Fudbal protiv tame: Srna i Shakhtar - najljepša evropska fudbalska priča · Riječ, dvije...

Prvi dio fudbalske sezone u evropskim takmičenjima se polako bliži kraju. Klubovi koji se takmiče u Ligi prvaka i Evropa ligi u narednoj godini će odigrati još dva kola prve faze, a idućeg petka ćemo saznati koji će klubovi nastaviti takmičenje u narednoj fazi Konferencijske lige.

Utisci se polako sabiru, navijači evropskih giganata vjerovatno prave kalkulacije za narednu godinu, nadaju se evropskim trofejima i s velikim nestrpljenjem očekuje nastavak evropskih fudbalskih avantura.

Međutim, navijači klubova iz Ukrajine su u isto vrijeme na prvom linijama odbrane svoje domovine od ruske agresije. Teško da imaju vremena pratiti fudbalska dešavanja jer pred njima je samo jedan zadatak - spasiti domovinu i porodice od pomahnitalih ruskih hordi.

A, dok su oni na braniku domovine fudbaleri dva najveća ukrajinska kluba Dynama i Shakhtara na sportskim borilištima uspavanom svijetu pokazuju da Ukrajina još uvijek živi.

I nije njihova borba uopšte beznačajna. Oni su zapravo dokaz da se jedna zemlja ne može tek tako uništiti bez obzira na silu i moć koja ju napada.

I upravo je Shakhtar najljepša priča prvog dijela evropske sezone. Nisu to ni Real, Manchester City, Bayern ili Barcelona. I neka se niko ne naljuti na ovu konstataciju.

Shakhtar Donetsk, fudbalski simbol Donbasa kojeg su Rusi gotovo u cijelosti okupirali, već godina je u egzilu. Donbas Arena, jedan od najmodernijih stadiona u Evropi, nekada dom Shakhtara, danas je pod kontrolom ruskih agresora, a Shakhtar skoro 10 godina svoje domaće utakmice igra na stadionima širom Starog kontinenta.

Ipak, i pored svih tih dugogodišnjih problema Shakhtar nije odustao, odnosno nije podigao bijelu zastavu. Predaja je riječ koja u riječniku ovog kluba jednostavno ne postoji.

Igrao je Shakhtar i Ligu prvaka, osvajao je Evropa ligu, ali od trenutka kada je protjeran iz svog doma, samo se postavljalo pitanje kada će se ugasiti ili u boljem slučaju rezultatski pasti.

Ali, i ove sezone Shakhtar “priča” lijepu fudbalsku priču. Na klupi Arda Turan, a na terenu sasvim sigurno jedna od najmlađih evropskih ekipa je kolo prije kraja Konferencijske lige osigurala nastup u osmini finala.

Četiri pobjede iz pet mečeva su “stavile” Shakhtar na 2. mjesto tabele, no dojmljivo je to da su one ostvarene sa ekipom u kojoj igra veliki broj golobradih mladića.

Tako su u sinoćnjoj pobjedi 2:0 nad Hamrunom golove postigli Brazilci Luca Meirelles i Isaque Silva, fudbaleri rođeni 2007. godine. Osamnaestogodišnjaci - koliko je poznajete da danas igraju značajnu ulogu u nekom od bosanskohercegovačkih klubova?

Međutim, to nije sve, odnosno u utakmici odigranoj petnaest dana prije u pobjedi nad Shamrockom (2:1) jedan pogodak je postigao Kaua Elias. On je nešto stariji, ima 19 godina.

A, na samom otvaranju grupne faze u pobjedi nad Aberdeenom 3:2 pogotke su postizali 19-godišnji Lucas Ferreira i 23-godišnji Pedro Henriques, a dvije asistencije je upisao 21-godišnji Marlon Gomes.

I to nije sve, odnosno danas u ponosu Ukrajine igraju i to sa dosta uspjeha 21-godišnji Eguinaldo, 20-godišnji Newerton, njegov vršnjak Alisson i 21-godišnji Vinicisu Tobias.

Tu su naravno i domaći fudbaleri Maryan Faryna (22), Oleg Ocheretko (22), kapiten Valeriy Bondar (26), Yehor Nazaryna (28) i drugi, a u samom centru ove lijepe ukrajinske fudbalske priče stoji nama svima dobro poznato ime Darijo Srna.

Srna nije izdao

Nekadašnji hrvatski reprezentativac i legenda Shakhtara danas obavlja dužnost sportskog direktora i može se reći da bez njegovog entuzijama i rada danas vjerovatno ne bismo ni pisali ovu priču.

Srna nije okrenuo leđa Shakhtaru kada mnogi jesu. Zapravo, kako je sam u nekolio navrata rekao, nije mu to nikada ni padalo na pamet. I pored teške situacije Srna je sa svojim saradnicima nastavio tradiciju dovođenja mladih talentovanih igrača iz Brazila.

Uspostavio je sistem koji daje izvanredne rezultate - mladost, brzina i tehnika. Uprkos ratnim dešavanjima i izbjegličkoj sudbini klub nije izgubio identitet. Mladi Brazilci donose magiju na terenu, dok se preko domaćih fudbalera šalje i jasna poruka - tu smo, ne možete nas uništiti.

Sudbina Shakhtara je neizvjesna, daleko je to od uobičajenih sportskih priča, ali i pored toga ovaj ukrajinski klub je konkurentan u Evropi, a velike zasluge za to pripadaju Srni, čija porodična životna priča također nije uobičajena.

Shakhtar ostvaruje dobre rezultate, promoviše mlade igrače, a pobjede koje nižu sasvim sigurno mnogo znače i onima s početka naše priče - navijačima na prvim linijima ratišta koji brane Ukrajinu.