Česte promjene trenera nisu donijele rezultat Sarajevu, uspostava sistema traži strpljenje · Riječ, dvije...

Prvi polufinalni Kup susret Sarajeva i Borca u svoju korist su riješili fudbaleri aktuelnog prvaka naše zemlje.

Iako je Mladen Žižović utakmicu počeo bez nekoliko standardnih i veoma važnih igrača (Despotović, Kvržić, Vuković i Ogrinec) na Koševu je Borac slavio 1:0 i tako je zakoračio prema finalu najmasovnijeg takmičenja u Bosni i Hercegovini.

Mnogo su u Sarajevu očekivali od ovog meča, pa i ne čudi velika doza razočaranja među pristalicama Bordo tima.

Nezadovoljni su navijači Sarajeva, na društvenim mrežama sa mnogo gorčine komentarišu nastup svojih ljubimaca, a može se uočiti da se sve više spominju i odluke šefa stručnog štaba Zorana Zekića.

Već viđeno, mogli bismo reći, no u ovom trenutku na Koševu ne smiju ni pomišljati o eventualnoj promjeni na klupi, bez obzira s kakvim se pritiscima suočavali ukoliko Sarajevo i definitivno ostane bez borbe za trofej.

Umjesto toga, čelnici Bordo kluba, prije svega oni koji vode brigu o sportskom dijelu, trebaju da razmišljaju o samom sistemu i moraju imati strpljenja.

Nije ih to krasilo u proteklim godinama, a takva politika im nije donijela ništa dobro, pa upravo zbog toga bi konačno trebali stvari posmatrati na malo drugačiji način.

Istina, o određenim potezima Zorana Zekića se može i mora diskutovati, pa i dobronamjerne kritike se mogu uputiti, no ukoliko pogledamo sastave Sarajeva iz četvrtfinala Kupa prošle sezone i polufinala ove, vidjet ćemo zapravo "u kojem grmu leži zec".

U pomenuta dva meča, koja su imala ogromnu važnost za Sarajevo, od ukupno 20 igrača u polju samo jedan je počeo obje utakmice uz dodatak da je Mustafić 2024. igrao od početka, a godinu kasnije u igru ušao s klupe za rezervne igrače.

Simon Rožman, sada već bivši trener Sarajeva, je na megdan Borcu poslao sljedeći sastav: Rogić, Duraković, Soldo, Đuričković, Beganović, Julardžija, Buljubašić, Mustafić, Hasić, Kyeremeh i Čataković.

Samo godinu kasnije Rožmanov nasljednik na klupi Zoran Zekić je Borcu suprostavio sljedeći tim: Rogić, Jović, Paskalev, Balta, Mujkić, Bubanja, Pavičić, Lulić, Kyeremeh, Butić, Guliashvili.

U isto vrijeme, Borac je recimo imao četiri fudbalera u polju koja su počela oba pomenuta susreta i to Herreru, Ćelića, Kulašina i Marčetića, dok su Vranješ, Vuković i Kvržić imali zapažene minutaže u oba meča.

Dakle, razlika je vidljiva, a u samo godinu dana vidjeli smo potpuno dva različita tima Sarajeva što je možda donekle i razumljivo s obzirom da su na klupi u ova dva meča sjedila dva različita trenera.

Međutim, u isto vrijeme i sam pogled na ova dva sastava govori da sistem po ovom pitanju još uvijek nije uspostavljen u Sarajevu, te da bi u slučaju eventualne promjene na klupi u narednoj sezoni imali preslikanu situaciju.

Novi trener, novi tim i vjerovatno isti rezultati. Promjene trenera ne znače i bolje rezultate, a to se na primjeru Sarajeva najbolje vidi.