Đoković majci Hrvatici nikada nije oprostio: "Krili smo to od njega, a kada je saznao..."

Novak Đoković, jedan od najslavnijih tenisera u povijesti, smatra se ujedno najboljim ikada, a dovoljno je reći da ima 24 Grand Slam titule i apsolutni je rekorder.

U centru pozornosti regionalnih medija i javnosti uz Novaka često dolazi i njegova porodica, supruga Jelena s djecom, njegovi roditelji i braća. Neki to ne znaju, ali Novakova majka je porijeklom iz okolice Vinkovaca. Njen otac je Zdenko Žagar, Hrva iz Vinkovaca koji živi u beogradskom kvartu Čukarica.

"Ja sam po nacionalnosti Hrvat i rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, Novakova baka, također je rođena u istom mjestu. Tamo smo se našli i upoznali. Bili smo oficiri koji su došli na službu. Ja sam došao u Beograd, ona je još pohađala školu, pa smo se poslije vjenčali kada mi se pridružila. Tako se rodila Dijana, pa Sanda. Uvijek sam govorio da sam Jugoslaven ili Hrvat, Srbin nikad nisam bio. Dijana je rođena u Beogradu i tu je odrasla", ispričao je Zdenko ranije za portal Nova.rs.

Srpski mediji pisali su kako Dijana dolazi iz vojne porodice, gdje su postojala stroga pravila, a jednom prilikom je kazala da im je bila važno da se školuje. Također, u jednom navratu je istaknula kako ih Novak nažalost rijetko posjećuje zbog brojnih putovanja i teniskih obaveza.

Oba Novakova roditelja imala su zdravstvene probleme, a to je nešto o čemu on gotovo ništa nije znao. Cilj je bio da se neometano posveti svojoj karijeri.

"Skrivali smo od njega sve probleme koje smo imali. To smo radili da a ne bi ništa ometalo dok je na terenu. Kada sam operisna, Novak je svaki dan zvao na kućni telefon, a pošto sam se ja inače javljala, čuo je samo tih dana Srđanov ili Đorđev glas i stalno je pitao gje je mama", ispričala je Dijana, dodavši:

"Govorili su mu da sam u trgovini, u banci, da sam negdje otišla. Onda bi me zvao na mobitel. Iz bolničke bi sobe prilagodila glas tako da on ne bi ništa primijetio. Niko mu nije smio reći da sam operisana."

"Nikad mi nije zaboravio to što mu nisam htjela reći da sam operisana...", istaknula je Dijana. Međutim, ističe da je, kada je saznao, Novak došao sa buketom cvijeća. Ona je u međuvremenu potpuno ozdravila i na nogama je ugostila svog sina u njihovom stanu.

Đoković je nedavno nastupio na Australian openu, ali je u polufinalu zbog povrede morao predati meč Alexanderu Zverevu.

Srpski teniser često je u medijima kao jedan od najboljih sportista na svijetu, a podržavanjem studenata i njihovih protesta porastao je u očima mnogih.

„Trudim se da budem dobar ambasador Srbije u svijetu već dugi niz godina. Ali kada se neke ovakve stvari dešavaju, takve tragedije – kao što su Ribnikar ili Novi Sad i ovo što se izdogađalo posljednjih godina – onda sve ostalo, uključujući i sport i ovo što ja radim, pada u sjenku. Nevažno je u odnosu na ljudski život i na borbu za elementarna prava", rekao je Đoković na press konferenciji u Melburnu ne tako davno, dodavši:

„Pratim u Srbiji ono što se dešava, ne baš sve, ali preko društvenih mreža dosta pratim – ne mogu da se pretvaram da se ništa ne događa. Iako sam u Australiji, naravno da me pogađaju stvari kao ono što se desilo prije neki dan sa Sonjom, nadam se da će se ona brzo oporaviti i da će se vratiti kući“.

Ponovo je podržao studente.

„Nažalost, to nije jedina situacija nasilja nad studentima i mladim ljudima. Kako da vam kažem… To je veliki poraz za nas kao društvo, srpsko društvo generalno. Moja podrška uvijek ide mladim ljudima, studentima i svima onima kojima pripada budućnost naše zemlje.

Ne mogu više sebe da smatram mladim čovjekom, sad sam negjde u srednjim godinama, želio bih da i moja djeca odrastaju u Srbiji. Želio bih da se mladi ljudi iz inostranstva vraćaju da žive u Srbiji, da osjete da imaju društvo i sredinu u kojoj mogu da uživaju, da se razvijaju, da to bude sredina koja nudi ono što njima treba. To je nešto što mogu da kažem povodom toga, uvijek sam bio i uvijek ću biti protiv nasilja bilo koje vrste“.

Nole je poručio kako želi da i njegova djeca odrastaju u Srbiji.

„Ne znam, prije neki dan sam rekao, nemam šta da dodam… I u svijetu, ovo što se dešava s ratovima, nemam komentar na to što konstantno nedužni ljudi umiru, najviše oni pate. Ja kao sportista naravno da želim da me ljudi podržavaju iz naše zemlje, da ovo što ja radim na neki način osjete da ima vrijednost u njihovim životima…“