Slika i prilika Slobode · Komentar

Serija utakmica Slobode bez pobjede je nastavljena i traje već mjesec dana, od pobjede nad Sarajevom u aprilu. Crveno-crni su na prethodnih pet mečeva osvojili samo bod, kada su sa Željezničarom odigrali 0:0.

U prethodnih pet utakmica Sloboda je postigla samo jedan pogodak. Dakle, za 450 i kusur minuta je tek jednom tim Zlatana Nalića pronašao put do protivničke mreže i to protiv Krupe na Tušnju.

Zrinjski, Željo, Široki Brijeg i Mladost su zaključali vrata u duelima sa Slobodom, koja će turbulentnu sezonu okončati u Bijeljini protiv Radnika i u donjem dijelu tabele.

Igra Slobode nije na nekom zavidnom nivou, posebno u ofanzivnom dijelu, a negledljiv nogomet je bio očit razlog da se Tušanj krene prazniti 15 ili 20 minuta prije kraja.

Mnogi Tuzlaci su jučer do 75. minute imali strpljenja, a onda je ono nestalo, pa su odlučili da odu kući, ionako nervozni jer, u biti, nema ni kvalitetne igre, ni dobrih rezultata. Nezgodna kombinacija. Kud ćeš gore?

Sloboda je odavno izgubila ambicije u Premijer ligi, čak i kada je možda mogla da da bude ravnopravan rival ostalim ekipama u borbi za Evropu, ali je odmah digla ruke i rastužila navijače.

Ako neko zna i može da donese neki sud o (ne)kvaliteti igre, onda je to - publika. Ljudi koji vikende provode na stadionima. Sudeći po njima, kvaliteta na Tušnju trenutno nema. A ni rezultata...

U Slobodi će morati dobro da se potrude da u narednoj sezoni prezentuju nešto ljepši nogomet i daleko bolje rezultate, kako bi utakmice na Tušnju trajale duže od 75 minuta.

U protivnom, gledat ćemo iste scene, pomalo i tužne, ako se zna da je Sloboda klub s bogatom tradicijom i da je Tuzla među tri najveća grada u BiH, te da se u ovom gradu oduvijek živjelo za Slobodu.