM od kojih prehranjuju svoje petočlane porodice, e u tim trenutcima potreban je odlazak u Južnu Afriku kako bi bar na kratko svoje svakodnevne probleme potisli u drugi plan.

Dok političari uvjeravaju stanovništvo ove zemlje da bi im ulazak u EU riješio sve probleme, a sami po tom pitanju ne čine ništa, dok moramo stajati po dva dana u redu za vize kako bi posjetili nekog od najbližih članova porodice koji danas žive u nekoj "obećanoj zemlji" zahvaljujući tome što su imali sreće ukrcati se u neki od izbjegličkih konvoja, za to vrijeme obični stanovnik ove zemlje sanja o ulasku u Afriku. Južnu Afriku.

Razgovarajući s mnogo ljudi ovih dana stičem dojam da bi svako od njih dao sve za uspjeh nacionalnog tima. Dao bih sve, odrekao bih se mnogih stvari samo da vidim naše momke na završnoj smotri najboljih nogometaša svijeta. U trenutcima dok pišem tekst u pozadini svira stara dobra pjesma "Buđav lebac", pa pomislih kako bi bez problema pristao da u narednih godinu dana jedem samo buđav lebac, i to ne svaki dan, samo da nas vidim u Africi.

Biće teško, teže no ikada, ali sto puta je bosanskohercegovački ponos savladao velike prepreke, pa se iskreno nadam da će još jednom. Bilo je naboja i uoči Danske, pa i Srbije u Beogradu, ali čini se ovakvog nikada. Posebno je to izraženo u posljednjih nekoliko dana kada su nas Portugalci počeli podcijenjivati i od kako su i FIFA i njen predsjednik javno počeli davati podršku Portugalcima.

Iskreno se nadam da će nas sreća konačno pratiti i da ćemo se svi zajedno radovati nakon velike pobjede. Ipak, u slučaju, ne daj Bože neuspjeha, dignimo glavu gore i budimo i dalje ponosni i puni vjere u naše momke. Kult reprezentacije je izgrađen i nema sumnje da će euforija trajati i do narednih kvalifikacija. Pred ovim timom je velika budućnost.