INTERVJU: Ismir Mirvić o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti FK Sarajevo · Ekskluzivno

Sredinom 2020. godine, Nguyen Hoai Nam, tadašnji investitor u FK Sarajevo sjedio je u svojoj kancelariji u Distriktu 1 Ho Chi Minh Cityja potpisujući privremeno zatvaranje i svog posljednjeg hotela zbog pandemije koronavirusa. Bio je to neizvjestan i sasvim moguć kraj dalekoistočne poslovne imperije bazirane na turizmu i nekretninama koji će izazvati tektonska pomjeranja u njegovom Vijetnamu, ali udarni talas koji je u tom trenutku krenuo iz Saigona osjetiće se i hiljadama kilometara na zapad u domovima ljudi koji su upravo proslavili drugu uzastopnu titulu fudbalskog prvaka Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, s druge strane Pacifika, u Los Angelesu, Tom Penn, nekadašnji izvršni direktor NBA ekipe Philadelphia 76ers i jedan od osnivača i tadašnji predsjednik američke MLS franšize LAFC i njegova supruga Melissa sjedili su za kuhinjskim stolom i razgovarali o anketi koja je pokazala da više od 80% ljudi radije ne bi posjetilo sportski događaj u jeku pandemije. Prema navodima američkog Forbes magazina, upravo to je trenutak kada je, znajući da će klubovi morati ponuditi zaštitnu opremu, prvenstveno maske, svim učesnicima i publici na sportskim događajima, Tom Penn počeo tražiti dobavljača brendiranih maski sigurnih, ali ugodnih za oko.

Kada ih nije pronašao, odlučio je pokrenuti vlasitit brend sa, kako navodi Forbes u članku iz 2020. godine, “Svojim partnerom i dobrim prijateljem Ismirom Mirvićem”. U stvari, Mirvić i Adrian Cottman već su tada vodili svoju kompaniju koja je bila direktni dobavljač zaštitne medicinske opreme za američku federalnu vladu i lider u ovoj industriji tokom Covida. Komapanija Co-Protect koju su osnovali Tom i Melissa Penn, Ismir Mirvić i Brad Steward (pionir snowboard industrije i osnivač Bonfire Snowboards) bila je toliko uspješna sarađujući sa MLS, NBA, WNBA, NHL, NCAA kao i reprezentacijom SAD-a (na primjer na OI u Pekingu), te različite korporativne partnere iz filmske industrije, turizma, avioprevoznicima i nizom javnij institucija da je Tom Penn još iste godine odstupio sa mjesta predsjednika LAFC, franšize u kojoj je bio ključni arhitekta i operativni lider od prvih dana kada je uspio privući investicije Magica Johnsona, Mie Hamm, Petera Grubera i Vincenta Tana, a koja danas vrijedi preko 1.25 milijardi dolara i posvetio se novom projektu sa Mirvićem.

U trenutku koji će definisati budućnost fudbala u maloj državici na sasvim drugom kontinentu, globalne okolnosti pandemije označile su pad jednog i vrtoglav uspon drugog čovjeka na suprotnim krajevima svijeta, a sudbina je spojila tu dvojicu zaljubljenika u fudbal u jednom telefonskom pozivu, na uređaju Sabrine Buljubašić upravo u trenutku dok se drhteći sa Damirom Kasumom spremala da okupljenim novinarima objavi kraj priče zvane FK Sarajevo i povlačenje investitora iz bh. fudbala zbog poremećaja izazvanih korona virusom. Na liniji je bio Vincent Tan, prvi investitor u FK Sarajevo, poslovni partner Toma Penna u LAFC, iskusni poslovni lisac koji je najavio odlazak Nama i ulazak Ismira Mirvića kao lokalne bosanskohercegovačke snage sa globalnim konekcijama u fudbalski klub sa Koševa.

Četiri godine kasnije, Ismir Mirvić i dalje je nepoznanica na bosanskohercegovačkom prostoru. Čovjek čije ime definitivno otvara mnoga vrata u poslovnim krugovima američkog sporta, a čini se i šire, u Bosni i Hercegovini izgubio je popularnost koju je u startu imao iako je možda nije ni želio, od koje nije mogao pobjeći i pored činjenice da je uporno izbjegavao zvanična pojavljivanja u medijima ili na društvenim događajima. Sada, u ekskluzivnom intervjuu za SportSport Ismir Mirvić govori o svojim planovima, motivima, željama i strahovima vezanim za FK Sarajevo.

