Da li ste znali...

da izgled arhiva možete prilagoditi na brzi ili opširni pregled prema vašim željama koristeći dugme u gornjem desnom uglu ?

×
Ostali sportovi

5 stvari koje vam PRO bodybuilderi nisu rekli

Shvatanja koja razlikuju profesionalce i amatere

Kada je riječ o bodybuildingu, tu postoje dvije vrste momaka - oni koji znaju i oni koji ne znaju. Oni koji znaju su oni koji konstantno napreduju, osvajaju takmičenja, dobijaju sponzore i žive od te industrije. Oni koji ne znaju, s druge strane, oni su koji bacaju novac na nepotrebne proizvode, nikako ne uspijevaju razviti mišiće i krive genetiku zbog toga.

Svi oni koji spadaju u drugu grupu, a njih je nebrojeno mnogo puta više, trebali bi znati pet stvari koje im najuspješniji PRO bodybuilderi obično nikada ne govore, a stvari su koje oni ozbiljno shvataju i drže ih se.

1. Upale mišića nisu isto što i njihov rast

Za razliku od ljudi koji inače ne vježbaju, većini bodybuildera i onih koji to žele postati, upala mišića je draga pojava jer ukazuje na dobro odrađen trening. Mnogo njih smatra da ta upala znači i rast, i baš to nije ono što se može nazvati tačnim. Istraživanja su pokazala da se kvalitet odrađenog treninga uopšte ne mora ogledati u nastanku upale. Čak može biti i nešto što kvari napredak u razvoju mišića ako traje više dana.

2. Treninge praznog stomaka bi trebalo izbjegavati

Iz nekog razloga ljudi misle da vježbanje na prazan stomak pomaže efikasnijem topljenju masnih naslaga. Ipak, više istraživanja je pokazalo da beneficija u tom pogledu nema, te da je jedino sigurno da će vježbač raspolagati sa manje energije na treningu, te da će dobar dio njih uči i u rizik katabolizma. Obrok prije treninga nije nešto što mora biti komplikovano, može to biti i proteinski šejk s bananom, jednostavno i efikasno.

3. Ne postoji idealni trening program

Početnici obično uvijek svoju potragu za trening programom počinju od navodnih programa treninga najuspješnijih bodybuildera. Isti ti uspješni bodybuilderi su na sebi probali stotine različitih trening programa i vremenom izgradili takva tijela. Suština je da ne postoji najbolji program, te da svako treba pronaći vježbe koje najbolje odgovaraju njegovom/njenom tijelu. Vježbati jakim intenzitetom i davati svoj maksimum na svakoj vježbi, daleko je važnije od redoslijeda pa i samog detaljnog izbora vježbi.

4. Nije potrebno raditi 12 ponavljanja po seriji

Iz nekog razloga mnogi su ubijeđeni da je potrebno napraviti 12 ponavljanja u svakoj seriji vježbe. Istina je da i 3 serije po 12 ponavljanja i 6 serija po 6 ponavljanja daju rezultate, i to sa jako malo razlika. U svakom slučaju ako bi birali opciju izvođenja 12 čučnjeva ili 6 sa većim opterećenjem, druga opcija je mnogo razumnija i sigurnije vodi do napretka.

5. Visoki nivoi testosterona su ključ

Jasno je da za postizanje vrhunskih rezultata u bodybuildingu nivoi testosterona moraju biti izrazito visoki. Kada se uporede dva vježbača koji se isto hrane i istom žestinom vježbaju, veći napredak će ostvarivati onaj kod koga je nivo testosterona viši. To objašnjava zašto profesionalci koriste steroide, ali zbog svih često zastrašujućih nuspojava koje dolaze s tim, sasvim dovoljno za unapređenje rezultata je korištenje suplemenata koji podižu testosteron. Radi se o testiranim, bezopasnim i prirodnim dodacima koji zaista mogu testosteron podići do njegove prirodne granice, a što je dovoljno za ubrzanje napretka.

5 stvari koje vam PRO bodybuilderi nisu rekli
Ostali sportovi

Tarik Šarak: Treninzi su dva sata mog uživanja

Šampion svijeta u powerliftingu

Probijati se i praktično sam i bez ičije potpore graditi životni put radeći ono što najviše voli, jedan mladi čovjek teško može ostvariti rezultate svjetskog nivoa. Za takvo nešto potreban je posebni mentalni sklop, ogromna predanost i upornost, a koje posjeduju samo rijetki. 

