Đilas: Partizanov grb je čast i obaveza

Svakako da tim iz Humske nije pogriješio, jer upravo Đilas iz meča u meč opravdava očekivanja te tako dokazuje da magiju u nogama još uvijek posjeduje.

Vremenske kako prilike tako i neprilike nisu smetale tada mlađahnom Vladimiru da ostvari svoj san. Napukao i oronuo asfalt, ljutiti glas komšija koji se čuje iz zgrada zbog toga što nabija loptu u istu, nije smetao golobradom mladiću koji je bar na tren, tako živio svoj san.

Priča o prvim kopačkama, zanimljiva je anegodota.

"Veoma dobro se sjećam kako je sve počelo. Kako ja, tako i sva djeca koja su voljela fudbal, krenuli smo da igramo ispred zgrade, škole i obližnjih igrališta. Mom drugaru, otac je iz inostranstva poslao nove kopačke, bukvalno nove. Međutim, njemu su one bile velike, pa ih je odlučio dati meni. Ja da ih iskoristim, tako počnem da treniram u Bežaniji, klubu koji je od mene bio udaljen nekih 500 metara. To su bile 90-te godine. Poklon od drugara, te nove kopačke, bile su povod da krenem igrati fudbal i od tada je sve počelo. Mada, još jedna stvar je zanimljiva. Prvo sam bio golman, iako u pijetlićima ali i u tome sam se okušao", počinje svoju priču za SportSport.ba fudbaler Partizana, Vladimir Đilas.



Akcenat je glavni akter ove priče stavio na mlade, nadolazeće igrače za koje kako kaže, klubovi imaju ozbiljne planove.

"Ono što je interesantno za Super ligu Srbije jesu mladi igrači. Klubovi u Srbiji žive isključivo od mladih fudbalera. Od kada igram ligu Srbije, uvijek je bilo mladih igrača koji su odlazili u Italiju ili Španiju, jedni se izgube u svemu tome dok drugi ne. Bitno je da se oni probiju kako bi klubovi imali novčanu dobit od istih. Međutim, dok sam igrao u Borcu iz Banja Luke, imao sam priliku da vidim kako je to igrati u Premijer ligi BiH. Za mene je npr. liga u Bosni i Hercegovini mnogo interesantnija za igrati jer imate Zrinjski, Želju, Sarajevo, Slobodu ekipe koje se bore za titulu. Dok je u Srbiji konstantno ista stvar. Imate dva tima, Partizan i Zvezdu koji se unazad godinama bore za titulu, bila je tu i Vojvodina kako konkuretnt ali su s godina otpali. Raduje me činjenica da dolaze novi, mladi i talentovani igrači u Srbiji, ali pojedini se s vremenom izgube. Treneri i klubovi su pod moranjem da ih istrpe i kada ne igraju dobro, jer oni imaju svoj cilj, a to je da se plasiraju dalje. Moje mišljenje je opet da je Premijer liga BiH dok sam ja igrao, bila nešto zanimljivija", ističe centarfor.



Život profesionalnog fudbalera razlikuje se od drugih poslova. Ovaj pak, zahtjeva maksimalnu posvećenost i pažnju, kako bi danas ili sutra zaslužili da nam prezime stoji na dresu poput Partizanovog i ostalih.

"Izlasci i noćni život ne predstavljaju lošu stvar. Otići negdje i opustiti se je sasvim prirodno, ali sve ima svoju granicu i mjeru. Prema mom mišljenju je veoma važan odmor i ishrana poslije treninga. Mnogo igrača danas griješe kada poslije treninga odu u kafić ili restoran. To su nama treneri dok smo bili mlađi govorili, ali smo mi to shvatali površno. Ishrana je mnogo važna, kako bi unijeli što više vitamina i neophodnih materija u organizam da bi se on što prije oporavio. Mi u Teleoptiku imamo obroke koji su zdravi i nama potrebni nakon treninga. Kada bih nekom rekao da nas nakon meča u Partizanu čekaju pizze kao što je to slučaj u Manchester Unitedu, čovjek ne bi vjerovao. Ali tjestenina i ugljeni hidrati su veoma važni nakon treninga ili meča. Jedan Nemanja Vidić pričao je da Rio Ferdinand pojede pola pizze na poluvremenu. Vrlo je važan oporavak, trening i ishrana. Ponekad savjetujem mlađe igrače da nakon treninga odu kući. Treba biti mnogo odricanja ali ne treba da plašimo mlade", dodaje on.



Jedan radni dan u životu profesionalnog fudbalera, ističe se od drugih.

"Nakon prije podnevnog treninga u 11 sati, mi smo tamo već u 10. Odradimo trening i sastanak, a zatim idemo na ručak. Ja lično odem kući jer imam sat i pol do dva da odmorim, a zatim drugi trening. Pokušavam da svaki slobodan trenutak izdvojim za odmaranje", naglasio je naš sagovornik.



Paklen ritam očekuje timove u Super ligi Srbije. Svi ljubitelji fudbala u toj zemlji, imat će priliku da uživaju u novom vječitom derbiju kojeg donose ljuti rivali. Iz tabora crno-bijelih optimistično gledaju na predstojeći period.

"Imali smo skoro kratak osvrt na cijelu priču. Imali smo dvije teške utakmice, gdje nismo prikazali igru iz prethodnih mečeva. Te susrete smo dobili na neki individualni kvalitet, na nešto što nas nije krasilo prije. Sve je počelo od Kup meča sa Voždovcem. Ta vještačka podloga koliko je dobra toliko i loša, jer sam taj prelaz na običnu travu je problem po sebi, zbog navikavanja. Mi sada samo razmišljamo o Novom Pazaru, pa tek onda o derbiju. Kvalitetniji smo tim, s toga očekujemo da će sve ići u našu korist. Zatim slijedi derbi gdje imamo priliku da pokažemo da li hoćemo ili nećemo titulu. Naravno, mi čekamo kiks Zvezde, ali prvo Pazar pa sve ostalo. Mislim da smo u prethodnom derbiju bili nešto konkretniji. Derbi je derbi, on nosi svoju težinu. Partizanov grb je čast i obaveza", ističe napadač crno-bijelih.

Iskusni fudbaler imao je snažnu poruku za mlađe naraštaje koji žele da svoj karakter i ličnost grade upravo kroz najvažniju sporednu stvar na svijetu. 

"Ja u principu izbjegavam ovu temu, od 19 godine sam profesionalac prošao sam kroz mnogo toga. Fudbal je danas nešto drugačiji nego što je bio prije. Što se tiče omladinskog fudbala, jeste da roditelj gura i motiviše dijete uprkos svim problemima i nedaćama koje će ga snaći na tom putu. Tako je to kako u Srbiji tako i BiH. Njima su potrebni uslovi, da bi danas ili sutra postali neko i nešto. Ova igra je mnogo lijepa profesija, pogotovo kada igrate na profesionalnom nivou. Lijep je ovo posao, s toga smatram da igrači moraju tražiti motiv u tome kako bi izborili svoje mjesto pod suncem. Sve kreće od kuće i podrške roditelja", zaključuje napadač Partizana, Vladimir Đilas.