“Sve je došlo nekako iznenada, stihijski. Ušao sam na skupštinu kluba kao podrška i potencijalni investitor, a izašao kao predsjednik kluba. Atmosfera je na skupštini za mene bila kao neka slika iz komunističke Kine - nadrealno. Likovi koje prvi put vidim i obaveze koje u tom trenutku i ne shvatam do kraja. Možda nisam trebao odmah prihvatiti takvu funkciju već ostati investitor iz pozadine bez ikakve izvršne uloge, kao i ostalih 27 članova skupštine koje i ne znate, i ne snositi nikakvu odgovornost za ono što se dešava, ali gledajte… Mi i danas imamo najveći problem sa kvalitetnim ljudima. Ne samo mi u FK Sarajevo, već u cijeloj Bosni i Hercegovini. Tu sam već četiri godine i još uvijek tražimo pravog direktora, možda i novog predsjednika…”, reći će tokom razgovora Mirvić. Ali, krenimo ispočetka…

Sve što ste željeli znati o investiciji u FK Sarajevo, a niste imali koga da pitate

Pripremajući se za ovaj razgovor, o Ismiru Mirviću čuo sam mnoge priče, pokazaće se - sve netačne. Da ne govori dobro naš jezik, stidan je i ne osjeća se dobro pred kamerama, da će izbjegavati konkretne odgovore, da niko, pa možda ni on, ne zna odakle potiče njegov imetak… Istina je daleko od toga. Susreo sam se sa samouvjerenim, elokventnim Bosancem kojem jezik - nijedan - nije barijera. Saznao sam da je krenuo kao izbjeglica, preko Tučepa i Njemačke stigao u Ameriku, a manje od deset godina kasnije, na prelazu između dva stoljeća prve ozbiljne novce napravio kada je startup u koji je prešao iz Microsofta za dionice izašao na berzu.

InterVideo postao je hit, a Ismir Mirvić preko noći multimilioner. Iz high-techa, prešao je low-tech, a kasnije je postao i anđeo investitor i ulagač u nekolicinu kompanija koje su proizvode distribuirale kroz velike američke trgovinske lance. Koronu je dočekao sa razvijenim kreditnim linijama, skladištima, distribucijom i - Zakucao!

Sjedio sam pred serijskim poduzetnikom koji ima plan i sredstva i energiju da ga realizuje, pa čak i ako ga većina trenutno neće razumjeti, a pogotovo podržati - britka uma, širokih pogleda na globalno stanje u sportskoj industriji… uz jedan problem: ne zna, ili bolje reći nije u mogućnosti, prenijeti svoja razmišljanja ljudima u BiH, niti može do kraja shvatiti kako razmišljaju ljudi u BiH. Čovjekom koji niti može, niti želi prilagoditi se balkanskoj realnosti.

I to elementarno razmimoilaženje u životnom i poslovnom pristupu između Amerikanca i Bosanca pokazaće se kao suštinski problem koji je godinama tinjao na Koševu da bi se pri svakom malo jačem vjetru pretvorio u otvoren plamen čije gašenje je skidalo fokus sa onoga što je bitno. Zato je prvo pitanje koje se samo nametnulo:

Uz sve poteškoće, da li ste se pokajali što ste investirali u FK Sarajevo?

“Nikad. FK Sarajevo je moja ljubav, moja strast, ali i zaista odlična poslovna prilika. Moji poslovni partneri investirali su u američke franšize u MLS-u, a ja sam se odlučio da investiram u svojoj domovini i put možda jeste drugačiji i vjerovatno teži, ali još se nisam pokajao. FK Sarajevo je samo jedan od mojih poslovnih poduhvata i mogu reći i samo jedan od poduhvata u sportu, ali ovdje smo da govorimo o njemu pa se neću rasplinuti. Nepopularno je ono što ću sada reći, ali FK Sarajevo napreduje. Ja razumijem da to ne izgleda tako danas iz ugla navijača, ali morate shvatiti da mi, ako želimo praviti klub koji je održiv, ne možemo u prvih deset godina samo investirati. Pa krenuti od terena, pionira, kadeta, stvoriti igrače koje ćemo prodavati nekad u narednoj deceniji, a istovremeno ulagati u prvi tim koji će praviti rezultate u bh. prvenstvu, izgraditi veliki stadion i onda otvoriti njegove kapije... pa zarađivati prodajući kokice okupljenoj masi.