Dvadesetjednogodišnji bosanskohercegovački powerlifter Tarik Šarak, upravo je primjer jednog takvog momka, čiji žar u očima za uspjehom nisu uspjele ugasiti nikakve prepreke i koji ga je na kraju doveo i do prvih velikih rezultata na koje može biti ponosna cijela država. Vlasnik je titule svjetskog prvaka u powerliftingu, te vlasnik svjetskih i evropskih rekorda.

Za naš portal Tarik Šarak je govorio o svom ulasku u svijet powerliftinga, izazovima i uspjesima, te o poslu personalnog fitness trenera s kojim se bavi već nekoliko godina.

"Kao mali sam probao skoro sve sportove, a zadržao sam se na košarci koju sam igrao devet godina. Negdje pred kraj se sve sastalo, i povrede i razočarenje činjenicom da novac sve pokreće i da se ne možeš sam progurati nikako ako nemaš ljudi iza sebe. Tada uđem u teretanu, kao da se vratim poslije povrede da se oporavim. Uveo me baš Adin Arnaut, naš strongman, i tu sam ostao kada sam vidio da sam kao malo jači. Nakon dvije godine se počeo takmičiti, vidio da sam za to - i ostao", počinje svoju priču ovaj uspješni mladi powerlifter.

Sa samo 18 godina se prvi put takmičio, da bi jako brzo stigli i prvi veliki uspjesi

"Prvo veliko takmičenje sam imao sa 18 godina i bilo je to u Srbiji, balkanskom nivou. Tada su neki ljudi vidjeli da sam malo jači i uzeli su me pod svoje, većinskim dijelom savjetima su me pomogli jer ne može niko nikoga natjerati da trenira. Radio sam na čučnju i deadliftu, tada uvidio da sam za deadlift što je moja disciplina, to smo malo isforsirali, i eto, pretprošle godine sam prvi put postao svjetski prvak i svjetski rekorder, i to sam održao i prošle godine.

Držim svjetske rekorde u kategoriji 75 i 82,5 kg. Svjetski rekord u odvajanju je 240 kilograma, što sam ostvario kao tinejdžer sa 82 kg, i držim evropski rekord u čučnju koji iznosi 220 kilograma."

Powerlifting posebno cijeni jer na njegove uspjehe ne utiče niko osim njega samog

"Nekako sam se u teretani našao, vidio da je powerlifting sport na koji niko ne može uticati osim samoga tebe, znači nije timski sport da ti zavisiš od pet ljudi, zavisiš od samog sebe i svog rada. Tako da iz godine u godinu ganjam da učinim svoj total boljim. Zadnje tri godine sam iz godine u godinu u veću kategoriju išao. Powerlifting me odgojio i sklonio s ulice. Nekako sve u životu što sam uspio, sport je začetnik svega toga. Naučio me je nekome redu, da živim po nekim pravilima, da imam radne navike. Odvojio me od alkohola, cigara i uputio me da živim neki zdravi život sportiste, kao i da pronađem svoj mir jer svi mi u životu imamo neke stresne situacije. Ta dva sata dnevno koja odvojim, to su dva sata samo za mene i bukvalno se isključiš i uživaš u tome što radiš."

Paradoks nepostojanja državnog powerlifting saveza

"Bosna i Hercegovina ima više rekorda koje drže njeni powerlifteri, na Balkanu smo među najjačima, ali smo i na Balkanu jedini koji nemamo savez. Faktički, powerlifting kao sport se uopšte ne pika u Bosni i Hercegovini kao sport. Savez već dugih godina ne postoji, ali se pokušava konstantno napraviti, mada ne uspijevamo iz nekih političkih razloga. Uprkos svemu tome, kada god neki Bosanac i Hercegovac ode na neko veće takmičenje, svjetsko, evropsko, vraćamo se s medaljama, u devedeset posto situacija se vraćamo s medaljama."

Pripreme za nastup među samom elitom

"Trenutno se pripremam za takmičenje koje se održava 28. aprila u Ljubljani u Sloveniji. Radi se o takmičenju pod WPF federacijom na koje nikada nijedan bh. takmičar nije nastupao i gdje je sam nastup velika čast. Inače to je ruska, najjača powerlifting federacija u svijetu, a tu također planiram iznenaditi nekim većim rezultatom."

