Iz Smederevske Palanke do Reala, a sutra na Koševu: Del Bosque je poseban · Intervju

Rođen je u gradiću od 20.000 stanovnika. U Smedervskoj Palanci je počeo igrati fudbal, a za prvi tim kluba iz ovog grada u Srbiji je debitovao sa 15 i po godina.

Moglo se tada pretpostaviti da je pred njim velika igračka karijera, no niko, pa vjerovatno ni on sam, nije mogao naslutiti da će igrati u najvećem klubu na svijetu Real Madridu.

Iz Smederevske Palanke ga fudbalski put odveo u Beograd tačnije u Crvenu Zvezdu gdje je zapravo pokazao svu raskoš svog talenta.

Zaludio je tada fudbalsku Evropu, a nakon četiri godine u “crveno-belom” dresu preselio je u slavni Real.

Mnogi će reći, kada se sve sabere i oduzme, nije napravio karijeru kakva mu je predviđana, ali stići iz Smedervske Palanke do Madrida je za svaki respekt.

Naravno, riječ je o Perici Ognjenoviću, koji danas “fudbalski hljeb” zarađuje u našoj zemlji tačnije u Prijedoru gdje s klupe predvodi člana elitnog ranga bh. fudbala Rudar Prijedor.

U Smederevskoj Palnci je sve počelo. Nakon toga Zvezda, pa onda i Real, te mnogobrojni klubovi širom svijeta.

“Upravo tako. U Smederevskoj Palanci sam počeo igrati. Sa 15 i po godina sam debitovao za prvi tim. Nastupao sam za omladinske selekcije i nekako je bilo logično da me fudbalski put odvede dalje. Zvezda me pratila i dovela i tu sam proveo nezaboravne godine”.

Odlazak iz uslovno rečeno malog kluba u regionalnog velikana sasvim sigurno nije lagan. Sjećaš li se tog perioda?

“Naravno da pamtim te godine. Nije nimalo lagano, treba se prilagoditi na novu sredinu, novo okruženje pa u krajnjem slučaju na novi život. Bio sam mlad, željan uspjeha i imao sam cilj koji se ne može ostvariti bez mnogo odricanja. Na moju sreću uspio sam”.

Nakon nekoliko sjajnih sezona u Crvenoj Zvezdi uslijedio je odlazak u najveći klub na svijetu, Real iz Madrida.

“Na mom dolasku je insistirao slavni Guus Hiddink. Ogromna je stvar za jednog fudbalera obući dres Reala. Imao sam tu čast i mogu reći da sam ponosan. Pored Hiddinka su me trenirali John Toshak i Vicente del Bosque. Sve je do tog trenutka išlo kako sam želio, ali onda dolazi taj neki period kojeg su obilježile i povrede”.

Spomenuo si povrede, nekako su one i faktor sreće, pa me zanima iz tvoje perspektive koliko je taj faktor sreće bitan u karijeri jednog fudbalera.

“Jako bitan, moraju se sve kockice posložiti. Ja ću reći da je taj faktor sreće bitan kao i rad i talenat”.

U Realu si dijelio svlačionicu sa Elvirom Baljićem.

“Da, strašan momak i sjajan fudbaler. Imali smo i imamo dobar odnos. Ostao sam u kontaktu sa mnogim svojim saigračima i na tu činjenicu sam ponosan”.

Kada sve sabereš i oduzmeš, da li si u igračkoj karijeri napravio onoliko koliko si mogao pa i trebao?

“Zavisi s koje strane se posmatra. Ako se uzme u obzir da sam s 15 i po godina igrao u Smederevskoj Palanci, pa onda za šest-sedam u Realu, onda ću reći da jesam. Naravno, moglo je biti i bolje ali ne treba žaliti za onim što je bilo. Ostvarilo se mnogo toga lijepog u igračkoj karijeri i presretan sam zbog toga.”

Danas si pored terena, odnosno nakon igračke “uplovio” si u trenersku karijeru. Da li si se kao igrač mogao zamisliti pored terena i koji od tvojih trenera je ostavio poseban utisak na tebe?