Shvatam da to iz ugla navijača izgleda kao normalan i poželjan proces, ali u poslu nije tako. Naš prvi zadatak je stvoriti brend od Sarajeva, ne u Bosni i Hercegovini, jer kod nas je Sarajevo već ogroman brend, nego na internacionalnom biznis tržištu gdje Sarajevo prije Vincenta Tana praktično nije postojalo. Znači, da bismo uopšte mogli raditi, morali smo odmah imati igrače o kojima možemo pričati sa bitnim akterima na tržištu, morali smo odmah imati projekte kojima ćemo privući dodatne investitore i krenuti sa aktivnostima na tržištu već prve godine, te što prije početi generisati prihode.”

Smatrate li da ste uspjeli u tome?

“Uspjeli smo. Itekako. FK Sarajevo je danas globalno poznat brend na transfer-tržištu igrača. Od kluba i lige koja nije postojala na poslovnoj mapi regiona, a kamoli šire od toga, napravili smo klub koji redovno prodaje igrače širom svijeta. Samo u ovoj godini prihodovali smo više od 8 miliona eura prodajom igrača dok se drugi klubovi hvale transferima od par stotina hiljada eura. I još uvijek trošimo više nego što zarađujemo, ali naše opredjeljenje je da prvo uložimo novac u promociju imena FK Sarajevo na međunarodnoj sceni, pa tek onda da radimo sve drugo. Pri tome ne mislim na onu vrstu promocije koja se dobije nastupom u evropskim takmičenjima, već dio posla koji možemo uraditi lično, vlastitim snagama ne zaviseći od ničije milosti i nemilosti.

Shvatam ja da navijače interesuju pobjede na terenu, a ne naši finansijski rezultati. Međutim, za razliku od nekih klubova, mi nismo ničiji ljubimac i za FK Sarajevo pobjede mogu doći samo ukoliko ostvarimo finansijsku stabilnost. Ako će klub zavisiti od toga da li ću ja ili Vincent (Tan, op.a.) poslati par miliona i pobjeđivati kad šaljemo novac, a gasiti se čim to izostane, onda takav klub nema budućnost i nije zanimljiv ni meni ni nikom drugom. Naravno, u tom procesu trpili su drugi segmenti kluba. Neki zato što su možda i morali trpiti, nekima se možda nismo stigli posvetiti dovoljno, a trebali smo, a negdje smo pravili greške iako smo vjerovatno mogli i morali raditi drugačije i bolje.”

“Rješavamo mnogo dugoročnih problema i sve manje je improvizacije. Put gradimo organski, znanjem, konekcijama i kvalitetom - to se neće mijenjati, ali mora ići na bolje. Strpljenje svih nas je važno, svi vide da mnogo toga utiče na konačan rezultat na terenu, ali zna se ko će dugoročno imati najveći prosperitet.”

Kažete da se investicija još uvijek nije u potpunosti vratila. Do kad ćete investirati u FK Sarajevo?

“Objektivno gledajući, mi smo jedini pojedinci koji investiraju u sport u BiH na ovom nivou. Znam da popularnost ne zavisi od visine i trajanja investicija, već od rezultata, ali ponoviću - jednog ne može biti bez drugog. Ne želim bacati isprazne fraze i govoriti o procesima. Nisu to mali novci, ali mi smo odabrali svoj poslovni put. Neko možda može misliti da taj put nije ispravan, taj neko je uvijek slobodan da pokuša drugačije sa svojim novcem i radujem se trenutku kada ćemo se sresti na terenu.”

Više puta ste spominjali da je klub višestruko podigao svoju vrijednost. Prema vašoj procjeni kolika je trenutna vrijednost FK Sarajevo kad bi klub izašao na tržište?

