Matić: "Sarajevo radi najbolje i najviše ulaže, naš klub želi najbolje igrače" · Intervju

U vremenu kada se zimski prijelazni rok zahuktava, a fokus kluba sve više usmjerava ka vlastitom omladinskom pogonu, s gospodinom Matićem smo razgovarali o razvoju mladih igrača, filozofiji rada, izazovima skautinga i budućnosti FK Sarajevo. Poseban povod bio je i uspon Sergeja Ignatkova, momka kojeg je upravo on prepoznao i doveo na Koševo.

Matić govori o putu do uspjeha, o tome kako se prepoznaje pravi karakter, koliko je važna porodica mladog igrača, ali i zašto Sarajevo mora biti klub koji stvara, a ne samo kupuje.

Gospodine Matiću, prije svega hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za razgovor. Iza Vas je sigurno naporan period, ali na početaku razgovora bih se volio osvrnuti na rezultate FK Sarajevo u protekloj polusezoni. Kako Vi vidite učinak prvog tima, ali i omladinskih selekcija?

"Dobro, pa što se tiče naše prve ekipe, bile su neke promjene trenera i to je dovelo do toga da nismo najbolje krenuli u sezonu, ali evo sa dolaskom trenera Marija i ulaskom Zorana (Mamića) u klub, na tom sportskom dijelu smo se stabilizirali. Rekao bih i da smo krenuli sa boljim igrama.

Prije svega igrom, a onda po tome i sa rezultatima. Iako su rezultati mogli realno biti još bolji jer imali smo nekih dobrih utakmica u kojim nažalost nismo ostvarili dobre rezultate, iako smo na terenu izgledali dobro, ali evo krenuli smo nekom uzlaznom putanjom i nadam se da ćemo tako nastaviti i u proljetnom dijelu gdje očekujem da ćemo biti još bolji i da će rezultat na kraju biti maksimalno dobar, koliko može biti za nas.

Što se tiče naših U-19, U-17 i U-15 ekipa koje se takmiče u Premier ligi, mogu reći da su sve tri kategorije igrale jedan dominantan nogomet prije svega. Juniori su praktički u jedan bod sa Borcem, gdje smo igrali tu posljednju utakmicu sa njima 0:0, ali gdje smo bili puno bolji protivnik i smatram da u toj ekipi imamo kvalitetnih igrača i zalog za neku budućnost i možemo reći da je bila jedna dobra polusezona što se tiče njih.

Što se tiče kadeta, to je jedna od najboljih generacija posljednjih godina, možemo čak reći desetak godina u Bosni i Hercegovini. Jedna baš dobra generacija koju treba na poseban način tretirati i čuvati i raditi s njima da postanu još bolji i mislim da će se o toj generaciji tek u nekom narednom razdoblju više pričati te da iz te ekipe isprofilisati jedan veći broj igrača koje ćemo dovesti do, prvo do naše ekipe, ali i do seniorskog fudbala."

Kada se vratimo malo unazad i fokusiramo na Vaš lični put, kako je uopće izgledao Vaš ulazak u svijet fudbala i skautinga? Kada ste osjetili da je to Vaš poziv?

"Pa specifična jedna priča. Počeo sam trenirati kao klinac u Metkoviću i evo s nekih petnaestak godina sam otišao, put me odveo u Zagreb i tako dalje. I onda sam se vratio u Bosnu i Hercegovinu. Tako da sam vrlo rano htio da uđem u te neke trenerske vode odnosno trenerski dio posla u fudbalu. To je bilo sa dvadeset tri godine, ja sam se već praktički tada krenuo baviti kao trener u omladinskim kategorijama paralelno sa fakultetom, gdje sam završio Sportski fakultet za fizičku kulturu.

Usput sam se školovao za licence. Došao sam do, do UEFA A licence, a uvijek sam volio raditi sa talentiranim igračima. Uvijek me privlačilo to da kad su ti mladi igrači posebno talentirani da s njima razgovaram, da im pokušam usaditi neka nova znanja ili popraviti neke nedostatke i tako sam počeo raditi sa tim mladim igračima od kojih su danas neki od njih sada reprezentativci ili igraju u velikim klubovima. Otvarali su velike karijere, tako da preko njih me put odveo u taj skauting sasvim spontano i nije to uopće bilo u mom planu.