“I da i ne je odgovor na pitanje da li sam se mogao kao igrač zamisliti pored terena odnosno u trenerskoj ulozi. Nemaš mnogo vremena razmišljati o tome ali pred kraj karijere me nešto vuklo tako da sam znao da s krajem igračke neće završiti moja fudbalska karijera. A, što se tiče trenera, svaki je ostavio određeni trag na mene. Hiddink, Toshak, Del Bosque, pa u Zvezdi jedan Ljupko Petrović, pa Kosanović ili Pižon. Sve su to vrsni stručnjaci, ali ako bih morao izabrati onda bih rekao da je Del Bosque poseban, najbolji s kojim sam radio. Kod njega sam dobio i najviše prilike u Realu.”

Vratimo se u sadašnjost. Kako je došlo do saradnje sa Rudarom?

“Trener sam, imao sam nešto za inostranstvo ali je da tako kažem bilo na klimavim nogama. Dobio sam poziv od čelnih ljudi Rudara i prihvatio sam ga. Volim izazove, volim raditi tako da nisam mnogo razmišljao.”

Rudar je iznenada postao član elitnog ranga, tako da se i ekipa slagala i još uvijek slaže u hodu. No, ipak ste osvojili pet bodova do sada što je na sve okolnosti dosta dobar rezultat.

“Dobro ste sve rekli, s obzirom na okolnosti možemo biti zadovoljni. Naravno, tih pet bodova nije garancija ni za šta, no ipak raduje me što pokazujemo sasvim solidne igre ali vjerujem da ćemo iz utakmice u utakmicu biti sve bolji”.

Rudar će sutra snage odmjeriti sa Sarajevom, koje je u prošlom kolu pretrpjelo ubjedljiv poraz u Banoj Luci.

“Sarajevo je uz Borac najbolja ekipa u ligi. Tu su još i Zrinjski i Željezničar ali Sarajevo mnogo ulaže, imaju dobre individualce i dobrog trenera i siguran sam da će se boriti za sami vrh. Pred nama je težak zadatak, pogotovo radi njihovog poraza u Banjoj Luci i više bih volio da je naš susret iza reprezentativne pauze. Ali dobro, dvije ekipe se pitaju na terenu i ona koja uspije nametnuti svoju igru bit će u prednost”.

Elitni rang u BiH broji 10 klubova. U Srbiji je situacija drugačija. Po tvom mišljenju, da li su za region idealna rješenja lige s manjim ili većim brojem klubova?

“Moj stav je da u regionu svi trebaju forsirati lige s manjim brojem klubova. Realno, svi smo da tako kažem mali u regionu i onda je logično i da se kvalitet skoncentriše u manjem broju klubova. Po meni je ovdje format odličan. Pozitivno sam iznenađen, svake sedmice imamo derbije, a i mi treneri svake sedmice se moramo pripremati sa teške i zahtjevne utakmice što svakako daje dodatnu draž našem poslu”.

Rudar je doveo veliki broj igača iz inostranstva.

“Šta to u današnjem svijetu znači, mislim na stranac ili domaći. Ne postoji zemlja na svijetu u koju ne dolaze igrači iz inostranstva. Svako se snalazi na osnovu proračuna koji ima, a to ko je stranac a ko domaći je stvar prošlosti. Došlo je to i do naših prostora”.

Za kraj, Zvezda i pored ogromnih ulaganja nije uspjela da se plasira u Ligu prvaka.

“Danas svi ulažu i svi se trude. Nijanse odlučuju, a niz okolnosti je prevagnuo na stranu Pafosa. Radi se o fudbalu na svjetskom nivou i doista odlučuju sitnice. Zvezda sada nije imala sreće kao što ju je imala u nekim ranijim godinama, no nije kraj svijeta. Postoji i Evropa liga, to je takmičenje sa mnogo kvalitetnih klubova i Zvezdi želim mnogo uspjeha u nadolazećim evropskim utakmicama”.