Nenad Lalatović otvorio dušu kao nikada do sada!

Lalatović nije krio da ga i dalje boli način na koji je napustio Crvenu zvezdu, klub kojem je dao mnogo kao igrač i trener. Emotivno se prisjetio svojih početaka i drugačijeg odnosa prema fudbalu u njegovo vrijeme.

"Danas djeca fudbal igraju vjerujući da će imati neku korist. Od malih nogu imaju menadžere, gledaju društvene mreže, da budu poznati, milioneri... U moje vrijeme, ja sam sa 16,5 godina otišao na kaljenje u OFK Beograd. Igrao sam sa Zvezdanom Terzićem u timu. Odrastao sam na Karaburmi, poslije se preselio na Dorćol. Pa, kaljenje u Radničkom iz Kragujevca, pa Milicionaru... Igrao sam za 1.000 maraka mjesečno. Kad sam se vratio u Zvezdu, za godinu dobijem platu 40.000 maraka, presretan. Nisam smio ni da tražim pare kad odem u kancelariju kod Dragana Džajića, bilo mi je samo da igram", rekao je Lalatović.

Posebno zanimljiv dio intervjua odnosi se na njegovu odluku da odbije milionske ponude iz inostranstva i ostane vjeran Zvezdi, što ga i danas definiše kao osobu.

"Dobijem ponudu Meca, donese je menadžer Dragan Ćalasan. Tata prisutan. Ugovor na četiri godine, po sezoni 700.000 maraka, u cjelosti skoro 3.000.000. A, ja u Zvezdi igram za 40.000 eura godišnje. I to sa 23 godine. Pita me Ćalasan, šta ćeš? I ja, onako mrtav-hladan kažem da biram Zvezdu. Tata jadan, hoće da padne sa stolice, hvata se za glavu. Dorćol, veče, sjećam se kao da je sada... Tata mi kaže, sine volimo Zvezdu, nije sporno, ali ovim ugovorom sve rješavamo. Kažem ne mogu!"

Slična situacija dogodila se i kada je stigla ponuda iz Francuske koja je mogla potpuno promijeniti njegovu karijeru.

"I prve godine, odmah sa Zvezdom osvajam duplu krunu! I evo je, nova ponuda. Olimpik iz Marseja! Odigram derbi bez greške, oni došli da gledaju Mladena Krstajića i vide mene. Neki Hrvat im bio trener. Plaćaju obeštećenje od 8.500.000 Zvezdi za mene. Meni plata 1.000.000 godišnje! Pita me Džaja, hoću li da idem. I kažem hoću! Ali, navijači nisu dali, ostao sam. I uvijek sam Zvezdi izlazio u susret, čak i kada sam poslije odlazio u Šahtjor. To je to!"

Ipak, ono što ga najviše boli jeste način na koji je napustio klub.

"Bilo ih je. Možda to sa Zvezdom. Kako su me ispratili? Niko nije došao da se pozdravi sa mnom. Zvezda me boli... Mnogo me boli... Zvezdi sam dao život, i voljeću je dok sam živ. Zvezda je moja igračka majka, to sam hiljadu puta rekao, evo da ponovim još jednom."

Govorio je i o trenerskom periodu u Zvezdi, kada je, kako kaže, došao u teškom trenutku i bio spreman na velike žrtve.

"Kad sam postao trener Crvene zvezde bio sam klinac. Prije 12 godina je to bilo. Čovjek se uči na greškama. Nisam mogao da znam sve sa 36 godina."

Posebno je istakao da su mu tada davana obećanja koja nisu ispunjena.

"Kažem tada Terziću i Kokezi, radiću dvije godine za džabe! Ali, ako osvojim titulu i napravim 50 miliona eura, da me nagradite! Kaže meni Terza, čovječe ne možemo tako ugovor da napravimo. I ja nisam htio da potpišem. Poslije me zovu ponovo, kažu dobićeš sve što tražiš... Dođem i naravno ne dobijem ništa od obećanog."

U intervjuu je otkrio i zanimljiv detalj vezan za dolazak Aleksandra Kataija u Zvezdu.

"A, evo i istine o Aleksandru Kataiju. Njega sam ja doveo u Zvezdu! Kažem Terziću i Kokezi za njega, a oni me pitaju - ko je taj Katai? Dobro, Terza je znao ko je, a Kokeza nije. A, on u Olimpijakosu, ne igra tamo, hoće da dođe, ali Terza oprezan, kaže da ne igra, plašim se... Garantovao sam za njega! Kad sam bio trener Proletera, odem na mali fudbal, na termin sa Kataijem. I on nas sve predribla... Kažem - ko je ovaj! Ovo je čudo! Čudo od igrača!"

Lalatović je govorio i o današnjem fudbalu, ističući da mladi igrači često prerano odlaze i gube se u želji za brzom zaradom.

"Danas, djeca potpisuju za kopačke... Ti menadžeri uzimaju klince za neki dug, za neke smiješne pare... Neki su primorani, nekad roditelji liječe frustracije preko djece, žele da se obogate... A, klinci najviše ispaštaju. Pogledajte samo koliko mladih igrača odlazi iz Srbije i nestaje! Ko je od njih napravio karijeru? Skoro, niko!"

Govorio je i o svojoj trenerskoj karijeri i čestim promjenama klubova, naglašavajući da iza toga stoji kvalitet, a ne nestabilnost.

"Za mene kažu, vidi ga, promijenio mnogo klubova. A, za mene tri kluba platila obeštećenje. Mijenjao sam klubove što vrijedim, što me mole da dođem."

Posebno emotivan bio je kada je govorio o odluci da ne ide u inostranstvo zbog porodice.

"U Srbiji radim za daleko manje para, ali mogu da vidim kad hoću oca i moju djecu."

Dotakao se i teškog perioda provedenog u Ukrajini, gdje su ratne okolnosti ostavile snažan utisak na njega.

"Nisam mogao više da izdržim, zuje rakete... Dešavalo se da spavam u autobusu kada smo išli da igramo u Kijev. Nisam smijenjen, vratio sam se zbog djece."

Na kraju, Lalatović je istakao koliko mu znači podrška običnih ljudi i navijača.

"Ono što sam doživio prije neku nedjelju u Pančevu, to mi mnogo znači. Nisam mogao da izađem sa stadiona. Vole me djeca, stariji... Trudio sam se da svakoga ispoštujem, za fotografiju, neki razgovor... To mi mnogo govori, da sam dobar čovjek."

Iskren, emotivan i bez zadrške, Nenad Lalatović je u intervjuu za Kurir pokazao lice koje javnost rijetko ima priliku da vidi - čovjeka koji je cijelu karijeru vodio srcem, često na svoju štetu.