Stara dama nikada mlađa

Datuma 1.11.1897. godine osnovan je najpopularniji i najtrofejniji italijanski klub svih vremena, od strane grupe učenika u školi za književnost ‘’Massimimo D'Azeglio Lyceum’’ u Torinu. Svi osnivači bili su starosti od četrnaest do sedamnaest godina i oni su, kako legenda kaže, došli do ideje da osnuju fudbalski klub dok su sjedali na klupi u ‘’Corso Re Umberto’’ parku.

Postoji, veoma malo, pisanih tragova o samom nastanku kluba, jer u to vrijeme novine nisu previše prostora posvećivale sportu. Jedan od osnivača, Enrico Canfari je kasnije (1914. godine) u jednom dokumentu opisao cijelu stvar. Grupa je raspravljala o imenu kluba i nakon brojnih glasanja došli su do tri varijante: Società Via Fori, Società Sportiva Massimo D' Azeglio i Sport Club Juventus. Posljednje rješenje je izabrano kao najbolje.  Juventus je promijenio ime u Fudbalski klub Juventus 1899. godine i prva boja dresova je bila roza i crna. Riječ Juventus je latinskog porijekla i znači mlad ili mladost.

Počeci, dolazak Agnellijevih i put ka vrhu...

Juve je prvu prvenstvenu utakmicu odigrao 1900. godine. U prvom službenom nastupu kluba, 11. maja  1900.godine, protiv FBC Torinesea zabilježen je poraz od 1-0.  1903. godine je odlučeno da se promjeni boja dresova, a jedan od razloga je bio i što se vjerovalo da roza boja nije sretna za ekipu, jer  su u tome periodu,  izgubili dva finala italijanskog prvenstva od Genoe. Te godine, tekstilni trgovac iz Notthinghama, John Savage, kreirao je crno-bijele dresove, koje je dobio od svog prijatelja, koji je igrao za Notts County i koji su ostali do dana današnjeg u upotrebi i simbol su kluba.

1905. godine osvojen je prvi Scudetto, a naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe, kada, trener, Alferdo Dick, odlučuje osnovati novi klub, današnji Torino, a za sobom odvodi i nekolicinu igrača. Naredna decenija je bila teška za Staru damu, kojoj je čak prijetilo i gašenje. Bila je to jedina decenija, u Juventusovoj historiji, u kojoj nisu osvojili nijedan trofej.

24. juni 1923. godine, ostat će upisan zlatnim slovima u povijesti kluba. Naime, klub tada preuzima porodica Agnelli, vlasnici automobilskog giganta FIAT, čime, počinje renesansa , do tada, malog, provincijskog kluba iz Torina. Juventus je drugi Scudetto osvojio u sezoni 1925/1926 kada su u finalu pobijedili Albu iz Rima ukupnim rezultatom 12-1. Predvođeni trenerom Carlom Carcanom i igračima kao što su: Orsi, Monti, Cesarini, Caligaris, u periodu između 1931. i 1935. godine, osvajaju pet uzastopnih titula, a 1938. godine, Juve osvaja i prvi od devet kupova Italije. U isto vrijeme prelazi se na Stadio Comunale,, a glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva  1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia, koje je poginuo 16. juna 1935. godine , u avionskoj nesreći,  dovodi do kraja zlatne ere i tako do Drugog svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju. 1947. godine, druga osoba iz porodice Agnelli dolazi na mjesto predsjednika kluba, bio je to legendarni Gianni Agnelli, u čijem mandatu klub osvaja još dvije titule 1950. I 1952. godine. 1956. godine, Giannija Agnellija je zamijenio njegov brat Umberto, a u tim su 1957. godine dovedeni, Velšanin John Carles i Italijan argentinskog porijekla Omar Sivori kao pomoć Giampieru Bonipertiu koji je tu bio još od 1946. Tim osvaja još tri titule 1958., 1960. I 1961. godine. 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine . U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla kruna. U ovoj dekadi Scudetto je  osvojen još samo jednom u sezoni 1966/67.

Zlatne godine, dominacija u Italiji i Evropi...

Nakon nešto sušnijeg perioda i nakon što se Boniperti oprostio i postao predsjednik kluba, dolaze zlatne godine za Juventus. U petnaest sezona, između 1971.  i 1986. godine u Italiji je postojao samo jedan klub, koji u tome periodu osvaja čak devet titula i sve što se tada moglo osvojiti u Evropi. Redom su osvojeni; Kup UEFA  1977., Kup pobjednika kupova 1984., i na kraju, nakon dva izgubljena finala i Kup šampiona 1985. godine. Međutim, ta finalna noć protiv Liverpoola, ostala je crnim slovima upisana u povijest fudbala, kada je 39 nesretnih navijača Juventusa, izgubilo život na Heysel stadionu.  U tom periodu, 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983., 1984. i 1985. godine  Zlatnu loptu osvaja još jedan fudbaler Juventusa; Michel Platini. Posljednju titulu u tome periodu, Juve osvaja 1986. godine, a nakon što je došlo do smjene generacija, uslijedillo je nešto duže čekanje na novi Scudetto. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi.

