Legenda umrla na ulici: Uzeo milione i davao svakom ko je tražio, pijan je prišao sinu, a onda...

Rođen u marginaliziranoj četvrti Marina prijestolnice Santiaga i morao je izbjegavati poroke koji su njegove komšije i prijatelje naveli da rano oduzmu život.

S nevjerojatnom lijevom nogom i ogromnim talentom, čovjek nadimka "Indio" vrhunac svoje karijere imao je igrajući u Meksiku.

Tijekom 1990-ih, igrao je za klub Atletico Morelia gdje je uzeo ogroman novac, ali nakon toga bio je prisiljen živjeti u siromaštvu u jednoj od najsiromašnijih četvrti u svojoj zemlji.

Šta je dovelo Castra do propasti? Čileanski mediji su o tome pisali detaljno nekoliko puta.

Djetinjstvo mu je bilo teško. Gledao je kako mu se prijatelji i susjedi gube u porocima alkohola i ovisnosti o drogama, ali interes za fudbalom mu je da se oslobodi te situacije.

Kao tinejdžera, otac ga je odveo na probu za Audax Italiano, gdje je briljirao od samog početka i debitovao je sa 17 godina. U kratkom vremenu stekao je poštovanje navijača, iznenadivši sve svojom nevjerojatnom lijevom nogom.

Odjednom, zahvaljujući počastima i dobrotvornim utakmicama, počeo se oporavljati, ali njegovi prošli poroci uzeli su svoj danak. Preminuo je u augustu 2021. godine.

Ubrzo su ga tražili i drugi timovi. U karijeri je igrao za niz klubova uključujući Santiago Wanderers, Huachipato i Deportivo Union San Felipe.

Međutim, kasnije je priznao da su dok je igrao, nije mogao bez poroka. Alkohol i marihuana uvijek su bili dio njegovog života, iako vlasti nikada nisu saznale, budući da nije bilo testova na droge.

Njeova karijera je krenula uzlaznom putanjom kada ga je doveo Atletico Morelia, koji mu je platio višemilionski iznos i dao mu značajan ugovor.

Odigrao je 31 utakmicu i zaradio više od 30 miliona meksičkih pezosa. Odatle je napustio Meksiko kako bi igrao u svojoj domovini za Coquimbo Unido.

Po povratku, njegovi prijatelji, saznavši za njegovu novu financijsku situaciju, iskoristili su njegovu dobrotu i počeli se zabavljati na njegov račun.

"Indio" je uvijek vjerovao da kada prijatelj treba izaći, a nema novca, treba mu pomoći, čime je započeo uzlaznu spiralu rasipanja i poroka.

Nakon nekog vremena, povreda meniskusa potpuno ga je udaljila od terena, a njegov prethodni način života onemogućio mu je da uštedi dovoljno novca za takve slučajeve.

Tada se suočio se s ozbiljnim problemima zbog svog ponašanja. Nasilno je napao svoju suprugu, zbog čega ga je prijavila, te je završio u zatvoru i pod zabranom prilaska.

Zatim je pijan prišao sinu i vratio se u zatvor. Brat ga je pozvao da živi kod njega, ali budući da se nije osjećao ugodno, radije je živio na ulici.

Tako je proveo godinu dana živeći teško, duboko depresivan, nespreman na interakciju s bilo kim. Kad je pronađen na ulici, nekoliko Castrovih prijatelja tražilo je način da mu pomognu.

Opština Cerro Navia osigurala mu je smještaj u javnoj teretani, a on je započeo rehabilitaciju. S vremenom mu je porodica i oprostila.