Sindrom izlaznih generacija: Sportska "epidemija" koja ozbiljno zahvata Balkan · Riječ, dvije...

Čekajući finale Evropskog prvenstva u fudbalu između Španije i Engleske preletili smo i ostala sportska borilišta, malo smo bacali pogled prema Parizu. Olimpijske igre su sve bliže, a ljeto je rezervisano i za Eurobasket u mlađim kategorijama.

Upravo je sa košarkaških terena stigla jedna pomalo alarmantna vijesti za one koji ozbiljno gledaju dubinu sporta na ovim prostorima i onih koje zaista sport zanima, a ne neki lični ili peti, deseti interes preko "leđa" sportske opreme.

Ženska košarkaška reprezentacija Srbije U20 ispala je iz A divizije. Zemlja košarke, kako nazivaju Srbiju, od naredne godine će imati reprezentaciju u B divziji u društvu nekih egzotičnih košarkaških selekcija. Da stvar bude zanimljivija, seniorke Srbije su u Parizu jedne od glavnih favoritkinja za olimpijsku medalju.

Neuspjeh ženske košarkaške reprezentacije Srbije do 20 godina neće biti povod da se upire prstom u pojedince, ali može biti samo kap koja će preliti čašu u balkanskom sivilu i neozbiljnosti rada u izlaznim generacijama kolektivnih sportova.

Srbija nije sama danas bila, Crna Gora je na U20 prvenstvu za košarkaše doživjela poraz od Slovenije 81:61, a nedavno je U20 košarkaška reprezentacija Crne Gore upisala debakl od Španije sa pomalo nevjerovatnih 84:19.

Pomenuti rezultati Srbije i Crne Gore su daleko do bilo kakvog prozivanja ovih selekcija, a da je sindrom izlaznih generacija ozbiljna epidemija na Balkanu krenut ćemo od sopstvene avlije, dakle, Bosne i Hercegovine.

Izlazne generacije misaona imenica za Bosnu i Hercegovinu

Bosna i Hercegovina je vjerovatno jedina država u Evropi koja već dobar dio ciklusa nema aktivnu U20 reprezentaciju u košarci ni za djevojke ni muškarce. Nemamo kontinuitet nastupa olimpijske fudbalske U23 reprezentacije, barem neke godišnje provjere, prijateljske utakmice, o nepostojanju U21 lige za fudbalere je dosta toga ispričano. U rukometu se s vremena na vrijeme pojavimo sa nekom U20 reprezentacijom čisto da se tuspasimo, a nakon toga pravimo pauze od pet, šest, sedam godina. U odbojci teško možemo pronaći neki ozbiljan zapis o rezultatima U22 selekcija.

Neozibljnost, nonšalantnost, poigravanje, nazovite kako već želite, sa izlaznim generacijama su otrovna strelica prema seniorskim selekcijama. Upravo iz izlaznih generacija U20, 21, 22 ,23 treba da se crpi ozbiljno "gorivo" za "A" selekcije.

Naš tekst nije pucanje u prazno ni ubijanje kućnih minuta u hladovini, nego sadržaj potkovan na rezultatima koje selekcije s ovih prostora ostvaruju u posljednje vrijeme u izlaznim kategorijama.

O problemu u Bosni i Hercegovini bi mogli napisati i knjigu, ne bi bio dovoljan samo jedan tekst, ali kada stavite na papir sve muške i ženske izlazne generacije Bosne i Hercegovine imamo redovnu samo U21 mušku fudbalsku reprezentaciju, a kako igraju u kvalifikacijama, nekako imamo dojam da smo tu čisto da nas UEFA ne kazni, eto, moramo i mi to igrati, pa hajde da igramo.

Lažne teorije u kadetima i juniorima

Problem se krije i u kadetskim i juniorskim selekcija od U15 do U18 reprezentacija koje sve više služe trenerima, menadžerima, roditeljima, prijateljima, kumovima... za pohvale, ushićenja, jer je neki njihov klinac reprezentativac.

Pogrešna percepcija u kadetskom i juniorskom uzrastu se odrazi na izlazne generacije koje su jako bitan vitamin seniorskih selekcija.

Priče o "talentovanoj" reprezentaciji s kojom se mora raditi postepeno, stvarati neki kult, samo je običan paravan za ono što tek slijedi kroz dvije-tri godine, a to je amaterizam i neozbiljnost u izlaznim generacijama.

