Treba li nam sjena nad uspjehom reprezentacije?

Međutim, umjesto da slavimo i pišemo o ovom sjajnom rezultatu, naš sigurno ponajbolji košarkaš, Jusuf Nurkić, prebacio je fokus na vlastite razmirice sa nekadašnjim predsjednikom Košarkaškog saveza i direktorom KK Bosna, danas predsjednikom političke partije NiP, Elmedinom Konakovićem.

I dok Konakoviću i ne možemo mnogo prebaciti to što odgovara na Nurkićeva dobacivanja, ipak se radi o političaru koji trenutno nije na funkcijama vezanim za sport i teško je očekivati da će ostati bez odgovora na provokacije, jednoj NBA zvijezdi i sasvim sigurno našoj prvoj uzdanici na budućem Eurobasketu ovakvi istupi u ovom trenutku ne priliče.

Nurkiću je NBA liga uskratila nastup u kvalifikacijama, ali je ipak stigao u Sarajevo da podrži saigrače. To je postupak hvale vrijedan i bilo bi jako dobro ukoliko bi Nurkić nastavio razmišljati o toj podršci. Momci su danima prolivali znoj i sada je možda vrijeme da uživaju u plodovima svog rada, da ih slavimo, pričamo malo o njima, ne o sažvakanoj priči "ko je počeo rat". Možda bi i Nurkiću bolje bilo posvetiti njima koji redak, umjesto epske sage o svom sukobu sa nekadašnjim košarkaškim radnikom.

Prepucavanja o nečemu što je bilo prije više od deset godina, skretanje pažnje javnosti sa velikog uspjeha njegovih saigrača iz reprezentacije nikome ne donose ništa dobro, a po malo su i uvrjedljivi prema košarkašima i košarkaškoj javnosti koja na ovaj rezultat čekala od 2015. godine.

Očigledno je teško Nurkiću preći preko nekih stvari, a ni Konaković ne želi ustuknuti, ali zarad budućnosti vrijedilo bi još jednom razmisliti. Pogotovo ako se uzme u obzir da Nurkić i Konaković više ne djeluju unutar istog sporta, saveza, reprezentacije, industrije.

Pa ako je i bilo zle krvi prije deset godina, neka je. Hajde danas da pričamo o Eurobasketu 2022?