Pored karijere jednog od najuspješnijih powerliftera koje BiH ima, Tarik Šarak ne izgleda kao tipični powerlifter, te već nekoliko godina radi kao personalni fitness trener u Sarajevu.

"Počeo sam trenirati sa 55 kilograma otprilike, a danas imam skoro 90. Trudim se da ne budem samo kao klasični powerlifter, volim izgledati dobro i biti fit, atletski. Trudim se da jedem redovno, malo čistije, da pazim šta jedem, koliko jedem. Otprilike imam od 6 do 8 obroka, jer svu tu snagu pripisujem hrani. 

Raditi posao personalnog trenera znači raditi posao koji nije monoton, svaki dan je drugačiji, družiš se s ljudima, učiš i napreduješ kao sportista istovremeno, što je najbitnije. Pomoći nekome da dostigne taj svoj neki fitness cilj, da popravi svoje zdravlje, stvarno znači jer odmah se i ti bolje osjećaš i imaš smiješak na licu jer si ti uspio napraviti nešto od njega. 

Većinu treninga privatno radim u teretani 300 na Čengić Vili, također radim i online sa klijentima, gdje imam dosta uspješnih klijenata iza sebe i imam grupne treninge koje držim u plesnom klubu Astorija u njihovoj sali na Dobrinji. To sve radim već tri godine, kako sam počeo s fitnessom to sam sve odjednom krenuo."

Powerlifting i najčešća povreda s kojom se često javljaju čak i klijenti koji ranije nisu vježbali

"Najgora povreda koja se može desiti u ovom sportu je, po mom mišljenu, discus hernia, jer ljudi obično povrede leđa. U Bosni i Hercegovini, istraživanja su pokazala da svaki drugi do treći čovjek ima dobrih, dobrih problema sa leđima. Većinom već u mladim danima i najčešći problem je skolioza - nepravilno držanje, nepravilno sjedenje i to se sve povuče iz škole. Uz to, krivac je općenito i mentalitet jer iz godine u godinu, kako tehnologija više napreduje, tako se djeca manje bave sportom. 

I stariji ljudi koji dođu meni na treninge sa problemima leđa, obično imaju loše držanje. Većina ljudi nije razgibana i ne može dotaći svoje prste, što smo svi mogli kao djeca dok nismo počeli raditi određene poslove. Svaki problem tipa: trni mi ruka, trni mi noga, išijas, sve to dolazi iz kičme jer sva ta nervacija dolazi iz kičme. Jedini način da se sve to riješi jeste vježbanjem, a kada već ljudi imaju određenih problema, zato postojimo mi, treneri koji prate treninge, otkrivaju i ispravljaju greške."

Za kraj, naš sagovornik je naglasio da s kolegom Harisom Hrvatom radi na projektu za mlade koji će biti besplatnog karaktera i imat će za cilj da edukuje mlade o sportu i na taj način ih skloni s ulice, a o čemu će biti više informacija uskoro.

Tarik Šarak: Treninzi su dva sata mog uživanja
Ostali sportovi

Biciklizam: 5 najvećih grešaka i kako ih izbjeći

Sezona vožnje najzdravijih dvotočkaša počinje

Biciklizam je naizgled jedan od najjednostavnijih sportova, gdje samo treba sjesti na bicikl, okretati pedale što brže i kroz cilj proći prije konkurenata. Ipak, koliko god izgledalo lagano, mnogi biciklisti prave greške koje im otežavaju predstavu, ali i dovode tijelo u neugodan položaj rizikujući tako i same povrede.

Među najučestalijim greškama biciklista, pet njih se posebno izdvaja, te ćemo pokušati skrenuti pažnju na njih.

1. Previsoko sjedalo

Kada je sjedalo previsoko postavljeno, to znači poteškoću za noge i limitiranje samih maksimalnih sposobnosti pokretačke "mašinerije", ali i dovodi gornji dio tijela u loš položaj gdje se zbog toga treba previše spuštati ka upravljaču.

Pravilo je da se stane pored bicikla, te visina sjedala odmjeri prema sopstvenom kuku, po principu da se vrh sica odgovara visini vrha kuka.

2. Previsok ili prenizak upravljač

Nakon što se namjesti idealna visina sjedala, važno je namjestiti i sam upravljač tako da nije postavljen ni previsoko, ali ni prenisko. Pravilo je da razlika između visine sjedala i guvernale (upravljača) može biti s razlikom od 2 centimetra. Sve preko toga pravi problem položaju ruku i leđa.

