Otac i majka završili u zatvoru, kćerka ga napustila, a on se odao drogama pa oborio sve rekorde

Ronnie O'Sullivan je u petak još jednom dokazao da je posebna vrsta sportiste kakva se rijetko rađa.

Na World Openu u Yushanu odigrao je nešto što se ne viđa gotovo nikada, napravivši maksimalni break od nevjerovatnih 153 poena i time ispisao novu stranicu historije snookera.

Sve se desilo već u prvom frameu četvrtfinala protiv Ryana Daya, gdje je praktično jednim potezom slomio protivnika i otvorio put ka ubjedljivoj pobjedi od 5:0.

Situacija koja je dovela do rekorda bila je specifična, jer je Day ostao zarobljen u snukeru, nije uspio da se izvuče, a O'Sullivan je dobio 'free ball' koji je pretvorio u savršen početak historijskog niza.

Zelena kugla postala je njegova dodatna crvena, a onda je uslijedio savršen niz koji je završio sa ukupno 153 poena, što je do sada neviđen učinak u profesionalnom snookeru.

Time je srušen prethodni rekord od 148 poena koji je držao Jamie Burnett još od 2004. godine.

O'Sullivan se nije zaustavio samo na tome, već je nastavio u istom ritmu i izborio plasman u finale, potvrdivši još jednom da i u poznim godinama dominira scenom.

Na profesionalnom planu sve izgleda kao savršena priča bez ijedne pukotine. Ali stvarnost je daleko od toga.

Iza osmijeha i genijalnih poteza krije se čovjek koji godinama pokušava da popravi ono što je možda nepovratno izgubljeno.

Njegov odnos sa najstarijom kćerkom Taylor-Ann Magnus jedna je od najtužnijih priča u svijetu sporta.

Njih dvoje su se u životu sreli svega dvanaest puta, a distance među njima nisu samo kilometri, već godine nerazumijevanja i razočarenja.

Taylor-Ann nikada nije krila šta misli o svom ocu, a njene riječi odzvanjaju mnogo jače od bilo kakvog sportskog rezultata.

"Učila sam iz njegovih grešaka i znam šta je zapravo važno. Zahvalna sam mu na tome. To je jedina vrijedna stvar koju mi je ikada dao. Nemam njegove milione, ali mojoj kćerki nikada neće nedostajati pažnja, kao meni dok sam bila mala. Odrastaće uz moju ljubav i zbog toga će biti bogatija. Iz ličnog iskustva znam da se ljubav novcem ne može kupiti."

Njene riječi bole, ali tu nije kraj.

"Nažalost, mislim da mene moj tata nikada nije razumio. Zarobljen je u svijetu u kojem misli da ga ljudi žele samo zbog novca. Čak i ja. Iako sam željela samo da imam tatu."

Posebno težak detalj jeste činjenica da O'Sullivan nikada nije upoznao svoju unuku Zaru Ann.

"On možda jeste svjetski šampion za neke, ali za mene nije dostojan da ga nazovem ‘tatom', a kamoli ‘dedom'. Imati stvarno lošeg roditelja poput njega pokazalo mi je šta je u životu važno. On nije dio mog života. Ne bih željela da neko takav bude blizu mene i mog djeteta. Posljednji put sam ga vidjela kada sam imala 17 ili 18 godina."

Te riječi ne može izbrisati nijedan trofej. A njegova životna priča objašnjava zašto je sve tako komplikovano.

Još kao dijete ostao je bez normalnog porodičnog okruženja, jer mu je majka završila u zatvoru zbog utaje poreza. Ali pravi šok uslijedio je kada je imao samo 16 godina.

Njegov otac, Ronnie O'Sullivan senior, završio je iza rešetaka zbog ubistva počinjenog u noćnom klubu.

"Više bih volio da imam normalan porodični život nego veliku karijeru u snukeru", priznao je kasnije O'Sullivan, govoreći o tom periodu koji ga je obilježio za cijeli život.

Otac je dobio doživotnu kaznu, iako je nakon 18 godina pušten na slobodu, ali šteta koja je nastala u porodici nikada nije zaista sanirana.

Majka je pokušavala da ga zaštiti od istine, ali vijest ga je ipak sustigla i potpuno slomila.

Prema svjedočenjima iz tog vremena, Ronnie je čak izgubio svijest kada je saznao šta se dogodilo.

Takvi udarci ostavljaju trag i ostavili su. U jednom trenutku karijere povukao se iz snookera, a kasnije je upao u probleme sa drogom i alkoholom.

Godine 1998. ostao je bez titule jer je bio pozitivan na kanabis, a potom je završio i na rehabilitaciji.

"Postoji ogromna praznina. Izgubio sam šest, sedam godina pijući i uzimajući kanabis. Onda su uslijedile četiri godine borbe sa rehabilitacijom i stvarima van snookera sa kojima se nisam baš najbolje nosio. Nisam bio fokusiran na snooker. Vjerujem da svi imaju probleme, ali 10 godina nisam uopšte napredovao."

Ipak, ono što ga čini posebnim jeste činjenica da se uvijek vraćao i vraćao jači.

Danas je sedmostruki svjetski prvak i čovjek kojeg mnogi bez razmišljanja nazivaju najvećim svih vremena.

Ali kada se pogleda šira slika, jasno je da njegova najveća borba nikada nije bila za trofeje već za mir.

I možda baš zato njegovi potezi na stolu imaju dodatnu težinu, jer iza svakog savršenog udarca stoji priča koju malo ko može izdržati.