“Obično se kaže da svaki proizvod vrijedi onoliko koliko je neko spreman za njega platiti, ali opet ću reći nešto što se navijačima neće dopasti, jer istina nije uvijek ružičasta. Najveća, istinska vrijednost kluba uvijek će biti u njegovoj historiji, u strasti, u zajednici i u našem velikom, ogromnom broju navijača koji zaista žive za FK Sarajevo i jesu FK Sarajevo svim svojim bićem i kada o tome govorim sa poslovnim partnerima, moje srce je iskreno ispunjeno, ali dovoljno je pogledati brojeve u bilansima naših prihoda od sponzorstava, ulaznica, merchandisinga i neke osnovne rashode koji su neophodni da bi klub uopšte egzistirao u Wwin ligi i biće vam jasno da tu nema neke ekonomije. Čak i da to utrostručimo, nije dovoljno. Nemojte se zavaravati, nijedan klub u BiH ne živi od toga. Jedina prava, finansijska, korporativna i prodajna vrijednost FK Sarajevo danas na globalnom tržištu jeste taj brend u sportskom poslovnom svijetu koji smo napravili u posljednjih par godina i koji je počeo donositi ozbiljne prihode. Ne voli niko to čuti, nema tu lirike i romantiziranih prikaza velike historije, zato sam do sada i izbjegavao da o tome govorim u javnosti. Međutim, budimo svjesni i da taj brend ne postoji bez ljudi koji ga vode na globalnom nivou.”

“Recimo i to da smo svjesni da sportski učinak i ono što prikazujemo na terenu ne prati naš napredak i naša i očekivanja navijača. Jasno je da to mora biti mnogo bolje i da još uvijek nismo napravili nikakav iskorak. Jedan osvojeni Kup u ove četiri godine nije nam dovoljan da uopšte razmišljamo o nekom ozbiljnijem izlasku na tržište.”

“Nama je ovo ljubav, tebi je ovo biznis”

Međutim, priča Ismira Mirvića i FK Sarajevo kao i svaka druga ljubavna priča krenula je još mnogo ranije i od slučajnog susreta izrasla u vrtlog strasti, emocija, od poklona i udvaranja preko svađa i sukoba, prekida i mirenja, vječitog iščekivanja onog obećanja ultimativne sreće. Mirvić sada priča sa entuzijazmom oca govori o prvom susretu sa djetetom koje će promijeniti cijeli njegov svijet.

“Bilo je to u maju 2019. godine, za moj 40. rođendan koji sam odlučio proslaviti u Sarajevu sa svojim roditeljima istog dana kada Sarajevo igra finale Kupa na Koševu protiv Širokog.", opisao je on prvi susret.

"Slučaj je htio da me baš tog dana nazove Vincent Tan, kojeg sam znao kao vlasnika LAFC, a koji je u tom trenutku sjedio sa Rubenom Ganalingenom (vlasnik QPR FC, op.a.) Oni su me pitali gdje se nalazim trenutno i kad sam rekao da sam u Sarajevu, Vincent je ponudio da odem na Koševo na finale – da će me ljudi dočekati lijepo, ugostiti i pripaziti. Dolazim na Koševo, provedem čitavu utakmicu sa Sabrinom (Buljubašić, op.a). Sarajevo pobjedi, ali atmosfera je bila razočaravajuća za nekog ko dolazi sa prepunih američkih stadiona. Nekih 4-5000 ljudi, puno praznog prostora na tribinama, nervoza. Eh, da sam tada znao (smijeh)... Ona me pozove na proslavu, ali ja kažem 'neću - vodim roditelje na večeru, ali bih volio vidjeti Akademiju i omladinski pogon.' Idući dan Emir Hadžić šalje čovjeka da me odvede u Butmir. Ja im se zahvalim i poslije posjete u Bosni, vratim se u Ameriku. Od tada pa do 2021. godine uz napore Sabrine Buljubašić održavali smo povremeni kontakt, ali ništa više od toga."

