Po smjeni trenera vodeći smo u Evropi!

Naime, niti u jednom elitnom rangu Starog kontinenta klubovi nisu promijenili trenere kao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Rusiji. Čak po 10 klubova u nabrojanim državama mijenjalo je trenere u prvom dijelu sezone.

U Premijer ligi Bosne i Hercegovine od početka sezone pa do danas trenere su mijenali Sarajevo (Plišek - ?), Borac (Cvetković - Stojinić), Olimpic (Janjoš - Jusufbegović), Čelik (Gavran - Beganović), Sloboda (Crnkić - Vojvodić), GOŠK (Dražić - Odović), Kozara (Marinović - Jagodić), Leotar (Jović - Korak - Sredojević), Travnik (Selimović - Duraković - Jaganjac) i Slavija (Bjelica - Erbez), a ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je Široki Brijeg trenera promijenio prije prvog kola (Ćutuk - Karačić), onda možemo reći da smo u ovom segmentu na samom evropskom vrhu.

Zašto je to tako? Pitanje koje nudi milion odgovora, no prava je istina da na čelu Upravnih odbora bh. klubova sjede fudbalske analfabete koje smatraju da su veći stručnjaci i od trenera kojima su dali povjerenje. Nakon dva ili tri poraza ti čelnici klubova smijenom trenera izazivaju "pozitivan šok", koji često to i ne bude.

Međutim, svaka medalja ima dvije strane pa se onda može postaviti pitanje zbog čega treneri pristaju na takav odnos prema njima samima, a odgovor je ovaj put samo jedan. Produkcija trenera u našoj maloj Bosni i Hercegovini je ogromna, pa je zbog toga trenerima bitno samo da rade.

Ali, da u ovom segmentu nismo usamljeni govore i primjeri iz drugih zemalja, posebno iz Hrvatske i Rusije. čiji je također 10 klubova mijenjalo trenere.

U Hrvatskoj su trenere promijenili Split, Lučko, Cibalia, Varaždin, Šibenik, Karlovac, Zagreb, Rijeka, Lokomotiva i Dinamo, dok su u Rusiji od početka sezone trenere promijenili Dinamo Moskva, Lokomotiv, Anži, Rostov, Terek, Amkar, Krilja Sovjetov, Volga, Spartak Naljčik i Tom Tomsk.

Po osam klubova mijenjalo je trenere u Makedoniji, Srbiji i Italiji, dok je po sedam klubova mijenjalo trenere u Bugarskoj, Mađarskoj, Turskoj, Poljskoj i Grčkoj.