Zaboravljeni heroji petka: Gdje su danas vozači koji nisu iskoristili svoju šansu u Formuli 1?

Kroz posljednja dva desetljeća, ekipe Formule 1 koristile su petak kao priliku da na stazu pošalju mlade vozače ili rezerviste.

Od 2022. godine uvedeno pravilo koje zahtijeva korištenje novajlija tokom dva treninga po sezoni.

Ta praksa će se od ove, nove godine, tačnije 2025. promijeniti, pa će se broj takvih sesija povećati na četiri.

Neki od današnjih šampiona, prvi put su okusili Grand Prix vikend upravo kroz ovakve nastupe, poput Charlesa Leclerca s Haasom ili Georgea Russella s Force Indijom.

Ipak, uz njih su bili i vozači koji nisu imali jednako blistave karijere ili su kasnije pronašli uspjeh van Formule 1.

Prisjetimo se nekih od njih i saznajmo gdje su završili nakon svojih kratkih epizoda u najbržem cirkusu na svijetu.

Satoshi Motoyama – Jordan, 2003

Jedan od najuspješnijih japanskih vozača svih vremena, Motoyama je osvojio titule u Super GT-u 2003., 2004. i 2008., te u Super Formuli 1998., 2001., 2003. i 2005.

Nakon što je 2003. dobio priliku za Jordan u Suzuki, njegova F1 karijera nije krenula dalje, iako je odradio i test za Renault.

Nastavio je voziti u Japanu sve do 2021., kada se povukao iz Super GT-a.

Ryan Briscoe – Toyota, 2004

Kao aktuelni šampion evropske Formule 3, Briscoe je 2004. dobio ulogu trećeg vozača Toyote, zamijenivši Ricarda Zontu tokom nekoliko trkačkih vikenda.

Iako nije uspio osigurati F1 sjedište, ostvario je uspješnu karijeru u IndyCaru.

Tamo je uspio doći do osam pobjeda i pol pozicije na Indianapolisu 500, a dokazao se i u utrkama izdržljivosti s više pobjeda na Daytoni 24.

Neel Jani – Toro Rosso, 2006

Dvostruki pobjednik GP2 utrka, Jani je 2006. bio test vozač Toro Rossa i vozio bolid na svim Grand Prix vikendima.

F1 mu se nikad nije otvorila, ali je osvojio titulu u A1GP seriji i Le Mans 24 sata 2016. kao dio Porscheove ekipe.

Danas je dio Audi F1 projekta kao simulator vozač.

Michael Ammermüller – Red Bull Racing, 2006

Član Red Bullove juniorske akademije, Ammermüller je 2006. dobio priliku voziti FP1 za Red Bull na tri posljednja vikenda sezone.

Povrede i slabiji rezultati udaljili su ga od Formule 1.

Nakon oporavka, on je postao višestruki prvak Porsche Supercup serije (2017-2019).

Fairuz Fauzy – Lotus Racing, 2010

Malezijski vozač Fauzy vozio je FP1 za Lotus Racing na pet Grand Prix vikenda 2010. godine.

Ali nije uspio ostaviti značajan trag u Formuli 1.

Nakon kratkog povratka kao test vozač Renaulta, povukao se u GT trke u Aziji.

Luiz Razia – Lotus Racing, 2011

Razia je 2011. godine nastupio u Kini i Brazilu za Lotus Racing.

No, nakon neuspješne GP2 kampanje šanse za F1 su mu poprilično splasnule.

Bio je blizu mjesta u Marussiji 2013. godine, ali je isto izgubio zbog nedostatka sponzorskih sredstava.

Jan Charouz – HRT, 2011

Češki vozač Charouz, koji je imao skroman učinak u juniorskim serijama, nastupio je za HRT na FP1 u Brazilu 2011.

Iako je bio relativno blizu Danielu Ricciardu u performansama, karijera mu nije krenula naprijed.

Na kraju on se nažalost povukao iz motosporta.

James Calado – Force India, 2013

Britanac Calado bio je rezervni vozač Force Indije tokom 2013., s pet FP1 nastupa.

Kasnije se posvetio sportskim automobilima i ostvario uspjehe u WEC-u s Ferrarijem.

U svojoj karijeri je učestvovao u pobjedama na Le Mansu.

Adderly Fong – Sauber, 2014

Fong je debitirao na FP1 za Sauber u Abu Dhabiju 2014. godine.

No, njegova juniorska karijera nije pružila temelje za dalji razvoj u Formuli 1.

Svoju karijeru je nastavio je u azijskim GT serijama.

Fabio Leimer – Manor Marussia, 2015

Šampion GP2 iz 2013., Leimer je vozio FP1 za Manor Marussiju u Mađarskoj 2015. godine.

Ali mu je to ostao i jedini kontakt s Formulom 1.

Kasnije se okušao u Ferrari Challenge seriji, ali je nakon toga nestao sa scene.

Sean Gelael – Toro Rosso, 2017/18

Gelael je 2017. i 2018. vozio pet FP1 sesija za Toro Rosso.

Ali skromni rezultati u GP2 i F2 serijama spriječili su ga da ostvari trajniji utjecaj u F1.

Uspjeh je našao u WEC-u, uključujući nekoliko pobjeda u svojoj klasi.

Artem Markelov – Renault, 2018

Poznat po spektakularnim preticanjima, Markelov je 2018. dobio priliku voziti FP1 za Renault na domaćem terenu u Sočiju.

On je imao zaista solidnu F2 karijeru.

No nažalost i on se povukao iz utrka 2020.

Naoki Yamamoto – Toro Rosso, 2019

Trostruki šampion Super Formule, Yamamoto je 2019. dobio priliku voziti FP1 u Suzuki.

Iako nije dobio F1 mjesto, ostao je legenda japanskog motosporta.

On je u svojoj karijeri postao i dvostruki šampion Super GT-a.

Roy Nissany – Williams, 2020/21

Nissany, sin bivšeg F1 vozača Chanocha Nissanyja, vozio je šest FP1 sesija za Williams tokom 2020. i 2021. godine.

Ali nikad nije ni bio blizu stalnog mjesta u Formuli 1.

Većina ga poznaje kao vozača koji je plaćao svoje mjesto, te su njegove greške u Formuli 2 dosta puta bile u naslovnicama sportskih portala.

Alex Palou – McLaren, 2022

Bivši šampion IndyCar serije, Palou je 2022. nastupio na FP1 u Austinu za McLaren.

Nakon što nije dobio F1 priliku, nastavio je briljirati u IndyCaru.

U navedenoj seriji je osvojio i dvije titule, 2023. te 2024. godine.