Sloboda · Riječ, dvije...

Jedna Sloboda, ona tuzlanska, fudbalska, proživljava možda i najteže dane u svojoj bogatoj historiji.

Klub, koji u svakom smislu zaslužuje mnogo više danas je zapravo predmet sprdnje među ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu u Bosni i Hercegovini.

Ko je kriv? Nije to tema ovog teksta, pa se nećemo s tim ni baviti. Samo ćemo reći da nevinih u sunovratu Slobode nema.

Od vladajuće elite, preko raznih vodećih ljudi kluba, pa do obične tuzlanske raje, koja godinama unazad, očito s odobravanjem gleda kako njihova Sloboda tone sve dublje.

Međutim, neće Sloboda "potonuti" kao Titanic. Proći će i ova teška vremena. Sasvim smo sigurni u to jer Sloboda je nešto bez čega ne može.

A, da teška vremena rađaju heroje govori i proljetni dio fudbalske sezone. Heroji su upravo današnji fudbaleri Slobode i stručni štab ovog kluba.

Napušteni od svih, ispali mnogo prije prvog proljetnog kola, ušli su u drugi dio sezone.

I kada se očekivao potpuni potop, pokazali su karakter, kakav u to smo sigurni, danas nemaju fudbaleri nijednog bh. kluba.

Mladi bh. stručnjak Igor Janković, stvorio je tim koji diše kao jedan, tim koji svaku utakmicu bez obzira na gore nabrojane probleme, na terenu ostavlja posljednji atom snage.

Ne zanimaju ih ni priče karakteristične za naše društvo. "Prodali su utakmicu", "sklonit će se" prije svakog Slobodinog meča se šapuće. Ma ne samo šapuće, nego glasno govori, a kada utakmica krene, sve te priče padaju u vodu.

Na terenu gledamo tim koji igra kao da mu tih 90 minuta donosi plasman u Ligu prvaka. Nedostatak kvaliteta nadoknađuju frenetičnom borbenošću što "lopta" nekada nagradi, a nekada ne.

Tako je u fudbalu, a kakvu volju posjeduju izabranici Igora Jankovića najbolje se moglo vidjeti sinoć na Koševu.

I ne pišemo ovo zbog osvojenog boda protiv favoriziranog Sarajeva čiji trener Zoran Zekić je utakmicu počeo s timom koji vjerovatno nikada više neće igrati zajedno.

Pišemo radi rijetko viđene želje na bh. terenima. Za Sarajevo je Slobodina ekspedicija krenula u 17:00. Dobro ste pročitali.

Dok su se fudbaleri Sarajeva vjerovatno odmarali u hotelskim sobama što je i normalno, izabranici Igora Jankovića su se truckali u autobusu po bosanskohercegovačkim vrletima.

Vjerovatno su tokom vožnje s mnogo pažnje pratili da li je nekom ispred njihovog autobusa pukla guma i da li na putu se vrše neki radovi. Takav scenarij bi zapravo značio da neće na vrijeme stići na Koševo.

No, sve je prošlo u najboljem redu. Ispred najvećeg bh. stadiona su bili u 19:30, sat i po prije početka susreta. Dovoljno vremena da se presvuku u svlačionici i istrče na teren.

A, tamo su još jednom oduševili. I upravo zbog toga ova generacija Slobode na čelu sa šefom struke Igorom Jankovićem zaslužuje veliko poštovanje svih ljubitelja fudbala.

Bez obzira što će napustiti društvo najboljih, imena ovih fudbalera i trenera moraju zauzimati posebno mjesto u Slobodinim historijskim knjigama.

I ne samo Slobodinim, nego i bosanskohercegovačkim jer su pokazali svima nama šta znače čast i poštenje.

A na kraju krajeva, kako drugačije da se ponašaju igrači kluba čije ime je Sloboda.