Nisam ni sam znao što znači skauting, ali sam ga u biti radio. Tako sam krenuo i onda me angažirao HNK Hajduk Split, za njih sam radio tri godine kao skaut i kao vanjski suradnik i eto. Onda nakon toga spletom okolnosti opet sasvim nenadano se dogodio poziv iz Fudbalskog kluba Sarajevo i evo dan danas sam tu i trudim se da, budem uspješan u tome, dajem svoj maksimum i to je to."

Kako je konkretno izgledao Vaš put do pozicije šefa omladinskog skautinga FK Sarajevo? Jeste li odmah došli na tu funkciju ili je put bio postepen?

"Pa znate šta, ovako, znači iskreno, kada sam došao na prvi razgovor... U tom trenutku sam, poznavajući kako se u bh. nogometu sve brzo mijenja i sve kratko traje, da nema nigdje neke stabilnosti, stabilizacije, očekivao sam da će se to dogoditi u tom trenutku i sa mnom. Mislio sam da će to bit par mjeseci i onda ušao sam da vidim nešto novo. Mislim, znao sam da je Sarajevo veliki klub. Nisam znao da je toliko velik kao što znam sada kada sam ga upoznao i na neki način se stopio sa klubom.

Tip sam osobe koja kad u nešto uđe teži da da svoj maksimum definitivno u tome i da bude svaki dan sve bolji i bolji. Da pogodim sa igračima, da što manje griješim, da napredujem kroz to. I da, htio sam da kad jednog dana kad odem iz toga kluba, da znam da sam nešto dobro napravio i da ostanu neki pozitivni utisci iza mene, a naravno da ja u svojoj karijeri napredujem, da mi to ojača i moj CV i put za dalje u toj mojoj karijeri."

Kada govorimo o samom procesu skautiranja, koliko utakmica u prosjeku pogledate prije nego donesete odluku da nekog igrača predložite klubu?

"Pa evo neke igrače mogu reći da neke igrače pratim pa možda čak cijelu sezonu prije nego što ih predložim. A neke igrače je dovoljno vidjeti možda samo par puta. Ono, vrhunskog igrača je teško ne primijetiti, samo je bitno koliko ćete ga rano primijetiti jer svi su se danas počeli baviti skautingom. A moram reći da Fudbalski klub Sarajevo u Bosni i Hercegovini prednjači u tome.

Neki su malo kasnije krenuli, ali jednostavno moramo biti aktivni, moramo biti brzi, moramo biti produktivni, moramo djelovati, ali prije svega moramo biti precizni.

Tako da ovisi opet o kojim igračima se radi, kojoj dobi se radi, ako pričamo o omladinskom nogometu, ali generalno ja volim svakog igrača pogledati više utakmica protiv različitih protivnika i u različitim ambijentima da bi donio odluku jer ipak Fudbalski klub Sarajevo zahtijeva najbolje. Tako da, otprilike tu je desetak utakmica koje sam pogledao sigurno za svakog igrača."

Koliko je u toj procjeni važan mentalni sklop igrača u odnosu na njegov čisti talenat?

"Pa da budem iskren kada nekog igrača gledam i to svojim kolegama govorim da, da treba voditi brigu o tome, onda nastojimo da upoznamo njegovu porodicu, da upoznamo njegovu okolinu, kako se on ponaša u školi, kako se on ponaša van treninga. To su jako bitne stvari, jer da bi se uklopio u jedan sustav, u jedan veliki klub, da bi se mogao nositi s pritiskom i sa svime što ga čeka da bi postao profesionalni fudbaler, u tim stvarima mora biti jak i kvalitetan, pa jednako kao što mora biti kvalitetan na zelenom terenu. Toliko mora biti kvalitetan u tim svim nekim drugim stvarima, jer u suprotnom, teško da bi ga doveli ili teško da može on nešto napraviti jer danas je karakter to nešto što čini razliku između talentovanog igrača i onog igrača koji dođe do seniorskog fudbala."

Da li Vam se desilo da odustanete od nekog izuzetno talentovanog igrača upravo zbog karaktera ili ponašanja?

