Austrijance na Mundijalu čeka podsjetnik na najveću sramotu u historiji: "Ugasite televizore"

Kako bismo razumjeli razmjere skandala iz 1982. godine, vrijedi se prisjetiti događaja koji su mu prethodili. Dana 21. juna 1978. Austrija je pobijedila branitelje naslova Zapadnu Njemačku s 3:2 u onome što je postalo poznato kao Čudo iz Cordobe, a ujedno je to bila njihova prva pobjeda nad njemačkom selekcijom u 47 godina. Ovaj historijski rezultat postavio je temelje za austrijsku reprezentaciju koja će se kasnije uplesti u jedan od najzloglasnijih trenutaka fudbala.

Te 1982. godine, Alžir je debitovao na Svjetskom prvenstvu. Sjevernoafrička reprezentacija iznenadila je svijet u svojoj prvoj utakmici pobijedivši Zapadnu Njemačku 2:1 16. juna, što je bio prvi put da je jedna afrička nacija pobijedila evropsku reprezentaciju na turniru. Nakon tijesnog poraza od Austrije, Alžir je završio svoju posljednju utakmicu grupne faze odlučujućom pobjedom od 3:2 nad Čileom, pozicionirajući se kao ozbiljni kandidati za prolazak dalje.

Alžir je čekao ishod posljednje utakmice u grupi, koja je odigrana nešto kasnije, a koja će, ispostavilo se, biti namještena. Igralo se 25t. juna,  a nesreća po Alžir je bila ta što su Austrija i Zapadna Njemačka tačno znale koji im rezultat treba: pobjeda od jednog gola razlike eliminirala bi Alžir i omogućila prolazak obje evropske selekcije. Ono što se odvijalo na stadionu El Molinon u Gijonu postalo je trajni simbol sportske sramote.

Nakon što je Horst Hrubesch zabio u 10. minuti, utakmica se pretvorila u farsu. Sljedećih 80 minuta lopta je kružila između igrača. Odjednom je nestao takmičarski duh, svi su samo čekali da se meč završi s 1:0.

Ponekad su se igrači mogli vidjeti kako hodaju ruku pod ruku i smiju se, dok je publika reagovala s nevjericom i podsmijehom. Španski navijači skandirali su "¡Fuera, fuera!" ("Van, van!"). Alžirski navijači mahali su novčanicama u znak protesta, a čak su i zapadnonjemački i austrijski navijači izrazili ogorčenje.

Medijsko izvještavanje bilo je oštro. Robert Seeger, austrijski komentator, molio je gledatelje da isključe televizore, dok je George Vecsey iz New York Timesa opisao scenu kao koordiniranu farsu. Lokalne španske novine El Comercio objavile su izvještaj s utakmice u rubrici o kriminalu, a ne u sportu. FIFA-in odgovor naišao je na brojne kritike: nakon istrage nisu uvedene sankcije, a i Austrija i Zapadna Njemačka negirale su bilo kakvu nepravdu.

Eliminacija Alžira uskratila je afričkom fudbalu historijsku prekretnicu - bili bi prva afrička nacija koja bi stigla do nokaut faze. Zapadna Njemačka plasirala se u finale, ali je izgubila od Italije 3:1, rezultat koji su mnogi vidjeli kao poetsku pravdu. Austrija je ispala u sljedećem kolu od Francuske, noseći mrlju Gijona u svoje fudbalsko nasljeđe.

Skandal je potaknuo FIFA-u na djelovanje. Počevši od 1986. godine, organizacija je propisala da se sve završne utakmice grupne faze igraju istovremeno, osiguravajući da nijedna ekipa ne može manipulirati rezultatima znajući druge ishode. Ovo pravilo, koje je i danas na snazi, izravno je institucionalno priznanje sramote.

Sada nas ponovo 27. juna čeka okršaj Austrije i Alžira, koji se nalaze u grupi s Argentinom i Jordanom. Prema modernom pravilu simultanki, nema mogućnosti za manipulaciju, a u Alžiru nikad neće zaboraviti ono što su im "pošteni" Austrijanci priredili tada.