Galicijski "kralj kokaina", ljubav prema fudbalu i "pad" zbog El Clasica

Depotivo La Coruna i Celta Vigo su najpopularniji klubovi u Galiciji - španskoj autonomnoj zajednici koja je smještena na sjeverozapadu Pirenejskog poluotoka.

Nalazi se na obali Atlantskog oceana, graniči na jugu s Portugalom, na istoku s Asturijom i Kastiljom i Leonom, a geografski položaj je Galiciji "omogučio" da bude jednao od najvažnijih ruta za krijumčarenje kokaina.

Naravno, to je nekoliko porodica iskoristilo i postali su nezaobilazni faktor u krijumčarenju kokaina, a na čelu jedne se nalazio Jose Ramon Prado Bugallo, poznatiji kao Sito Minanco.

Rođen je u maloj opcini Cambados. Bio je poznat kao jedan od najboljih ribolovaca, no od života je želio mnogo više. Krajem 1980. godine počeo se baviti krijumčarenjem duhana, a tri godine kasnije je uhapšen.

Sudbina je htjela da jedan dio kazne "odradi" u zatvoru Carabanhel u Madridu gdje je upostavio kontakte sa članovima zloglasnog kolumbijskog kartela Medelin na čijem čelu je sve do svoje smrti bio Pablo Escobar.

Nakon izlaska iz zatvora ušao je u svijet krijumčarenja droge, iako je nastavio raditi i sa duhanom što mu je služilo kao društveno pokriće. Prihodi od trgovine drogom su rasli, Sito je bio sve moćniji, a naklonost lokalnog stanovništva je "kupovao" brigom o siromašnim. Baš poput Escobara s čijim kartelom je usko sarađivao.

No, nije to jedina stvar koja je povezivala Sita i Escobara, odnosno obojica su na vrhuncu svoje moći odlučili ulagati u fudbal, preko kojeg su i "prali" novce zarađene na nelegalnoj trgivni drogom.

Ipak, Minanco nije odlučio ili pak nije mogao, novce ulagati u velike klubove Galicije, Deportivo Lacorunu i Celtu Vigo, nego je želio od nižerazrednog lokalnog kluba Juventud Cambadosa napraviti fudbalsku priču o kojoj će brujati Španija.

Sredinom 1986. godine je kupio pomenuti klub. Na njegovo čelo je stavio strica, no za sve se on pitao. Klub iz malog mjesta je svoje domaće utakmice igrao na terenu koji nije bio prekriven travom (šljaka), ali Sito je znao da je recept za uspjeh novac.

Igrači su imali ogromne plate za rang takmičenja u kojem su igrali (peti), a vremenom su u Cambados počeli dolaziti igrači koji su svojevremeno igrali i u Deportivu. Za samo par godina klub iz gradića sa 13000 stanovnika je postao treći najbolji klub u Galiciji, odmah iza Deportiva i Celte.

Ulaganja u fudbal su mu donijela još veću popularnost, a igračima nije smetalo to što su igrali za čovjeka koji se bavi trgovinom droge. Mjesečno su primali skoro oko 20.000 eura, pa i ne čudi. A, osim toga bili su bogato nagrađivani za pobjede.

"Imali su ogromnu društvenu podršku i bili su vrlo superiorni. Svaka utakmica bila je vojna parada. Uvijek su zabijali golove, pogotovo kod kuće. Nisu imali ozbiljnog konkurenta", prisjeća se jedan od stanovnika Cambadosa tog perioda, dok drugi dodaje:

"Bili su kao profesionalci. Mjesečno su zarađivali po tri miliona pezeta (18.500 eura) ne računajući bogate nagrade. Imati tako dobar tim u gradu poput Cambadosa je bila prava poslastica".

Sitov recept je uspio. Novac uložen u ekipu je dao rezultat i za samo tri sezone Cambados je stigao do 2 B lige (trećeg ranga), a po završetku te uspješne sezone u ljeto 1989. godine Sito je klub odveo na turneju u Panamu i Venecuelu, dok se u isto vrijeme krenulo i sa izgradnjom novog stadiona.

Turneja u Panamu i Venecuelu je bila nezaboravna, o čemu svjedoče i riječi jednog od igrača: Bilo je to luksuzno putovanje: luksuzni brodovi, prostitutke. Najbolji morski plodovi, najbolji šampanjac".

Novi stadion je otvoren pred kraj 1989. godine, a duel sa Ferrolom nije htio niko propustiti. Pored ljubitelja fudbala priliku da se slikaju sa Sitom su dobili i mnogobrojni političari, pa čak i svećenici.

Pad Sita Minanca je značio i pad Juventud Cambadosa

U svojoj prvoj sezoni u profesionalnom fudbalu Juventud Cambados je zauzeo 4. mjesto, a malo je nedostajalo da izbore promociju u 2 A ligu, sadašnju Segundu.

Očekivalo se da će u narednoj sezoni klub nastaviti rasti, no u Madridu su odlučili da moraju stati u kraj krijumčarima droge iz Galicije, što je samim tim značilo i povratak u realanost malog lokalnog kluba.

Uslijedila je velika policijska akcija, u Cambadosu je uhapšeno više od 20 članova "Minancovog kartela", no Sito je uspio pobjeći. Vjerovatno je i pored velike tajnosti akcije, imao dojavu, pa se na vrijeme uspio izvući.

Ipak, španske vlasti nisu odustajale, nastavile su potragu za Sitom, a da kompletna priča na kraju bude zanimljivoja, uhapšen je u Pozuelo de Alarconu, općini koja pripada Madridu.

No, ni to nije sve, odnosno sudbina se u pravom smislu riječi poigrala sa Sitom jer su mu policijske snage u trag ušle tako što je odlučio napustiti "sigurnu kuću" kako bi gledao El Clasico između Reala i Barcelone.

Ljubav prema fudbalu ga je koštala. Osuđen je na 20 godina zatovra, ali nakon što je odležao sedam, pušten je na slobodu. Ponovo kje uhapšen, a njegov "pad" je skupo koštao i Juventud Cambados, koji se danas takmiči u šestom rangu španskog fudbala.