Šest stvari sa Mundijala kojih ćemo se vječno sjećati

1. Naša himna svirala je na Maracani

Bila je to poslastica za svakog patriotu, za sve nas koji ovu državu doživljavamo kao svetinju. Uoči utakmice sa Argentinom, prvi put je naša himna zasvirala na završnici jednog velikog takmičenja i to, ni manje ni više nego na stadionu koji je sinonim za spektakl - Maracani. Devetnaest godina nakon završetka rata koji je odnio više od 100 hiljada života, naša zastava viorila se na Maracani a himna koja je zasvirala dirnula je u srce sve Bosance i Hercegovce koji su pratili ovu utakmicu, kao i igrače na terenu. Šteta što je nismo mogli pjevati jer tada bi delirijum bio potpun. I to će se jednog dana, nadajmo se, promijeniti.

2. Nedostatak sreće od početka do kraja našeg nastupa na SP

Bosna i Hercegovina zaista nije imala sreće na Mundijalu i to je nepobitna činjenica. Od samog početka utakmice sa Argentinom bilo je jasno kakva će nas sreća pratiti tokom prvenstva. U trećoj minuti naše prve utakmice Messi je centrirao a Kolašinac je, ni kriv ni dužan, postao tragičar zbog nesretnog autogola koji nas je u startu gurnuo u rezultatski deficit. Utakmica sa Nigerijom je priča za sebe. U posljednjim sekundama Edin Džeko je pogodio stativu iz čiste situacije i tako nije uspio donijeti Bosni i Hercegovini izjednačenje. Na kraju se ispostavilo da bi nam bod iz te utakmice bio dovoljan za prolazak dalje. Sreća nam definitivno nije bila saveznik na ovom prvenstvu, da jeste sve bi bilo drugačije.

3. Sudac iz Novog Zelanda i poništeni gol Edina Džeke

Ono što vjerovatno najviše boli svakog navijača naše reprezentacije jeste nepravda koja nam je nanesena u susretu sa Nigerijom. U dvadesetoj minuti susreta Edin Džeko je postigao gol za naš tim, a sudija ga je poništio zbog ofsajda. Da bude još žalosnije, o ofsajdu nije bilo ni govora niti je situacija uopšte bila diskutabilna. Linijski sudac podigao je zastavicu tek nakon što je lopta ušla u mrežu. Da je bilo pošteno, Bosna i Hercegovina bi tada došla u prednost i teško da bismo doživjeli poraz od neuvjerljive Nigerije. Ostaje žal zbog sudijskog previda koji nas je koštao plasmana u osminu finala.

4. Papetovo srljanje u propast eksperimentom protiv Nigerije

Ako izuzmemo nesreću i kriminalno suđenje u susretu sa Nigerijom, moramo istaći da ipak najveće zasluge za poraz u toj utakmici snosi selektor Safet Sušić. Njegovo eksperimentisanje sa sastavom u najvažnijoj utakmici naše reprezentacije na prvenstvu zadalo nam je knock out koji nas je koštao ispadanja. Svi se pitaju zašto Kolašinac nije igrao tu utakmicu, kakvu je zapravo ulogu na terenu imao Senad Lulić i zašto su izmjene kasnije dobrih 15-20 minuta u utakmici gdje vrijeme nije radilo za nas. Ima tu još nejasnih situacija, ali smo ih već više puta spominjali tako da je sasvim bespotrebno da ih ponavljamo još jedanput. Nažalost, Pape nije položio ispit zrelosti i kumovao je našem ispadanju s prvenstva.

5. Historijska, ali pirova pobjeda nad Iranom

Pobjeda protiv Irana učinila je naciju sretnom i ponosnom, ali je u isto vrijeme potvrdila ono što smo već odranije znali - Zmajevi su u Brazilu i mogli a i morali više. Gorčina poraza od Nigerije nakon Irana je, čini se, još veća budući da je posljednja utakmica naše reprezentacije pokazala da smo tim koji je zaslužio plasman dalje. Sa kombinovanim sastavom u rezultatski po nas nebitnoj utakmici, naša reprezentacija odigrala je lepršavo i efikasno protiv ekipe kojoj je trebala pobjeda. Tri boda osvojena protiv Irana bila su ujedno i historijska za naš tim koji je tako prvi put upisao pobjedu na Svjetskim prvenstvima. Golove za BiH postigli su Edin Džeko, Miralem Pjanić i Avdija Vršajević.

6. Muhamed Bešić je naša zvijezda Mundijala i igrač za budućnost

Da naša reprezentacija ne treba brinuti za budućnost pokazao je novi val mladih igrača koji su izbili u prvi plan. Nakon što smo dobili Kolašinca i Hajrovića, najnovija mlada zvijezda bh. reprezentacije je Muhamed Bešić. Dvadesetjednogodišnji "anonimus" iz Ferencvaroša odradio je lavovski posao u sve tri utakmice na Mundijalu i postao neko o kome bruji kako domaća, tako i strana javnost. Bešić se proslavio u susretu sa Argentinom kada je sjajno čuvao Messija, ali osim toga pokazao je bespoštednu borbu i veliko požrtvovanje za dres sa nacionalnim grbom i u preostale dvije utakmice. Popularni Mume sada je idol navijača i naša uzdanica za godine koje dolaze. Nakon Elvira Rahimića, dobili smo novog "Generala" u liku mladog Bešića koji će, sigurni smo, još više napredovati i postati pravi lider naše reprezentacije.