Ako je neko talent, nema tu puno priče i politike, barem ne u ozbiljnim, uređenim sportskim državama. Lamin Yamal je sa 16 godina odveo Španiju u finale EURO, Jude Bellingham je sa 17 izluđivao fudbalski svijet, kao i Lionel Messi, Jamal Musiala…, Luka Dončić je sa 18 godina postao seniorski prvak Evrope, a priče o nekom sistemu i stvaranju su većinom dobijanje vremena dok se pliva u blatu, ali i to vrijeme obično iscuri.

Frišak primjer imamo šta znače izlazne generacije. Stubovi hrvatske košarkaške reprezentacije Zubac, Hezonja, Šarić su briljirali u U20 reprezentaciji, a pola reprezentacije Srbije koja je bila prvak svijeta U20 kategoriji 2015. godine danas je standardna u "A" selekciji ili igra ozbiljne uloge kao recimo, Milnković Savić Sergej, Milinković Savić Vanja, Gaćinović, Živković, Rajković, Veljković, Grujić...

Koliko se sjeća neke ozbiljne kadetske ili juniorske reprezentacije s ovih prostora? Nekog rezultata? Koliko igrača možemo nabrojati bez guglanja? Teško da će neke brojke biti zapažene jer se većina njih izgubilo na najbitnijoj stepenici - stepenici izlazne generacije.

Bosna i Hercegovina je bila kadetski prvak Evrope u košarci 2015. godine, a iz pomenute generacije ozbiljnu karijeru napravio je Džanan Musa, uz dužno poštovanje prema ostalim.

A sada upitajte druga, brata, kolegu da vam iz cuga nabroji sastav te kadetske reprezentacije, teško da će više od šest imena nabrojati - razlog je jednostavan, mnogi momci su se sa 17, 18, 19 godina počeli gubiti, neki su odustajali, a naravno nijednog nismo vidjeli u izlaznoj generaciji. Musa je odmah kao talenat iskočio i sa 17 godina krenuo u ozbiljne seniorske vode.

Rast omladinskih selekcije Bosne i Hercegovine u košarci počeo je 2014. godine i gle čuda, baš u U20 reprezentaciji koju je predvodio Jusu Nurkić i koja je na Ilidži ostvarila plasman u A diviziju.

I opet ta izlazna generacija i u ženskoj košarci pa su recimo Marica Gajić, Nikolina Babić, sestre Delić, Nikolina Džebo prvo U20 reprezentaciju uvele u A diviziju, a zatim sa Jonquel Jones otišle među 12 najboljih na svijetu i među pet najboljih u Evropi.

Rukomet stagnira

Ni rukomet se neće izvući iz ove priče. Dovoljan pokazatelj je nastup Hrvatske, Srbije, Crne Gore na trenutnom prvenstvu Evrope do 20 godine, gdje su sve reprezentacije daleko od borbe za ozbiljan plasman.

Ne tako davno, hrvatska rukometna U20 reprezentacija bila je ozbiljan stub za seniorski pogon, ali i njih je zahvatila epidemija koja je suština našeg tekst.

Nećemo se vraćati na bh. rukometne selekcije, dok prvo vidimo hoće li taj sport više i postojati u Bosni i Hercegovini.

Neuspjeh postao uspjeh

I na kraju cijele priče ne možemo, a da se ne otmemo dojmu da zemlje iz regije neuspjehe sve više tretiraju kao uspjehe.

Pa tako recimo, pojavljivanje na velikim takmičenjima se smatra uspjehom, a tamo ako bude kakva blamaža, pa Bože moj učestvovali smo, dobri smo. Tako se nisu stvarali šampioni, pogotovo ne na ovim prostorima, decenijama unazad.

Mislite da Hrvati ne grickaju nokte već zbog zalaska generacije u fudbalu? Kako nakon Modrića, Brozovića, Perišića? Jednostavno, jakom izlaznom generacijom, a ima li je? Pokazat će novi selektor Ivica Olića koji je na kormilu U21 tima.

I dok se prepucavamo sa raznim temama kojima nije mjesto na tribinama, dok upiremo u trenere, direktore, menadžere, novinare, roditelje, navijače, propada balkanski sportski šmek, oni momci i djevojke koji u najboljim godinama treba da zakorače u profesionalne seniorske vode, njihov razvoj izgubi smisao i nije to više slučajnost.

Možda su nam udarile ove vrućine? A, najbolje bi bilo da Balkancima neko udari dobar šamar, barem dok ima vremena, dok sve nije nestalo do B,C,D i tamo neke egoztične divizije.