"Lewandowski mi je bio cimer, a Mulalić igrač kojeg sam najmanje volio vidjeti" · Intervju

"A vidite... Svi mi težimo da igramo inostranstvu, lijepo je to, ali znate kako kažu - svuda pođi, kući dođi. Zaželio sam se svog Sarajeva, porodice, prijatelja...", priča nam Haris Handžić s kojim smo razgovarali u jednom od sarajevskih restorana.

Iako trenutno ne dobija minutažu kakvu je očekivao, vidjelo se da mu ne nedostaje samopouzdanja i da vjeruje kako će se kroz vrijeme nametnuti Husrefu Musemiću. Da je danas kompletniji igrač nego u odnosu na prethodnu eru na Koševu pokazao je uostalom i u Reggio Emiliji, kada je u remiju sa Atalantom za pola sata provedenih na terenu postigao gol i asistenciju.

Kada podsjetite Handžića na prethodna ostvarenja, poput nastupa za reprezentaciju, oči mu sijaju kao mlade djevojke koja vidi tinejdžersku ljubav. Spuštaju se na sam pomen prošlih dana, mladalačkih bubica, ali tokom razgovora trudio se da istraje u jednom - da pokaže da je svjestan i sebe i svog nogometnog znanja, pa je pitanje o povratku u redove Sarajeva više nego spremno dočekao.

"Bilo mi je teško i čudno istrčati u drugom dresu, a nasuprot mene stoje igrači koji nose grb kluba u kojem sam odrastao i kojeg jedino volim punim srcem. Profesionalac sam, morao sam odrađivati svoj posao najbolje što mogu, ali uvijek sam se nadao novoj prilici za povratak na Koševo i sada sam, hvala Bogu, ponovo tu. Svoj na svome, što bi se reklo", kazao je 28-godišnji Handžić na početku razgovora. 

Foto: T.Hebib/SportSport.ba

I Sarajevu ide odlično, u sjajnom ste nizu. U čemu leži tajna?

"Prvi smo na tabeli, naravno da sam presretan, ali svjesni smo da moramo ići iz utakmice u utakmicu. Važno je da nastavimo ovako, jer klubu kao što je Sarajevo je mjesto na vrhu, tako da ćemo učiniti sve da na kraju obradujemo navijače osvajanjem titule. U čemu leži tajna? Definitivno u zajedništvu. Svi smo kao porodica, držimo se zajedno. I kad ide loše, dajemo jedan drugom vjetar leđa, tako da su rezultat toga upravo ovi rezultati. "

Ne možete se baš pohvaliti minutažom. Muče li vas takve stvari?

"Naravno da je teško kada sjedite na klupi, koji god igrač kaže da ga to ne boli - laže. Ponekad je možda i dobro takvo što osjetiti. Da znaš kako ništa nije sigurno, da se stalno boriš ili čuvaš svoju poziciju. Ja vjerujem u sebe, dajem sve od sebe i nadam se da ću se izboriti za povjerenje. U cijeloj priči je najbitnije da Sarajevu idu dobro, da se pobjeđuje..."

Foto: T.Hebib/SportSport.ba

Koji vas je od novopridošlih igrača ove sezone najviše iznenadio?

"Svi koji su došli imaju kvalitet. Jednostavno, da nemaju, ne bi ni bili ovdje. Ali, ako bih morao izdvojiti nekoga, onda bi to bio Benjamin Tatar. O njemu se jako malo znalo, prvi ga ja nikada nisam gledao niti sam čuo za njega, međutim, evo, vidjeli se šta je na kraju pokazao. Kao vezni igrač je najbolji strijelac Sarajeva, a uz to redovno i asistira. Iznenadio me baš. Ima tu, naravno i ovih mlađih, koji su definitivno budućnost Sarajeva."

Kakav je vaš odnos sa trenerom Musemićem?

"Imamo sasvim korektan odnos. Poštuje on mene, ja njega, tako da tu nema nikakvih problema. Kao trener Husref je veoma strog, voli disciplinu i puno traži od nas igrača. To je dobra karakteristika trenera, jer ako ne postoji autoritet u svlačionici kako da očekujete rezultate? Jednostavno, ne ide. Mi smo inače imali priliku sarađivati i ranije, upravo mi je on kao klincu dao šansu u Sarajevu."

Igrali ste u Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Rusiji... Koju inostranu epizodu posebno izdvajate?

"Svugdje mi je bilo lijepo, čak i u sredinama u kojima nisam igrao koliko sam želio. U svim klubovima za koje sam igrao sam ponešto naučio, dodatno sazrio kao osoba, tako da je sve to bila jedna lijepa škola. Možda sam kao igrač najviše uživao u Rusiji, tu sam imao taj neki kontinuitet, a i sam život u toj zemlji je dosta dobar."

Foto: T.Hebib/SportSport.ba

Odigrali ste mnogo utakmica u Premijer ligi BiH. Kojeg defanzivca nikako ne volite vidjeti ispred sebe?

"Kada sam počeo tek igrati nezgodan je posebno bio Mulalić iz Željezničara, kao i Mikelini. Njih dvojicu sam najmanje volio vidjeti ispred sebe. I danas ima dosta dobrih štopera. Bogičević je onako iskusan, opasan, zatim Jakovljević i Barišić. Ima ih..."

U Lechu ste igrali s Robertom Lewandowskim, danas jednim od najboljih napadača na svijetu.

"Ma, čim sam ga prvi put vidio odmah sam znao da će napraviti karijeru. Imao je sve, kada krene 'jedan na jedan' lomi te odmah. Toliko sam bio oduševljen njime da sam jednom i brata nazvao da mu ispričam kakav igrač ima u Lechu."

Nekoliko puta ste igrali s njim u paru. Kako ste se slagali izvan terena?

"On je povučen i miran dečko, živi za nogomet. Trening mu je najvažniji, kada to odradi odmah ide kući. Izvan terena smo se slagali veoma dobro, na pripremama smo bili čak i cimeri."

Foto: T.Hebib/SportSport.ba

Pričajući o karijeri Handžić je istakao kako ništa ne bi promijenio, te da je ponosan na činjenicu da je sve u životu ostvario sam, a od trenera s kojim je sarađivao posebno lijepo sjećanje ima na Velimira Stojnića koji mu je, kaže, bio velika podrška na čemu mu je i danas dan zahvalan.