"Pa jesmo. Da budem iskren jesmo od nekih igrača i pokazalo se da smo bili u pravu. Ali često se dogodi da nam to između sličnih igrača donese prevagu da se odlučimo za nekog drugog igrača naspram nekog koji je možda u tom trenutku bio malo talentovaniji, ali njegove radne navike su odlučile. Probate provjeriti, pročešljati šta kaže, njegove same početke i unazad dvije tri sezone prije nego što ga dovedete, sve neke stvari da saznate što više toga o njemu i njegovoj porodici i njihovom načinu života i općenito o svemu. Pa i školovanje koliko je bitno i jednostavno ponašanje, kultura tih ljudi, kao neke odgojne mjere da bi danas sutra postali profesionalci tako da definitivno smo i odustajali i jako nam je važno to u dovođenju mladih igrača prvenstveno."

Nikolu Katića i Luku Menala je otkrio još kada su bili djeca

Možete li izdvojiti prvog igrača za kojeg ste znali da će napraviti ozbiljnu karijeru, a da ste Vi imali važnu ulogu u njegovom putu?

"Pa evo ima par igrača, ali ne mogu prvog ne spomenem Nikolu Katića, znači A reprezentativca Bosne i Hercegovine. To je 'ajmo reći ono igrač koji sada igra za reprezentaciju i jedan je od bitnijih igrača Schalkea, a i znamo koliko je njegov put bio težak. Da dođe do toga i da uspije. A evo, kad je praktički bio na samim počecima u jako teškoj sredini i okolnostima koje je imao u početku, mislim da sam bio prvi i da sam bio jedini u biti koji je apsolutno vjerovao i stajao iza njega.

Tako da, evo, on je na neki način otvorio meni put da se bavim time profesionalno, on je jedan od tih. Ima iz njegove te generacije i Luka Menalo kojeg sam ga poznavao kao dijete i čak sam ga nekim klubovima tada predlagao. Iz nekih razloga nije otišao u te klubove koje sam predlagao, ali evo, kasnije je vrijeme pokazalo ko je i šta je, mislim da je i on napravio jednu uspješnu karijeru. Također je reprezentativac, evo sad je uspješan u Rijeci, bio je u Dinamu, tako da to su neki od igrača."

Šta Vam lično donosi veću satisfakciju, trenutak kada mladog igrača dovedete u klub ili kada ga vidite kao standardnog člana prvog tima?

"Uf, teško pitanje. Da budem iskren, obožavam raditi sa mladim igračima, definitivno, i to je ono nešto u čemu se pronalazim i generalno da ne budem sad skroman, vjerujem u mlade igrače za koje procijenim da će danas sutra doći do prvih timova u tim klubovima u koje ih ja dovedem ili u nekim drugim klubovima, da će napraviti uspješne karijere. Ja bih rekao to onako možda malo diplomatski. Najviše volim kada se odlučim za igrača u mlađoj uzrasnoj dobi od nekih četrnaest, petnaest godina, a za par godina on postane standardni prvotimac toga kluba. "

Ako biste morali izdvojiti jednog igrača kojeg ste doveli u FK Sarajevo, a na kojeg ste posebno ponosni – ko bi to bio?

"Pa u Fudbalskom klubu Sarajevo trenutno u akademiji ima više tih igrača koji su sada članovi Fudbalskog kluba Sarajevo i naše akademije i siguran sam da će njih nekoliko doći do prvog tima, ali mogu definitivno reći da sadašnji prvotimac Sergej Ignatkov je jedan od tih igrača, jer to dijete sam pratio iz razdoblja još dok sam radio za Hajduk, pratio sam ga dok je igrao na malim terenima, na pola terena i tako dalje.

I kad sam počeo raditi u Fudbalskom klubu Sarajevo, to je bilo ljeto 2022. godine, tad sam napravio svoj prvi izvještaj za Fudbalski klub Sarajevo - za njega, da bih htio njega, a evo znači nešto poslije toga, nakon godinu dana smo ga doveli u Fudbalski klub Sarajevo i bio sam ustrajan i stvarno sam uvijek isticao da je njegov karakter i njegova kvaliteta i sve neke njegove karakteristike koje su na velikoj razini da su mi govorile da ako dobije priliku da će postati standardni igrač Sarajeva i evo sretan sam. Nitko nije sretniji od mene što je to sada tako."

Koliko ste uključeni u komunikaciju sa stručnim štabom prvog tima, konkretno sa trenerom Marijom Cvitanovićem, kada je riječ o promociji mladih igrača?