"U martu 2021. zvoni mi telefon, Sabrina se javlja sa molbom – da uđem u klub. Klub je u lošoj situaciji, plate nisu isplaćene već šest mjeseci, Covid je već u ozbiljnom zamahu, a Sarajevo se bori za obje titule, za ligu i za Kup. Brzo joj odgovorim da nemam namjere da se aktivno uključim, ali da bih rado pomogao klubu. Za nekoliko dana Sabrina se ponovo javlja i već je u Los Angelesu, dogovaramo sastanak. Predlaže da posudim 450.000 eura klubu i da stavim hipoteku na prihode od transfera Tatara i Rahmanovića. Brzo pristanem, pošaljem im odmah novac uz uslov da ipak ne ulazim u klub. Oni izmire neke troškove i Sarajevo te godine 2020/2021 osvoja Kup sa rahmetli Dženom na klupi.

U tom trenutku ja sam još uvijek uključen sa strane, ali pratim šta se dešava. Sarajevo ispada iz Evrope od Milsamija, a Vincent Tan odluči da se vrati i da pomogne Sarajevu - moj telefon zvoni. Kaže Tan: 'Hajde samnom u Sarajevo 50/50, treba mi partner koji priča bosanski.' Ja mu kažem da sam već posudio klubu pare, da čekam da mi vrate, a on predlaže da pretvorim tu pozajmicu u glasačka prava i da zajedno uđemo u Sarajevo. Auuuu...

U tom trenutku želja je velika, ali žena mi je u 9. mjesecu trudnoće sa prvim djetetom. Kako ću joj sad reći - preuzmam ja FK Sarajevo kad ona ne zna ni šta je FK Sarajevo? Ipak dogovorio sam krišom sve uslove sa Vincentom i dvije sedmice nakon rođenja Mayle, kažem ženi da moram u Bosnu, da smo Vincent i ja investirali u FK Sarajevo i moramo preuzeti upravljanje klubom. U kući - šok! Nevjerica..."

Mnogo savjeta, kako odabrati pravi? Ijedan?

Ismir Mirvić hvata prvi avion za Sarajevo a tamo, samo u Skupštini 27 ljudi i 27 ćudi čeka, a zna. Mahala, eksperti, agenti, studenti, talenti, nana u granapu prati, taksista zna: "Samo da je uveo...", "Ma, vjeruj meni..."

Koliko je teško voditi klub iz inostranstva?

“Teško je, možda i previše teško da se napravi sve ono što navijačl očekuju. Ja zbog poslovnih obaveza ne mogu biti kontinuirano na terenu u Sarajevu, mada sam tu kad god mi obaveze to dopuste. Znate, ne bi ni za klub bilo dobro da sjedimo u Sarajevu i čekamo da nas neko pogleda iz vana. Većina najboljih stvari za klub urađena je van BiH. Opet ću nekoga razočarati, ali najveće pobjede u posljednjih 30 godina nismo ostvarili na tribini, terenu ili za zelenim stolom u BiH, već van nje. Istovremeno, mi smo u potrazi za pravim ljudima koji bi bili naša produžena ruka na terenu. Jasno je, pravili smo i greške, često nismo dobro birali i to nas je koštalo i novaca i živaca i vremena. Znate, kad dođete u Bosnu i Hercegovinu sa imidžem nekog bogatog investitora, automatski ste meta oportunista, zlonamjernih, ali i dobronamjernih savjetodavaca. Iz današnjeg ugla, nema dileme da nismo uvijek slušali prave savjete. Treba vremena da se to sve shvati i da se nauči. Ali nismo odustali.”

“Da bismo nastavili dizati naše standarde, i standarde naše lige, treba nam više ulagača, a ne pametnjakovića sa 0 uloga.”, ponoviće Mirvić u ovom ili onom obliku više puta tokom našeg razgovora.

Stalno ističete da je teško pronaći prave ljude?

“Teško je pronaći prave, ali još je teže izbjeći krive ljude. FK Sarajevo je predugo bilo opštenarodno dobro iz kojeg je svako samo izvlačio, to je postala navika i standard rada. Transformacija ka kapitalizmu je bolna, ali je i jedini put koji je pred nama, nije da postoji neki izbor. To je prošla svaka kompanija u bivšoj Jugoslaviji i to čeka svaki klub, prije ili kasnije. Realnost je da se u procese u FK Sarajevo uključuje ili pokušava uključiti masa ljudi koji nisu bitni ili ne mogu doprinijeti. Niko ništa nije uložio, niko ne nosi nikakvu odgovornost, ali su velika opstrukcija, stalno pametuju, stalno traže neki svoj put, neku titulu u klubu i na kraju nešto za sebe. Kako iskoristiti, kako naplatiti, kako biti bitan… Često se na nekim sastancima uhvatim da su tu svi iskreni navijači, svi vole klub, a jedini ja od prisutnih tu ne živim od kluba. Tu se osjećam bliže onim gledaocima sa tribine, ali i oni će kući nakon utakmice da analiziraju, a mi moramo ponuditi rješenja.”

