Nakon dugo vremena je priznao: "Ne vjerujem u Boga, ali sam tada..."

Vanja Drkušić, reprezentativac Slovenije srpskog porijekla, proveo je svega šest mjeseci u Crvenoj zvezdi tokom sezone 2024/2025.

Nakon te epizode vratio se u svoj matični klub Zenit iz Sankt Peterburga.

U crveno-bijelom dresu nije dobio mnogo prostora za igru. Upisao je ukupno devet nastupa i postigao jedan pogodak.

Jedan od zapaženijih trenutaka bio je nastup protiv Intera u Milanu, u okviru Lige šampiona, gdje je Zvezda poražena rezultatom 0:4.

Ipak, ni u domaćem prvenstvu nije imao značajniju minutažu. Planiran kao zamjena za Aleksandra Dragovića, nije uspio izboriti mjesto u startnoj postavi.

Trener Vladan Milojević više je vjerovao tandemu Uroš Spajić - Naser Điga.

Razlozi za takav razvoj situacije bili su jasni. Drkušić nije prošao kompletne pripreme s ekipom, a dodatno su ga usporili problemi s povredama.

Upravo u tom periodu dogodio se trenutak koji danas posebno izdvaja. Prisjetio se razgovora s Goranom Negićem, sekretarom stručnog štaba.

"Nikada to neću zaboraviti... Vratio sam se u Beograd poslije utakmice Slovenije i Kazahstana, gdje sam zaradio novu povredu. Sreo sam našeg tim menadžera Gorana Negića. Sjećam se kada mi je rekao: "Vanja sine, hajde vidi malo da odeš do crkve". Inače, ne vjerujem u Boga, nisam tako vaspitan, ali sam stvarno otišao u Hram Svetog Save. I otada više nemam problema s tim pubisom. Možda je Nega bio u pravu", rekao je Drkušić.

Ova neobična epizoda ostavila je snažan utisak na njega. Bez obzira na to što sebe ne smatra vjernikom, priznaje da mu je taj potez donio olakšanje.

Govorio je i o sportskom dijelu svoje epizode na Marakani. Nije krio da mu je teško padalo što nije igrao više.

"Sasvim je normalno da se nerviraš kada ne igraš. Zaista poštujem svakog protivnika, ali nisam došao na Marakanu samo zbog utakmica u Lučanima..."

Dodaje da mu nijedna utakmica nije bila beznačajna.

"Nije mi bilo ispod časti da igram te utakmice, naprotiv daleko od toga. Svaki put kada sam obukao crveno-bijeli dres meni je to bio san snova, protiv koga god da smo igrali."

Ipak, jasno ističe šta mu je bio glavni motiv dolaska.

"Ali želio sam da igram Ligu šampiona u dresu kluba za koji navijam od malih nogu. Nije mi bilo svejedno."

Boravak u Beogradu za njega je imao i emotivnu dimenziju.

Atmosfera u klubu i okruženju ostala mu je u lijepom sjećanju.

"Atmosfera je bila sjajna, bio sam blizu kuće, prijatelji su mi dolazili. Trudim se da pamtim sve samo po pozitivnom."

Posebno ističe odnos unutar ekipe.

"Atmosfera u Zvezdi je bila familijarna za vrijeme mog mandata. Dolazio sam sretan na treninge. Šala je bila prisutna na svakodnevnom nivou."

Iako njegov boravak nije bio dug niti rezultatski upečatljiv, jasno je da je iza sebe ostavio iskustvo koje neće zaboraviti.