"Pa dobro, mogu reći da je to jedan odličan spoj i suradnja između svih zaposlenih u klubu koji se trebaju baviti tim poslom. Sa gospodinom Cvitanovićem imam izvanredan odnos i to je jedan trener koji voli saslušati svakoga, i evo imali smo priliku baš o Sergeju razgovarati u prvim njegovim danima kad je došao u Fudbalski klub Sarajevo i to je jedan trener koji se ne boji staviti mlade igrače, tako da sam zadovoljan time i hvala mu na tome.

Ali mislim da ne bih tu sebe ni u čemu isticao. Mislim da radimo dobro kao tim i tako da ono tu bih pohvalio sve. Sve nas u biti koji radimo u interesu te djece, prvenstveno iz Akademije Fudbalskog kluba Sarajevo, jer smatram da će ih biti još više tih Sergeja Ignatkova, jer mislim da imamo jednu blistavu budućnost što se tiče mladih igrača."

Spomenuli ste da će neki mladi igrači ići na pripreme s prvim timom. Ko bi po Vašem mišljenju mogao napraviti iskorak u skorijoj budućnosti?

"Ma znate šta ima njih puno sada, oni svi imaju taj svoj san i svoj cilj i sve je to do njih na terenu. Naravno ja za svakoga od njih mislim da su tu s razlogom u Akademiji FK Sarajevo, jer znate šta, kada dovodite igrača u Akademiju onda morate gledati igrača kroz par godina, znači zavisi koliko u kojoj dobi on dolazi. Ako ima šesnaest godina, onda razmišljam, kako ga vidim sa osamnaest, devetnaest godina kad bi trebao postati prvotimac.

Sada će ih nekoliko otići na pripreme sa prvom ekipom. Ali, evo od ovih igrača koji su sad trenutno tu, istakao bih možda Mustafu Velića.

Mislim da je to jedan igrač koji je poliventan, iz razloga što može igrati na više pozicija. Jedan sjajan karakter, osoba, čovjek lijepo odgojen, mislim, kao i svi drugi. Ali on je, on je poseban u tome što je lijeva noga, može igrati napadača, može igrati krilo, može igrati beka, za reprezentaciju igra beka. Kad smo ga mi gledali u Zrinjskom, on je jednu utakmicu igrao krilo, jednu igra polušpicu, jednu igra napadača, tako da je jedan igrač koji je svestran, koji je vrhunski profesionalac i koji je gladan uspjeha. I mislim da  ako se bude pravilno nastavio razvijati i išao tim putem da bi mogao biti jedan od onih kojeg bismo mogli u nekom periodu budućnosti dobitu jer je mlad i tek je napunio šesnaest godina, tako da budućnost je ispred njega kao i ispred ostalih, ako budu kvalitetno radili. "

Dotakao se i Ismira Mirvića

Evo Vi ste spomenuli da je Velić bio u Zrinjskom, a onda se preselio u Sarajevo. Zašto bi jedan mladi igrač trebao baš izabrati Fudbalski klub Sarajevo ispred drugih klubova Bosne i Hercegovine, čak i šire u regionu? Imali smo i primjer Đurića kojeg je tražila i Crvena zvezda, pa je on došao u FK Sarajevo. Šta to privuče tu djecu da dođu u Sarajevo? Šta Vi mislite?

"Pa znate šta, u početku kad sam tu krenuo raditi, prvo sam sam trebao da se uvjerim u sve naše kvalitete i kvalitetan rad i sve ostalo. Smatram da je Sarajevo napravilo jedan veliki iskorak u svemu, u selekciji, u organizaciji, u trenažnom procesu, u razvoju, tako da smatram da je jedna dobra sredina za mlade igrače.

Eh istina je da je jako teško tu i da je težak dres i sve to, ali ujedno treba biti svakom igraču mladom čast da je tu. Tako da, ako me pitate zašto? Zato što Sarajevo radi najbolje. Sarajevo radi najbolje i najviše ulaže. Naš predsjednik želi najbolje igrače u svim kategorijama. Mislim, nestvarno je da predsjednik nekog kluba da želi najbolje dijete u uzrastu od petnaest godina, da se bavi time i da želi, da želi da sve najbolje što se može dovesti da dođu, u Fudbalski klub, u akademiju Fudbalskog kluba Sarajevo.

