Paljba na Grbavici i početak agresije na BiH: Željezničar - Rad, utakmica koja nikada nije odigrana

Na današnji dan 5. aprila 1992. godine trebala je biti odigrana utakmica prvenstva Jugoslavije između Željezničara i Rada iz Beograda, ali taj meč nije nikada odigran zbog početka agresije na našu zemlju i opsade glavnog grada Sarajeva.

"Na današnji dan, 5. aprila 1992. godine počela je opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u novijoj historiji svijeta.

Na taj dan trebala je biti odigrana utakmica između FK Željezničar i FK Rad, ali zbog rata susret nikada nije odigran.

Na stadionu je bilo oko 2.000 gledatelja koji su se u rekordnom roku razbježali, a fudbaleri su se sklonili u podnožju tribina", stoji u objavi FK Željezničar.

Inače, na stadionu i oko stadiona vladala je haotična atmosfera, a na ulicama glavnog grada BiH već su bile poredane barikade, dok je Lukavica bila odsječena, a hiljade građana iz pravca Dobrine krenulo je pješke prema Skupštini na Marijin Dvoru kako bi podržali proteste za mir.

Tadašnji v.d. direktora Željezničara Zdenko Jelić je zajedno sa tehničkim direktorom Katalinskim učinio se da igrači Rada bezbjedno napuste grad koji je bio okružen i spreman na opsadu koja će potrajati godinama.

"Plotun kakav Sarajlije vjerovatno nisu nikad čule započeo je u 14:55. Redari i nešto gledalaca panično je napustilo stadion a igrači oba tima i rukovodstva i službene osobe sakrili su se podnožju tribina. Neprekidna paljba trajala je sve do zakazanog početka utakmice u 15:30. Prestala je nekoliko minuta, a onda postala još žešća. Igrači Željezničara, jedan po jedan, predvođeni fizioterapeutom Kukrićem i trenerom Starovlahom, bježali su prema obližnjim stambenim zgradama u zaklon. Sudije i delegati u službenim prostorijama čekali su da utihne pucnjava sa obližnjih brda Šanac i Vraca. Igrači Rada, vidno preplašeni, šćućureni jedan pored drugog, čekali su povoljan trenutak da aerodromskim autobusom pobjegnu sa stadiona", zapisao je dramatične trenutke tog dana reporter Oslobođenja Fuad Krvavac.

Agresor je pucao i po stadionu, meci su se zabijali u sjevernu i zapadnu tribinu, a u 15:15 sati zamalo su nastradali radio-tehničari koji su, kada je bilo jasno da utakmice neće biti, skidali opremu za radio-prijenos, a jedan metak se zabio u tribinu tačno iznad njihovih glava.

"I mi i igrači Rada bez obzira na tešku situaciju u gradu htjeli smo odigrati utakmicu, iako bi to bilo pod velikim psihičkim opterećenjem. Sve smo učinili, ali politika je jača", rekao je tada direktor Željezničara Zdenko Jelić.

Također iz beogradskog kluba su tada dali izjavu.

"Rad je klub bez ikakve ideologije. Interesuje nas samo sport. Zato smo i pristali da u jednoj viteškoj borbi pomognemo gradu Sarajevu. Ovdje su u ovim teškim trenucima bili svi uz nas. Puno im hvala", zapisao je Krvavac tadašnju izjavu Zake Perovića, predsjednika Rada.

Paljba koja je tada počela, nije prestajala godinama, a ovaj dan smatra se najcrnjijim za Željezničar i bh. sport.

Na današnji dan počela je opsada Sarajeva zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane JNA u noći s 4. na 5. april, a trajalo je do 29. februara 1996. godijne.

Sarajevska opsada jedna je od najdužih u historiji modernog ratovanja. Trajala je ukupno 1.425 dana.