3. Pogrešan odabir odjeće

Odabir odjeće za vožnju bicikla uopšte nije bezazlen i nevažan problem. Posebno kada se radi o gornjem dijelu tijela, tu je važno birati majicu od specijalnih sportskih materijala koji omogućavaju izlazak znoja na tkaninu i brzo sušenje bez da se zadržava na tijelu. Kombinacija znoja i vjetra može biti itekako opasna, a aktive majice to odlično rješavaju. Donji dio obično je šorts koji ima pojačanje na predjelu zadnjice radi postizanja veće udobnosti vožnje.

4. Nenošenje kacige 

Kaciga na glavi je element od neprocjenjive vrijednosti prilikom pada i mnogi bi dali sve da su imali čak i običnu laganu kacigu prilikom pada. Obična lagana vožnja po gradu nije toliko opasna pa nošenje kacige za odrasle tu ne spada pod imperativ, ali brza downhill vožnja i svaka vožnja mimo asfalta, jednostavno bi morala biti vožena sa kacigom na glavi.

5. Pretjerivanje

Vožnja bicikla nosi ogroman broj beneficija, ali kao i svi ostali sporovi, iziskuje dobar izbor intenziteta skladnog sa sposobnostima. Posebno kod prvih vožnji u sezoni treba paziti na to da se ne pretjeruje niti u intenzitetu, niti u distanci. Svaka aktivnost je bolja kada se redovno vrši, nego kada se jednom mjesečno s njom pređu sve granice i onda dugo odmara od iste.

Biciklizam: 5 najvećih grešaka i kako ih izbjeći
Ostali sportovi

15 nepisanih pravila teretane koja treba poštovati

Ne želite da vas mrze

Ako krećete u teretanu i želite se što je moguće bolje uklopiti u instituciju uz koju mnogi od kolega vježbača žive već decenijama, nikako ne želite postati omrženi među njima i to zbog nepoštovanja nepisanih pravila teretane.

Postoji niz takvih pravila ponašanja, a koja sigurno nećete moći pronaći i pročitati nigdje drugo. Zbog toga ćemo ih navesti u nastavku.

1. Ili koristite spravu ili mobitel - nikako oboje 

Sjedenje na spravi i korištenje mobilnog telefona, najbolji je način da iznervirate sve one koji bi možda također koristili spravu dok vi pauzirate nakon serije vježbi. Na to treba paziti i imati razumijevanja za druge.

2. Ne birati kardio spravu pored nekoga ako ima mnoštvo drugih slobodnih

Osoba koja već vježba na spravi će se sigurno pitati jesu li nevidljive ostale sprave pa ste morali baš odabrati tu najbližu.

3. Ostaviti popravljanje forme izvođenja vježbe drugih uposlenicima teretane 

Veteranima u teretani često zapadne za oko i zasmeta kada neko od početnika određenu vježbu izvodi na pogrešan način. Međutim prilazak i upozoravanje, te korekcija izvođenja, stvari su koje mogu biti ružno primljene kod vježbača jer tada ego dolazi u pitanje. Sve to je bolje prepustiti trenerima koji imaju kredibilitet i potrebu za svim tim.

4. Teretana nije mjesto za beskonačno pričanje s drugima

Ljudima treba dati prostora, i kada nekoga poželite nešto pitati, barem sačekajte da spusti tegove. Uz to, minut priče je maksimalno tolerantno vrijeme jer svi su tu da bi vježbali. Eventualno nakon nove odrađene serije može se nastaviti taj kraći razgovor ali ne treba pretjerivati jer obje strane gube fokus na trening, a što je jako loše.

5. Nema okupljanja ili korištenja telefona u jako prometnim dijelovima teretane

Nikoga nije briga za tuđe priče kada ne može prići paru potrebnih bučica zbog "skupštine". Ako već želite pričati sklonite se u manje prometne dijelove sale.

6. Ne uzimajte odjednom sve tegove koji vam trebaju za cijeli trening

Nikome neće biti drago kada ne može raditi svoju vježbu zbog toga što su bučice ili ploče kod vas a još ih i ne koristite aktivno već čuvate za neku od idućih serija. Najgore od svega je što tada obično čeka na red i više od jednog vježbača te im svima idete na živce.