“Znao sam da ulazim u sistem koji je komplikovan i opterećen interesima, ali nisam bio spreman na podmetanje nogu, i rad protiv dobrobiti kluba. Klub je jedna velika fabrika koja direktno i indirektno zapošljava više od 100 ljudi i normalno je da svako traži sebe tu. Ali strah me kratkovidosti i sitnih dnevnih interesa, na to nisam navikao radeći u Americi.”

Promijenili ste niz saradnika, savjetnika, direktora ovoga i onoga, rezultati još uvijek nisu odgovarajući. Evidentno je da još uvijek sarađujete sa Ajlom Alimanović. Koja je njena uloga u svemu?

“Rezultati na travnatom terenu još uvijek nisu odgovarajući. Mi se jesmo optimistično nadali boljim rezultatima, jer smo uložili u klub da to ostvarimo. Ali tek sada razumijem da je ulaganje u klub jedno, a uspjeh u fudbalu u Bosni nešto sasvim drugo. Ne zato sto nema korelacije, nego zato sto postoji još deset drugih faktora koji su važni da bi se uspjeh na terenu ostvario. Sad smo spremni uložiti u svih deset faktora i najbolje iskontrolisati sve sto možemo.

Što se tiče gospođe Alimanović saradnja nikad nije prekinuta. Radi se o izvrsnoj osobi, pravom borcu, velikom profesionalcu i ona je u našim poslovnim poduhvatima u BiH i regionu važna karika. Jasno je da smo povukli niz pogrešnih poteza u okviru njenog angažmana u FK Sarajevo, prvenstveno u nekom segmentu komunikacija. Mi dolazimo iz korporativnog i poslovnog okruženja, a fudbal u BiH funkcioniše po potpuno drugim pravilima. Zbog toga je i razumljiva je averzija navijača koji ne mogu imati cjelokupnu sliku već samo fragmente koji su pokazani u javnosti.

Važno je reći da je upravo Ajla bila ta koja je predložila i insistirala da se povuče sa pozicije generalnog direktora. Shvatamo i bili smo spremni složiti se s njom i sa navijačima da ona nije pravo lice koje će predstavljati FK Sarajevo. S druge strane, samo ja mogu odlučiti kome ću dati povjerenje da vodi sve ostale poslove na kojima radimo i s tim nisam spreman trgovati, niti su to stvari o kojima bi bilo ko trebao imati neko značajno mišljenje.”

Fudbal u raljama politike

Zbog čega sarajevski klubovi već decenijama nemaju svoje predstavnike u Savezu? Da li to treba mijenjati i kako? Imate li osjećaj da su bh. klubovi koji u posljednjim godinama ostvaruju najzapaženije sportske rezultate projekti šire lokalne zajednice dok su klubovi iz Sarajeva, Tuzle, Zenice… prepušteni sami sebi? Jeste li sa nekim pokušali razgovarati na tu temu?

“Već ranije sam rekao da u BiH ne postoji ozbiljan klub koji živi od svojih navijača, ulaznica, prodaje dresova i komercijalnih sponzora. Sada bih dodao da osim Sarajeva nijedan nema dovoljne prihode ni od prodaje igrača ili komercijalne investitore da bi se na njih mogao osloniti. Dolaskom u BiH shvatio sam više nego igdje se politika miješa u sport, od najnižeg do najvišeg nivoa, a da rezultati često ovise o tome ko je na vlasti u datom trenutku. Politika i zajednički interes često povezuje sve aktere bilo koje utakmice, od onog koji će odlučiti rezultat do nekog navijača koji će napraviti incident ako to zatreba. Za mene je to bila novost, istina je da treba vremena i dobar stomak da se čovjek na to navikne. 

