Rođen na Kosovu, Srbija mu na kraj pameti, izabrao Vatrene, ali i Hajduk prije Dinama: "Zajec me..."

Hrvatska je posljednjih godina imala niz velikih uspjeha na međunardonoj sceni, stigle su medalje s dva Svjetska prventstva, ali temelji su utabani još prije četvrt vijeka.

Bilo je to 1998. godine u Francuskoj kad su izabranici Ćire Blaževića igrali turnir za pamćenje te osvojili veliko treće mjesto. Tada je krenuo uspon hrvatskog fudbala i danas je ova reprezentacija među najboljim na svijetu.

Među igračima koji su s Vatrenim osvojili bronzu u Francuskoj, bio je i jedan "stranac", barem po rođenju. U pitanu je napadač Ardian Kozniku.

Kozniku je rođen na Kosovu, odnosno u mjestu Đakovica, a vrhunac svoje igračke karijere je doživio igrajući za Hajduk i to nakon što je odbio poziv Dinama.

Iako je mogao igrati za Srbiju, odnosno nekadašnju Jugoslaviju, ta zemlja nije bila opcija za njega, a Ćiro je bio taj koji ga je pozvao među Vatrene.

"Iako nisam nastupio ni minutu, smatram se osvajačem brončane medalje", jedne prilike je rekao Kozniku koji je skupio sedam nastupa za Vatrener uz golove Litvaniji i Australiji.

Za njega se u nekadašnjoj Jugoslaviji čulo krajem 80-ih godina kad je igrao sjajno za Prištinu te su po njegov potpis u to vrijeme krenuli Hajduk i Dinamo.

Ispričao je u jednom od intverjua kako ga je Velimir Zajec koji je u to vrijeme bio direktor Dinama, dok je interes pokazivao i Partizan.

"Igrao sam za drugoligaški Vlaznimi, zatim dvije sezone za prvoligašku Prištinu. Klasičnog fora. Išlo mi je pa su se zainteresirali veliki klubovi; u ime Dinama zvao je Velimir Zajec, na Partizan usmjeravao Momčilo Vukotić, u Hajduku želio Zdravko Reić."

Bivši sportski direktor Hajduka Jurica Jerković je bio taj koji je doveo Koznikua iz Prištine u Split. Tokom leta je bilo određenih problema.

"Jurica je došao u maloj Cesni, samo pilot i on. Meni se priključio bratić Genc. Baš je počelo nevrijeme zato polijetanje nije uspjelo dva, tri puta. Napokon jest."

"U zao čas: nedaleko Užica sve se s oblacima toliko zakompliciralo da smo se morali spustiti. Prisilno. Na livadu pokraj sela Prilika."

"Cesna se prevrnula, jednom, dvaput. Usprkos svemu izvukli smo se živi i zdravi. I taksijem nastavili do Beograda, onda JAT-om za Split."

Navijači Hajduka ga pamete po nastupu u čuvenom finalu Kupa Maršala Tita protiv Crvene zvezde kad su 1991. godine Bijeli slavili usred Beograda.

Na kraju je ipak završio na Maksimiru i to u vrijeme kad je Dinamo nosio nadimak Croatia, a na klupi kao trener je sjedio Zajec.

"Zajec me držao na klupi. Tako je nastavio i Osvaldo Ardiles. Jedino mi je vjerovao Ilija Lončarević, kome sam uzvratio golom Osijeku u Gradskom vrtu za naslov u drugoj sezoni, naš je bio i u prvoj."

Nakon okončan karijere popularni Ardi je stekao trenersku diplomu, a jedno vrijeme je bio na čelu hrvatskog saveza za skokove u vodu jer je pratio rad svoje kćerke Diane.

Danas sa 57 godina živi u Zagrebu. S vremena na vrijeme zna nastupiti za legende reprezentacije Hrvatske, kao što je to bilo 2019. godine u Puli.