Ćirolije je nestalo, idemo dalje

Ćiri ćemo priznati da, iako statistički nije najsupješniji selektor Bosne i Hercegovine u njenoj istoriji, je bez konkurencije najveći šarmer, ali i manipulator koji je kročio u bh. tim.

Na selektorsku klubu BiH stigao je 10. jula prošle godine, u vjerovatno najgorem trenutku ikada za bh. fudbal. Čelnici Saveza upravo su bili uručili otkaz Mehi Kodri, iza kojeg je stajala cjelokupna javnost. Situaciju je mogao popraviti samo neko poput - Ćire!

Šarmer, sa istančanim osjećajem za medijsku manipulaciju, legao nam je "ko' kec na desetku". Savezu pogotovo. U konkurenciji Španije, Belgije i Turske, reprezentacija je počela nizati uspjeh za uspjehom. Zaboravili smo i na Kodru, i na Muniba, i na Ilju, nacija je disala sa Zmajevima.

Ostvarili smo pod Ćirinom palicom i ulazak u baraž, gdje je Portugal ipak bio nepremostiva prepreka, a Ćiroki je uživao apsolutnu i bezrezervnu pdršku nacije. Međutim, nakon što se stišala euforija, polako su na vidjelo počele izlaziti prljave stvari. Sponzorski ugovori, mutne radnje i još mutniji ljudi u i oko reprezentacije, ali povrh svega Zvjezdan Misimović i Munib Ušanović, zapečatili su sudbinu Miroslava Blaževića, u narodu popularnog kao Ćiro, na selektorskoj klupi fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Prvo se Ćiro, naizgled bez ikakvog razloga, okomio na jednog od najomiljenijih i objektivno najboljih reprezentativaca Bosne i Hercegovine. Optužbe da je Miske prodao utakmicu sa Portugalom, "ucijenjivan od srpskog lobija", nisu pile vode. Većina javnosti znala je da to nije tako i Ćirina neupitna popularnost polako je počela da opada.

Potom je 23. novembra sud u Sarajevu izrekao presude Ćirinom najboljem prijatelju u NFSBiH, generalnom sekretaru Munibu Ušanoviću i sekretaru za finansije Miodragu Kurešu. Blažević se bezrezervno stavio na stranu osuđenika, čime je potpuno izgubio pozitivan stav kod navijača, koji su nakon toga pismenim putem tražili njegov odlazak.

Ćiro je sam sebi "skočio u stomak". Za vrlo kratko vrijeme izgubio je podršku javnosti svojim uglavnom kontradiktornim izjavama. Da li je to bilo svjesno ili ne, ostaje nam da nagađamo. Možda razlog svemu ovom treba tražiti u milion eura koliko su mu ponudili Kinezi za prelazak u Šangaj.

Koliko god mu trebali biti zahvalni za izuzetnu atmosferu koju je stvorio i neviđenu euforiju tokom kvalifikacija, kada je (gotovo) cijela država disala kao jedno sa Zmajevima, toliko mu zamjeramo što je praktično sve uništio u samo nekoliko dana nakon ispadanja iz baraža.

Bilo kako bilo, nama ostaju Miralem Pjanić, Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Safet Nadarević, Asmir Begović i ostatak Zmajeva, koji su, ruku na srce najzaslužniji za uspjehe koje smo postigli. Ćiro je kupio medijski kajmak. Radio ono što najbolje zna. Ćirolije je nestalo, idemo dalje.