7. Ono što koristite vratite na svoje mjesto

Jedna od stvari koja najviše nervira je potraga kroz cijelu teretanu za određenim parom bučica, a koje je neki "pametni" kolega ostavio tamo gdje je radio svoju vježbu. Stvari su jednostavne, oprema s kojom radite svoju vježbu, treba biti vraćena na mjesto uzimanja iste i tu nema nikakve nauke.

8. Vratiti radnu kilažu na spravi osobe kojoj ste se pridružili

Ako ste nekoga zamolili da vam dozvoli da istovremeno vježbate na spravi koju je prije zauzeo/la, stvar je kulture da svakoga puta kada završite svoju seriju, vratite kilažu s kojom je dobri domaćin radio.

9. Sprave na kojima ne vježbate ne služe za spuštanje stvari

Svoju flašu, svoj peškir, mobitel i bilo šta drugo što unosite u salu, ne spuštati na sprave na kojima ne vježbate jer će to onemogućiti druge da vježbaju. Mnogi od njih će misliti da su sprave zauzete i morat će neželjeno mijenjati raspored vježbi.

10. Kada sklanjate tuđe stvari sa sprave, kulturno pitajte za dozvolu

Kada se već nečije stvari nalaze na spravi, uljudno pitajte možete li ili barem spomenite osobi da ćete ili da ste pomakli stvari. I To je stvar kulture.

11. Sipanje vode i što brži odlazak ako i drugi čekaju na red

Kada želite dosuti vodu ili oprati ruke ili umiti se, a i drugi čekaju na red, niko ne želi da ga nepotrebno zadržavate. Jednostavno, obavite što prije svoje stvari i pustite druge. Ako se baš morate duže zadržati kod česme, propustite druge da prije vas završe šta trebaju.

12. Obrisati spravu ako ste završili i ostavili tragove znoja na njoj

Niko se ne želi kupati u lokvi vašeg znoja, pa ni vi sami to ne bi željeli da vam se desi.

13. Pranje ruku sapunom nakon odlaska u WC

Ako ste morali napraviti pauzu da bi obavili nuždu, ruke treba oprati sapunom prije ponovnog uzimanja tegova u ruke.

14. Nema mokrenja u tuš kabini

Jednostavno ne! I oni koji to čine, sigurno su već prepoznati od drugih koji ih uveliko preziru.

15. Izbjegavanje vrištanja, stenjanja i bacanja tegova

Glasne poduhvate svesti na što je moguće niži nivo, jer drugi nikako ne žele slušati vaše muke kada se i sami pokušavaju fokusirati na svoj trening i velike težine koje dižu.

15 nepisanih pravila teretane koja treba poštovati
Ostali sportovi

Međunarodna atletska gradska trka 24. put u Sarajevu

Rekreativna trka

Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Sportski savez Kantona, 24. put po redu jedan je od oragnizatora međunarodne, atletske, gradske trke Vivicitta 2018.

Trka će se održati 15. aprila sa početkom u 10:30 sati. Odvijat će se po ustaljenoj šemi: START je kod Velikog parka ispred BBI Centra u Ulici Maršala Tita, a dalje se nastavlja Musalom, Obalom Kulina bana (okretište Vijećnica) i ulicama Mula Mustafe Bašeskije, Maršala Tita do Velikog parka.

Rekreativna trka je jedan krug (4 km), a oficijelna se trči tri kruga (12 km).

Pozivamo građane Sarajeva da svojim učešćem daju doprinos ovoj značajnoj sportskoj manifestaciji, kao učesnik ili gledalac, te tako doprinesu i njenoj masovnosti.

Međunarodna atletska gradska trka 24. put u Sarajevu
Ostali sportovi

Luis Enrique: Uživa u ekstremnim sportovima, uključujući i triatlon

Napustio nogomet i okušao se u triatlonu

"Kad sam napustio nogomet, želio sam trčati, ali nakon 45 minuta noge bi mi potonule jer sam navikao na nogomet", otkrio je. U nogometu trčiš 50 metara, a zatim se zaustaviš, pa hodaš, i onda opet trčiš 10 metara, i sve tako. Navikao sam se na to. Mogu trčati dugo, ali na nogometnom terenu. U maratonu trčiš istim tempom sve vrijeme. Bilo je teško prilagoditi se, ali nakon mnogo treninga i rada okušao sam se u triatlonu."

Luis Enrique: Uživa u ekstremnim sportovima, uključujući i triatlon
Učitavanje...