Osvojio je zlato i odmah briznuo u plač: Nezamisliva tragedija!

Botn je u disciplini 20 km individualno išao više od medalje. U trci protiv najboljih, protiv vjetra, protiv svojih unutrašnjih demona, ali i protiv tuge koja ga prati već mjesecima.

Nešto manje od godinu dana prije Igara dogodilo se nešto što je potreslo cijelu norvešku biatlon zajednicu - iznenadna smrt njegovog najboljeg prijatelja i kolege Siverta Guttorma Bakkena.

Bakken i Botn trenirali su zajedno godinama. Znali su svaki zadah, svaki kilometar i svaku stazu. Njihovo prijateljstvo bilo je više od timskog odnosa, već veliko bratstvo.

Jednog jutra, neposredno pred božićne praznike u Varenni, Italija, Botn je ušao u sobu prijatelja i zatekao prizor koji je niko ne bi poželio: Bakken je ležao nepomičan, bez daha.

Šok, nevjerica, panika, sve su to bili trenuci koji su obilježili Botnov život. Pokušao je da pronađe pomoć, ali kad je hitna stigla, bilo je jasno da je njegov prijatelj zauvijek otišao.

Uzrok smrti još uvijek ostaje nejasan, iako je Bakken koristio hipoksia uređaj, alat koji simulira visinske uslove, što je dalje zakomplikovalo istragu. Bio je to samo dodatni teret za sportistu koji je već ranije imao zdravstvenih problema.

Nakon te tragedije Botn se povukao iz najvažnijih trka sezone. Potreban mu je bio psihološki predah, jer ni najiskusniji sportisti ne znaju kako trčati kada ti srce vuče prema dolje.

Ipak, vraćanje na teren bilo je neminovno. Sjećanje na Siverta bilo je s njim i ne kao teret, nego kao motiv. I kada se našao na stazi 20 km u Italiji, mnogi su vidjeli biatlonca koji bježi s bolom u grudima, ali trči s prijateljem “na ramenu””.

Njegova trka bila je gotovo savršena: 20/20 pogodaka u gađanju, fenomenalan tempo i hladna glava kad je najviše trebalo. Na kraju, zlatna medalja nije bila samo dokaz fizičke snage, ona je bila potvrda mentalne otpornosti.

Kada je prešao ciljnu liniju, prvi pokret nije bio proslava, to je bila tišina. Pa tek onda pogled u nebo i suze koje su potekle. Trenutak koji će ostati zapamćen kao jedan od najdirljivijih u istoriji Igara.

Dirnut emocijama, Botn je pred kamerama uzviknuo: „Sivert, uspjeli smo!“, riječi koje su odjeknule širom svijeta i potvrdile da sport, ponekad, nije samo o rezultatima, nego o ljudima koji stoje iza njih.

Ova medalja nije kraj priče. Botn ima pred sobom još trka; sprint, poslijenički i štafetni nastupi, ali jedno je sigurno: njegov put do zlata inspirira mnogo dalje od granica sporta.