"Tražili su mi novac da branim za BiH, danas je drugačije"

Neposredno nakon što je zaigrao sa Švicarskom na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, Josip Drmić je podsjetio da je porijeklom iz Viteza i da je "postojala šansa da nastupa pod zastavom Bosne i Hercegovine, ali..." To "ali" bilo je - "pao sam u zaborav kada sam igrao za omladinske selekcije Švicarske."

Priča Seada Ramovića još je rigidnija. Nekadašnji golman, čije se ime rijetko provlači po medijskim stupcima u bh. javnosti, branio je za klubove kao što su Wolfsburg i Borussia M'Gladbach i najveća krivica što nije upisao niti jedan nastup za naš tim pripada mešetarima koji su mu za to tražili novac. 

"Ja sam prije skoro deset godina izjavio da sam dobio ponudu od jedne osobe iz N/FS BiH da platim određenu sumu novca kako bih zaigrao za reprezentaciju. Stojim i danas iza toga, iako se ne volim vraćati na taj period. Kada već insistirate da razgovaram o tome, moram podsjetiti da se to dešavalo u periodu dok sam bio u Wolfsburgu i tada nisam posjedovao bh. pasoš, niti je vladao veliki interes za moje usluge. Da je bilo interesa papiri bi se sigurno mogli riješiti, ali tada je bio broj jedan opravdano bio moj prijatelj Kenan Hasagić i ružno bi bilo da govorim sada da sam ja trebao braniti", ispričao je Ramović na poćetku razgovora za SportSport.ba i potom dodao:

"Nisam želio plaćati da branim za reprezentaciju. Pa, ne bih sebe mogao pogledati u oči poslije toga, karakter mi to ne dozvoljava. Na sreću, danas situacija nije takva u reprezentaciji. Vidim da se dosta prate igrači koji nastupaju po inostranstvu i drago mi je što je zabilježen veliki napredak u posljednjih nekoliko godina." 

Sa velikim zanimanjem Ramović i danas prati naš nacionalni tim. Ističe da je Mehmed Baždarević dobro posložio reprezentaciju i da poraz u baražu od Republike Irske treba što prije zaboraviti.  

"Naravno da i danas pratim reprezentaciju. Slobodno vrijeme uvijek odvojim za naše utakmice i drago mi je kada vidim da smo pobijedili. Mi imamo fantastične igrače, golmana kao što je Begović i nema razloga da tugujemo. Poraz se može desiti svakoj selekciji. Nisam očekivao poraz od Republike Irske, ali gotovo je sad. Treba to zaboraviti što prije i spremati se za naredne kvalifikacije," smatra Ramović. 

Tokom karijere Ramović je imao priliku braniti i u Norveškoj. Noseći dresove Strømsgodseta, Tromsöa i Lillestroma bio je triput proglašen za najboljeg golmana u tamošnjem prvenstvu, što ujedno ubraja među najveće uspjehe u svojoj karijeri.

"Bilo je dosta lijepih trenutaka. Iz svakog kluba nosim lijepe uspomene, iako ću iskreno najviše pamtiti periode u Norveškoj i Wolfsburgu, zatim kada sam branio u današnjoj Evropskoj ligi i stvarno je bilo dosta lijepih stvari. Ipak, bilo je i povreda i to je ono čega se nerado sjećam."

Ramović je tokom ere u Wolfsburgu dijelio svlačionicu zajedno sa bivšim bh. reprezentativcima Markom Topićem i Mirkom Hrgovićem. Priznaje da danas nije u kontaktu s njima. 

"Eh to je bilo vrijeme. Bilo nam je lijepo zajedno, a o njima ne treba trošiti previše riječi. Topić i Hrgović su odlični kao momci i kao igrači, ali nažalost izgubili smo kontakt", kaže Ramović, koji već ozbiljno razmišlja o gradnji postnogometne karijere. 

"Upisao sam psihologiju i imam još ovaj mjesec da završim, a također sam se posvetio stvarima oko trenerske karijere. Malo sam se pozabavio oko tih licenci i vjerovatno ću ostati u sportu. Što se tiče ostalih stvari, živim danas u Stuttgartu u kojem sam i počeo svoju karijeru i svoje slobodno vrijeme provodim sa porodicom. Malo sam pratio utakmice Stuttgarta dok je bio Ibišević tu, bio sam iznenađen kada je otišao u Herthu. Za mene je jedan od najboljih strijelaca u Bundesligi koje sam vidio", zaključio je Ramović na kraju razgovora za SportSport.ba.

Ramović je prve nogometne korake napravio u Stuttgart Kickersima, odakle je 2001. godine otišao u Wolfsburg. Još je branio za Borussiju M'Gladbach, Kicker Offenbach, Tromsö, Sivasspor, Metalurg, Novi Pazar, Vendsyssel FF, Lilleström i Strømsgodset u kojem je i okončao svoju karijeru. Jedan jedini poziv u reprezentaciju dobio je 2004. godine za prijateljsku utakmicu protiv Luxemburga.