Moggi, Lippi, Del Piero i nastavak dominacije u Italiji i Evropi...
Uspjesima protkane osamdeste, slijedile su, nešto lošije, ali ne i neuspješne rane devedesete. Juventus je pod vodstvom trenera Dina Zoffa, 1990. godine osvojio Kup Uefa i italijanski kup, a 1993. godine, ponovo je osvojen Kup Uefa.
Dolaskom nove Uprave, na čelu sa Lucianom Moggijem, novog trenera, Marcela Lippija i plejade mlađih igrača, predvođenih legendarnim Alessandrom Del Pierom, Juve razbija dug post od trofeja u domaćem prvenstvu. Osvojena je dupla kruna u Italiji 1995. godine, Liga prvaka 1996., a do 2003. godine Stara dama osvaja još četiri Scudetta. U tom periodu, Juve gubi još tri finala Lige prvaka i finale Kupa Uefa. To je  razdoblje kada je Juventus,  bez premca, bio najbolji klub u Evropi.

Calciopoli/Farsopoli, Serie B i povratak...

U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello, koji u naredne dvije sezone, donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica, poznatog pod nazivom Calciopoli koji do dana današnjeg nije riješen do kraja, obzirom da je Juventus pokrenuo žalbeni postupak, uslijed pojavljivanja novih dokaza, koji jednako kompromituju i druge klubove i zbog kojih navijači Juventusa smatraju da je njihov klub žrtva zavjere, pojedinih moćnika italijanskog fudbala i koji oni nazivaju Farsopoli. Juventus je tada dobio najveću kaznu i bio izbačen u Serie B,  uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda, tima koji je u tome trenutku važio za jedan od najjačih timova Evrope i koji je dao čak osam igrača u finalu Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, te godine. Klub je doživio ogromne finansijske gubitke i morao je krenuti ispočetka.

Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vodili su tim kroz Serie B. Klub se ekspresno vraća u Serie A, uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima. Od 2007. godine,  počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli... Andrea, koji će pokušati vratiti Juve na stare staze slave, baš kao i njegovi preci svojevremeno. Juve je trenutno vodeći tim Serie A i pod palicom novog trenera, bivše igračke legende, Antonia Contea pokušavaju ostvariti neki značajniji rezultat, nakon dužeg vremena. U septembru ove godine, Juventus je otvorio i novi stadion, koji je jedan od najmodernijih u Evropi i Italiji i uopće prvi stadion u Italiji u vlasništvu jednog kluba.

Zanimljivosti i rekordi...

Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. La Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa.  Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je La Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino, raditi za Fiat, tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su Bianconeri (crno-bijeli), la zebre(zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame imaju kriva leđa.

Službeno, Juventus je osvojio  53 trofeja, od toga 40 u svojoj državi, što je rekord, te 11 u svim evropskim takmičenjima. Stara dama je četvrti najuspješniji klub u Evropi, a sedmi u svijetu sa najviše priznatih međunarodnih titula od strane federacija svih šest kontinenata i same FIFE.

Juventus je jedini tim na svijetu koji je osvojio sva službena međunarodna klupska takmičenja i prvi klub u Evropi koji je osvojio  sva tri UEFA-ina glavna takmičenja.Nijedan drugi klub nije imao četiri godine zaredom svoje igrače kao dobitnike Zlatne lopte, a čak sedam igrača Juventusa je osvajalo zlatnu loptu, što također predstavlja rekord. U Italiji je klub sa daleko najviše navijača, jer za njega navija skoro polovina svih navijača u toj državi (12 miliona), dok je širom Starog Kontinenta smješteno  njih  oko 43 miliona. Širom svijeta (naročito na Dalekom Istoku) ukupno ima oko 200  miliona navijača.  Klub je osnivač i Evropske Asocijacije Klubova, te je član grupe G-14, koja okuplja najelitnije svjetske timove. Juventus je najuspješniji italijanski klub u 20. Stoljeću i drugi najuspješniji u Evropi, odmah iza Real Madrida.

Najveća pobjeda je ostvarena nad Centom 15-0 u sezoni 1926/27., u drugoj rundi Kupa Italije. Što se tiče Serie A najveće su ostvarili u sezoni 1928/29. rezultatom 11-0. Protivnici su bili Fiorentina i Fiumana. Najteži porazi u ligi su od Milana 1912. (1-8) i Torina 1913. godine (0-8).

Generalno, gledajući kroz historiju, Juventus je tim koji je dao najviše igrača italijanskoj reprezentaciji te je jedini domaći tim, koji je od drugog održanog svjetskog prvenstva u Italiji 1934. godine imao svoje igrače u svakoj selekciji. Posebno su se isticali igrači iz dvije zlatne ere kluba; iz Quinquennio d'Oro u periodu od 1931. do 1935. godine te ere Ciclo Leggendario od 1972. do 1986. godine.  2006. Godine u finalu Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, Juventus je dao 8 igrača, što je apsolutni rekord. Generalno, Stara dama je klub koji je dao najviše igrača na Svjetskim i Evropskim prevenstvima u historiji fudbala. Zanimljivo je da je Juve, u nizu, četiri godine, nastupajući u evropskim kupovima, nije ispao prije finala, sve do 1999. godine i poraza od Manchestera u polufinalu Lige prvaka, što je apsolutni rekord. ( 1995. godine finale kupa Uefa sa Parmom, a zatim i tri uzastopna finala Lige prvaka i poraz od od Manchestera u polufinalu Lige prvaka 1999. godine.)

Juventus je od 1900. godine i prve zvanične utakmice, pa sve do današnjeg dana, odigrao, ukupno 3878 utakmica, u kojima je zabilježio 2053 pobjede,1035 remija i 790 poraza. Ukupno su postigli 6925 golova, a primili 3892 gola.

Najbolji strijelac i rekorder po broju nastupa je legendrani Alessandro Del Pero, još uvijek aktivni fudbaler, koji je skupio 684 nastupa i postigao 284 gola za Staru damu.

Čestitke Stara damo!