Foto - EPA

Teniska legenda ponovo ratu

Novak Đoković priča svijetu o bombardovanju Srbije: "Najgori osjećaj je kad..."

Midhat Šljivak

Novak Đoković često je znao govoriti o bombardovanju Srbije 1999. godine, a sada se u razgovoru za La Nacion odlučio još jednom podsjetiti na dešavanja u Beogradu.

Vazdušni udari na SR Jugoslaviju od strane NATO alijanse izvedeni su od 24. marta do 10. juna 1999. Trajali su ukupno 78 dana, a Novak Đoković je s porodicom bio stanovnik Beograda.

Sjeća se dobro legendarni teniser svih dešavanja. Odlučio je za La Nacion još jednom progovoriti o svemu. Tvrdi da je proživio horor.

"Rat je horor, nešto najgore što može da se doživi. Ne znate da li će sljedeća bomba da vam padne na glavu. Svaki dan su bili alarmi, sirene. To nas je budilo usred noći", govori Đoković i nastavlja:

"Sjećam se svoje majke jedne noći. Spavaš, onda se čuju sirene, moraš u sklonište. Mama je ustala u mrklom mraku, udarila je glavom u grijač i pala je u nesvijest. Bilo je tri sata ujutro."

Ističe Đoković da je iskustvo koje je proživio ojačalo njega i njegovu porodicu.

"Ja sam imao 12 godina, braća osam i četiri. Svi smo plakali, panika je zavladala. Ipak, to je iskustvo koje nas je ojačalo kao porodicu. Ne želim da se to ikom desi."

Plašio se za život svakodnevno.

"Napunio sam 12 godina i vidio sam avion usred dana. Bilo je to u teniskom klubu, alarmi su se upalili, a onda vidiš avion iznad sebe. Šta mogu da uradim? Ništa".

"To je najgori osjećaj. Plašiš se, nemaš kontrolu, nemaš snagu. Neko ko je jači ima tu moć da uništi sve u jednom trenutku."

Istakao je Novak kako mu nije jasno zašto se vode ratovi širom svijeta.

"Ja sam preživio rat, moj grad su bombardovali danju i noću, vidio sam mrtve ljude. Ne razumijem zaista ratove, volio bih da znam zbog čega se to događa. To su pitanja za političare."

"Sve me to čini tužnim, ne ostavljamo bolji svijet za djecu i buduće generacije", poruka je Đokovića.

Mnogi čak i u Srbiji smatraju da Đoković nema previše prava da priča o bilo kakvoj patnji tokom 90-ih i da je njegova porodica imala sasvim dovoljno novca da živi normalno za razliku od drugih.