Međutim, to nije nešto čime se mi možemo baviti. Mi smo izgradili svoj prostor za rad i funkcionišemo za sada i bez njihove podrške. Ali za rezultat, mislim na onaj koji se vidi na tabeli, svima koji gledamo utakmice nam je jasno da je potrebno i nešto na šta mi ne možemo uticati.”

Kakav je vaš odnos sa predsjednikom Vicom Zeljkovićem? Da li ste zadovoljni radom Saveza?

“Odnos je normalan, predsjednik saveza - predsjednik kluba. Zadovoljan sam infrastrukturom. Većina klubova ima nove terene i to je veliki napredak. Svaka čast. Drago mi je da su se stvari u A reprezentaciji počele mijenjati na bolje. I njima je trebalo vremena. Uvođenjem dvojne registracije otvorio se prostor za uvođenje igrača u prve timove. Treba razmišljati o broju stranaca za ubuduće da bi klubovi iz bh. lige postali konkurentni kada izađu na evropsku scenu.

Nisam zadovoljan kvalitetom suđenja. Volio bih da imamo fairplay i pravedniju ligu. To se mora mijenjati. Mora rasti u korak s vremenom. Krucijalna stvar na kojoj treba raditi je suđenje i vjerujem da je g. Zeljković toga vrlo svjestan. Zašto ne reći da Zrinjski ima najbolje suđenje u ligi, a o tome niko ne priča.

Savez treba sjesti, razgovarati sa svim premijerligašima šta je plan bh. fudbala u iduće četiri godine kako bi nam svima budućnost bila jasnija i bolja. Sa savezom smo otvoreni da sjednemo i razgovaramo o nacionalnom stadionu Sarajevu, bilo to Koševo ili neka druga bolja lokacija" 

U medijima, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj se pojavila informacija o angažmanu Zorana Mamića u FK Sarajevo. Mamić za sada nema zvaničnu ulogu unutar kluba, hoće li je imati i koja je?

“Kao neko ko dolazi iz drugačijeg svijeta od onog u Bosni i Hercegovini želio sam čuti mišljenje i savjete što više ljudi koji iza sebe imaju stvarne rezultate. Zoran Mamić je jedan od njih.”

Bolna tačka za sve ljubitelje fudbala je sve češća zabrana prisustva za gostujuće navijače. Koliko to šteti komercijalnom razvoju klubova? Da li ste sa nekim razgovarali o tome? Da li radite nešto na tome da se ovaj problem sistemski riješi u cijeloj ligi?

"Objektivno, ne vidim kako ikome navijači mogu biti problem. Da budem potpuno otvoren, tema je mnogo kompleksnija i sasvim sam siguran da tu uticaj imaju stvari koje nemaju veze sa sportom. Mnogo se bavimo sitnim šićarima i kratkoročnim uskim interesima, a to je problem kojim se, na kraju krajeva, treba pozabaviti kompletna zajednica. Mi, mislim na ljude koji vode klubove, bismo trebali biti na čelu kolone koja će se uhvatiti u koštac s rješavanjem tog problema, a ne da budemo pokretači problema. Kažem problema, jer to zaista jeste veliki problem. Zamislite da u 2025. godini neko ne može otići gledati i navijati za svoj klub, ne želiš mu prodati kartu ili ga pustiš 20 minuta prije kraja, jer ne želiš da on uživo gleda šta ćeš raditi na stadionu? Iz moje perspektive je to nevjerovatno i mogu vam reći da ću tome u narednom periodu dati mnogo pažnje. Naravno, prije svega radi navijača Sarajeva, ali i svih ostalih koji na gostovanju žele bodriti svoj klub. Na Koševu su svi dobrodošli.”

Šta budućnost donosi?

FK Sarajevo opet je pred prekretnicom. Kad pričate s nekim iz kluba, oni vole reći okukom na putu, ne potpunim zaokretom, ali jednom od mnogih u posljednje vrijeme.

Čini se da Sarajevo po prvi put, pa vjerovatno u ovoj deceniji, dobija Upravni odbor?

“Mogu govoriti o periodu u kojem sam ja bio tu. Istina je da nismo imali pravog Upravnog odbora popunjenog ljudima koji će donijeti, pa barem, znanje i operativni rad u klub. To je nešto što sada zaista želimo promijeniti. Već smo predstavili Adnana Hodžića, mladog stručnjaka čija ekspertiza, ali što je značajnije volja i energija mogu mnogo donijeti u klub. On me je zaista impresionirao svojim radom i očekujem da će sa njim FK Sarajevo dobiti mnogo.