Evo, mislim da je to dovoljan razlog. Mislim da najviše vodi brige i najviše ulaže u akademiju Fudbalski klub Sarajevo u Bosni i Hercegovini."

Gdje vidite sebe, a gdje omladinski pogon FK Sarajevo za pet godina?

"Ma ne bih ja uspoređivao Sarajevo ni s kim. Kada sam ja u pitanju, volio bih jednog dana kad budem odlazio iz Sarajeva da prije svega osvojimo titulu. To bi mi značilo. Bio sam dio kada se osvojio Kup i želim da Sarajevo osvoji titulu na radost svih navijača i svih simpatizera i svih onih koji vole Sarajevo. To bi mi bila neka najveća satisfakcija da to ostvarim, osobno, u mojoj karijeri.  A sa koje pozicije, to mi vjerujte, nije ni bitno. Sad sam na toj poziciji na kojoj jesam, ali ako, ako budemo radili dobro i ostvarimo rezultate, onda smo svi uspješni, svi smo napravili nešto."

Koju bi poruku poslali navijačima Sarajeva? Kakvo Sarajevo trebaju očekivati u narednim godinama, hoće li to biti neki razvojni tim koji će iznjedriti mnoge mlade nade ili će ipak biti nešto iskusnije Sarajevo sa više fudbalera koji će imati veću karijeru iza sebe? Jeste li Vi više za to da bude to, da kažem, razvojni klub, iako Sarajevo s svojim imenom i historijom ne može nazvati razvojnim klubom?

"Pa slažem se. Sarajevo ne može biti razvojni klub i ne bi to nikad nazvao tim riječima. Znate kako, šta bi poručio, da daju podršku svom klubu u svim okolnostima i uvjetima u kojem se ekipa nalazi u tom trenutku. A što se tiče tog razvojnog ili iskusnog, rekao bih uvijek jedan miks, jer kad je netko kvalitetan, onda se ne pita za godine.

Da li će to biti igrač od trideset pet godina koji će svojim pristupom i svojim ponašanjem, svojim zalaganjem na terenu pokazati mlađim igračima kako treba, a i oni će ih pratiti i dal' će to biti dva mlađa igrača od osamnaest godina koji će osvojiti titulu i napraviti odlične stvari sa prvim timom. Tako da bih rekao da samo kvaliteta i karakter mogu te stvari donijeti i da to kao jedan spoj, miks tih stvari, to je Fudbalski klub Sarajevo.

Ne bi se uopće bazirao da li razvojno ili iskusno, nego bi rekao samo kvalitetno. Treba jedno moćno, kvalitetno Sarajevo koje neće gledati ništa iza sebe, nego ispred sebe i ostvarivati najveće rezultate."

Za kraj, koje je Vaše mišljenje za ovo pravilo U-21 igrača? Je li to treba biti pravilo ili onda dođemo u situaciju da neki klubovi samo reda radi stave neke igrače ili da se ti igrači dovoljno ne trude da rade na treninzima jer i oni znaju da su zacementirani u prvih 11?

"Pa znate šta, pravilo U-21 igrača je napravilo i dobre i loše stvari. Neki igrači su spletom okolnosti zbog tog pravila dobili priliku i to im je dobro došlo u njihovim karijerama. Igrali su prvoligaški nogomet i možda su napravili neke iskorake. Neko je napravio neki transfer, neko nije. Neki su se nažalost izgubili nakon što su izgubili status U-21, tzv. bonus igrača. A meni to pravilo osobno ne smeta jer ga ne gledam kao pravilo uopće. Uopće ga ne gledam kao pravilo, gledam ga kao možda, ono, u podsvijesti da te malo tjera da razmišljaš više o mladim igračima.

Nije mi loše, iskreno, to pravilo. Ne bih imao ništa protiv ni da su dva igrača U-21. Mislim, evo mi sada imamo u posljednjim utakmicama više mladih igrača. Eto, to je taj miks što sam maloprije spomenuo iskustva i mladosti, tako da to pravilo mi ne smeta. Smatram da samo treba biti dobar izbor tih igrača, da trebaju biti oni pravi u tom trenutku. Da li oni imaju osamnaest godina, sedamnaest ili dvadeset jednu godinu, to je nebitno, samo neka budu najbolji u tom trenutku."