Pobjeda protiv Irana unijela optizmizam u naše redove

Doha: Grad radnika iz Indije, Bangladeša, Sudana...

Drugi dan na Svjetskom prvenstvu u Kataru svim Bosancima i Hercegovcima, pa tako i nama ostat će u dobrom sjećanju. Pobjeda nad Iranom unijela je dobro raspoloženje u naše redove. 

Nakon što smo bez većih problema stigli do dvorane Lusail u kojem je naša reprezentacija igrala prvu utakmicu imali smo priliku vidjeti da su domaćini uradili sve što treba kako bi novinarima obezbijedili vrhunske uslove za rad. 

Mala nervoza uvukla se u sve nas nakon prvog poluvremena, a potom je naša reprezentacija zaigrala onako kako se to od nje i očekuje, pa smo ostvarili i prvu historijsku pobjedu na Svjetskom prvenstvu. Večeras je na rasporedu duel sa Austrijom, a nadamo se kako ćemo i nakon tog duela imati mnogo razloga za slavlje. 

U dvorani Lusail imali smo priliku razgovarati i sa nekim istinskim rukometnim veličinama, poput Kretzschmara i Šole, a dobro raspoloženje malo je narušio vozač oficijelnog autobusa IHF-a iz Sudana. Kaže da je "novi" pa ne poznaje dobro Dohu i vrlo brzo smo izgubljeni na ulicama prijestolnice Katara.

Srećom kolege iz Makedonije imaju GPS, pa pronalazimo hotel Millenium. Tokom putovanja klima nije radila nikako tokom prvih pola sata vožnje, a potom je naš vozač stvorio uslove u autobusu slične onima na Bjelašnici tokom mjeseca januara. To ne treba ni da čudi, obzirom da vozi u zimskoj jakni, iako je u Dohi ugodnih 20 stepeni. 

Prvo što ćete shvatiti kada dođete u Katar jeste da je standard života (cijene osnovnih životnih namirnica) sličan onom u zemljama Evropske unije. Za 100 eura dobit ćete 417 katarskih Riyala, a primjera radi cijena jedne espresso kafe u strogom centru grada je 10 Riyala, odnosno pet KM. Katarce ne možete vidjeti da rade, a za sve poslove zaduženi su ljudi iz različitih krajeva svijeta. Najviše je onih iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Sudana, Nigerije. 

Tako nas je u centar grada odvukao taksista iz Bangladeša, a vratili smo se sa taksistom iz Šri Lanke. Kažu kako im je prosječna plata u Kataru između 600 i 1000 dolara, što je mnogo više nego što mogu zaraditi u svojim zemljama. Godišnji odmor imaju svake dvije godine u trajanju od dva mjeseca, a rade svaki dan po 12 sati. Vožnja od hotela do centra grada (15-20 minuta) nas četvoricu koštala je svega 20 Riyala. 

Nakon nekoliko sati provedenih u džungli od betona i čelika, odlazimo iz centra Dohe i krećemo ka dvorani u kojoj ćemo ukrstiti koplja sa Austrijancima. Nadamo se da će večeras izabranici Dragana Markovića trasirati put u drugi krug takmičenja. 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.