U narednom periodu, očekujem da se još imena ozvaniči u Upravnom odboru koji će zaista imati i operativnu i upravljačku ulogu. Ne trebaju nam klimači glavom i ljudi koji će kao jastuci popuniti stolice. Imamo dovoljno vizionara, trebaju nam i realizatori.

Dalje, u klubu želimo ljude koji znaju šta je bordo dres. Već ranije smo dali povjerenje Alenu Škori i on je započeo proces čišćenja veza i vezica unutar omladinskog pogona, ali vjerujte da ima još posla. Tu je sada i Krste Velkoski, čovjek kojeg nije zapalo, nego se izborio da bude Sarajlija. On je tehnički direktor kluba i u ovom trenutku vršilac dužnosti generalnog direktora. Ahmetović je vraćen da pomogne razvoj naših igrača u Hadžićima. Nadam se da će i Husref prihvatiti ponuđenu novu ulogu."

Da li ste zadovoljni organizacijom i radom Akademije? Godinama se govori o okupljanju najboljih mladih talenata u akademiji FK Sarajevo, ali konketni rezultati u nekom većem obimu još nisu vidljivi, smatrate li da je to dugotrajan proces koji je u toku ili je rad u Akademiji krenuo pogrešnim putem?

“O Akademiji se puno pričalo, ali realno je malo meda davala. Trebalo je vremena da Akademija postane kapitalni projekat. U prve dvije godine to je bio neki miks škole fudbala i malo ozbiljnijih mladih fudbalera. Tek u zadnjih godinu dana plan rada je puno kvalitetniji, reći ću zahvaljući Škori i Ivanu Matiću. Selekcija je puno bolja. Svaki igrač ima specifičnu razvojnu putanju. Transfer Dala Varešanovića u Rizesport je pokrenuo lavinu interesa prema FK Sarajevo. Transfer Nidala Čelika u Lens i Jatte u Al Jaziru stavili su našu Akademiju u globalni izlog. Sarajevo je odbilo ponudu iz Rusije za Guliashvillija tešku 2.5 miliona eura. Sada je to svima dodatni motiv i puno se više radi. Cilj je da u idućoj sezoni 26/27 imamo dva prvotimca iz Akademije, a u najmanju ruku, naš U21 igrač mora biti dijete Akademije. Talenta ima i kvalitete ima, sada će se tek dokazati kvalitetan trenažni radi, dobre odluke i ulaganje u sport science i infrastrukturu.

Sa strane investitora, ove godine planiramo uložiti još 2 miliona KM u poboljšanje infrastrukture u Butmiru. Ti radovi će biti najavljeni vrlo brzo i počinju. Podrška lokalne zajednice je tu krucijalna."

Pripremate novi tim oko sebe, okrećete se budućnosti. Ali, ima li nešto za čime žalite tokom ove četiri godine?

“Žalim za mnogim stvarima, prvenstveno za vremenom koje smo potrošili na pogrešne ljude i koje smo vjerovatno mogli i bolje iskoristiti. Međutim, ako bih morao izdvojiti to su dvije stvari:

Žao mi je što nismo proslavili osvojeni Kup. Toliko smo radili i zasluženo podigli trofej u trenutku kad je to vjerovatno bilo teže nego bilo koje druge godine. Izostala je satisfakcija da to i proslavimo sa svojim navijačima. Imam dojam da su nam zavist, trač i ljubomora to svima oduzeli.

Druga stvar je greška koju sam napravio za rahmetli Dženu. Tada mi je prišao Ibričić koji je obnašao funkciju sportskog direktora i rekao da Dženo neće da radi, neće da sluša i da ga on mora smijeniti. Žao mi je što sam mu to dopustio!”

Za kraj, imate li neku poruku navijačima?

“Nemam poruku. Slali smo mnogo poruka do sada i mnoge su pogrešno protumačene ili su se zaista pokazale kao pogrešne. Više nemam poruka. Neka dođu na utakmicu i bodre klub najbolje što mogu, a mi ćemo raditi najbolje što možemo.”