Junaci ili izdajnici

Brojka je sasvim solidna, a između ostalih se izdvajaju Luis Figo, Michael Laudrup, Luis Enrique, Bernd Schuster, igrači koji su uskakali iz jednoj dresa u drugi, iako ima i onih poput Georgha Hagija ili Ronalda koji nisu direktno pravili transfere na relaciji Barcelona - Real i obrnuto.

Posebna priča je Alfredo di Stéfano. Skautima Barcelone i Reala u oči je upao jedan fudbaler Milionarisa koje u Kolumbiju stigao iz River Plate. Obe ekipe su najavljivale njegov dolazak, a zbrku oko toga čiji je igrač riješila je FIFA koja je odlučila da Di Stéfano jedne sezoni igra za Real, druge za Barcelonu.Predsjednik Barcelone je objavio kako klub odustaje od angažovanja Di Stéfana koji je nakon par prijateljskih utakmica u dresu Barcelone, potpisao za Real.U svojoj prvoj utakmici protiv Barcelone, di Stefano je zabio dva komada za pobjedu Reala 5:0.

Sljedeći velikan je Bernd Schuster koji je iz Kolna stigao u Barcelonu gdje se zadržao osam godina.To je bilo vrijeme vladavine predsjednika Lluísa Núñeza, u ekipu je stigao i veliki Maradona. Međutim jedini naslov prvaka Španije u tih osam godina koliko je Bernd Schuster nosio dres katalonskog giganta je osvojen u sezoni 1984/85 godine upravo zahvaljujući njemu. Još su osvojena tri kupa, Barcelona je igrala finale tadašnjeg Kupa Prvaka.

Ako prelazak ''plavog anđela'' iz Augsburga nije uzburkao duhove, jeste velikog majistora Michaela Laudrupa.U sezoni 1989/90, Johan Cruyff je počeo slagati dream team i Laudrup je bio idealno rješenje za prvog kreativca, igrača koji ima potpunu slobodu na terenu.Laudrupove godine u Barceloni samo su potvrdile ono što se i prije znalo. Michael je tehnički najpotkovaniji igrač svog vremena. Sa Barcom je osvojio 4 uzastopna prvenstva Španije, te 1992. i ligu prvaka. 1992. i 1993. izabran je za fudbalera godine u Primeri.

Kada je mu se veliki Cruyff zahvalio 1994.godine mnogi se nisu mogli načuditi odluci trenera Barcelone, a da šok bude veći, Michael je završio u Realu.Barcelona je sa Laudrupom 1994. pobijedila Real 5-0, ali 1995. Real sa Laudrupom je bolji za tih 5-0.U Madridu se zadržao dvije godine, nakon Eura 96 odlazi u Japan.

Svi transferi koji su se događali između dva španska giganta su ostali u sjeni onoga što se dogodilo nakon što je Luis Figo napustio Barcelonu.Za razliku od Laudrupa, navijači Barcelone nikada Figu nisu oprostili prelazak u Real. Njegov prvi dolazak na Camp Nou ostat će upamćen po nevjerovatnim zvižducima prilikom svakakog njegovog kontakta sa loptom.Figo je dugo bio duša Barcelone, nakon prelaska u Real nikada nije izborio status kakav je imao u Barceloni.Svinjska glava koji su navijači bacili na teren je sve rekla.

Međutim kada se priča o ovakvim stvarima, ne treba zaboraviti niti prelaske u drugom pravcu. Maradona s Karpata, Georg Hadji početkom 1990-ih godina igrao je za Real, a nakon dvogodišnje epizode u talijanskoj Bresciji svratio je i do Barcelone za koju je zabio sedam golova u 35 nastupa.

Nakon što je pet sezona oduševljavao navijače u Madridu, Luis Enrique je 1996. godine po isteku ugovora šokirao svijet i stavio potpis na ugovor s Barcelonom. Poklonici katalonskog kluba dočekali su ga s ovećom dozom sumnje, no ovaj je rođeni Kastiljac svojom borbenošću i predanošću osvojio njihova srca i postao jedna od ikona kluba. Svoju je karijeru i završio u Barceloni, za koju je ubilježio preko 200 nastupa.