Ispovijest Adina Džafića: Živio sam 120 na sat, lumpovao... i na kraju sam sebe uništio · Intervju

Shvativši da su mu "vozovi već prošli" Džafić je prije gotovo dvije godine odlučio i definitivno da stavi tačku na svoju kakvu-takvu karijeru, tokom koje je, između ostalog, igrao za Velež, Čelik, Sarajevo, Slobodu... Mogao je više, svjestan je i sam. O svojoj avanturi u nogometnom svijetu za SportSport.ba je pričao s knedlom u grlu, vjerujući da će njegova priča inspirisati one mlađe nogometaše da ne slijede put kojim je on išao.

"Već gotovo dvije godine nisam u nogometu. Shvatio sam jednostavno da više nije to to i da sam propustio brojne prilike, a vrijeme, znate i sami, ne možete vratiti. Nedostajalo mi je prave ljubavi i profesionalizma prema nogometu. Kada živite 120 na sat, konstantno lumpujete, hodate..., čemu da se nadate? E, tako sam otprilike živio i ja", priča nam Adin Džafić (29), koji je svojevremeno upisao i jedan nastup za A reprezentaciju BiH, pa nastavlja:

"Problem je kada dođete iz male sredine i odjednom dobijete, hajmo reći, mnogo novca i još pritom vas ne kontroliše niko. Navikao sam tada na lagodan život, sve mi je bilo na dohvat ruke, a na kraju sam, ispostavit će se, sam sebi bio najveći dušman. Danas me nije stid o tome pričati. Da sam tada imao ovu pamet sve bih drugačije radio i iz tog razloga volio bih da ova moja priča dođe do onih mlađih nogometaša. U zabludi su ako misle da mogu živjeti kako hoće i pritom napraviti neku karijeru. Lumpovao sam, ne baš dan pred utakmicu, ali jesam i znalo se dogoditi da poslije toga odigram odlično utakmicu. Pomislio sam: 'Pa, i ovako se može', a onda dođe sljedećih deset u kojima se ne mogu sastaviti s loptom."

U to vrijeme brigu o njegovoj karijeri vodio je Admir Husarić. Priznaje kako više nisu odnosima kao nekada, no zahvalan mu je na svemu što je uradio za njega.

"Pozdravimo se, okej smo, ali odnosi nisu kao nekada kada mi je bio skoro poput oca. Neko će reći i da je on krivac za moj pad, mada daleko od toga, jer jedini krivac sam ja. Meni ko meni je savjest čista što ga nikada nisam ni prodao, ni iznevjerio, a mogao sam. Nudili su mi brojni menadžeri da ga napustim i krenem sa njima. Ipak, meni je riječ sveto nešto."

Igrao je Džafić za renomirane bh. klubove. Najljepše mu je, priznaje, bilo u Veležu, a najteže u Slobodi.

"Ako bih morao izdvojiti jedan klub to bi vjerovatno bio FK Sarajevo, u duši sam Hordaš, ali sportski gledajući u Veležu mi je bilo najljepše. U tom periodu sam bio na vrhuncu svoje karijere, dok mi je u Slobodu nekako bilo najteže. Sve je išlo na silu, dođe bum, pa opet po starom... Meni je u Slobodi najviše smetalo što je plata kasnila. Ako se kaže da je od prvog do petog, neka bude i osmog, ali nije u redu da dolazi tek na kraju mjeseca. Nogometaš sam, živio sam od tih novaca. Bunio sam se, naravno, pa su me na kraju etiketirali kao konfliktnu osobu. Ljudima smeta kada govorite istinu, smeta i meni čak, ali takve više poštujem u životu."

Od igrača s kojima je dijelio svlačionicu izdvojio je nekoliko.

"Bilo je dosta dobrih nogometaša, stvarno, pa mi je i teško izdvojiti nekoga. Hm... Po nogometnom znanju mogu reći da me oduševio Nermin Jamak, ima taj neki vic u igri, a strašni su još bili Eldar Hasanović, pa Dženan Zaimović... Neki su također danas reprezentativci."

Spomenuvši reprezentaciju, prisjetio se i sam kako je imao priliku dijeliti svlačionicu sa Misimovićem, Šehićem...

"Bilo je to 2010. godine protiv Poljske. To mi je možda i jedna od najdražnih utakmica u karijeri, jer svakom nogometašu je san igrati za svoju zemlju. Bog mi je dao da doživim to, i dan-danas se rado prisjetim toga s nostalgijom."

Adin Džafić danas...

"Vratio sam se u Srebrenik, tu živim sa djevojkom koju ću uskoro i oženiti. Mogu slobodno reći i da je ona najzaslužnija što sam se, da tako kažem, smirio. Ona je inače zubarka, i ja sam upisao vanredno srednju zubotehničku školu, pa ćemo u budućnosti vjerovatno zajedno raditi. Također, završavam i program za trenersku C licencu."

Na kraju je ocijenio kako se Premijer liga BiH u odnosu na period kada je igrao u njoj znatno poboljšala, kako kvalitetom tako i infrastrukturom, a uvjeren je da će šampionski trofej podići Sarajevo.