Messijev posljednji ples završio na najružniji način!

Argentina nije uspjela odbraniti naslov prvaka svijeta, ali način na koji je ostala bez trofeja boljet će njene navijače možda i više od samog poraza. U utakmici koja je mogla predstavljati dostojanstven završetak jedne od najvećih reprezentativnih karijera svih vremena, Lionel Messi i njegovi saigrači ostavili su sliku koju će mnogi željeti što prije zaboraviti.

Suze argentinskog kapitena nakon posljednjeg sudijskog zvižduka bile su potpuno razumljive jer je najvjerovatnije odigrao posljednju utakmicu na svjetskim prvenstvima. Međutim, ostatak ekipe teško može očekivati jednako saosjećanje nakon što je u najvećem meču turnira pokazao nevjerovatan nedostatak hrabrosti, ideje i discipline.

Argentina je tokom svih 90 minuta ostala bez ijednog udarca prema golu Španije, dok je njena očekivana vrijednost pogodaka iznosila nevjerovatnih 0,00. Španci su uputili čak 20 udaraca prije nego što je branilac titule prvi put pokušao ugroziti protivnički gol, a taj trenutak dogodio se tek u 121. minuti.

Tako ekipa koja je imala priliku postati prvi uzastopni prvak svijeta još od Brazila iz 1962. godine nije ispisala historiju kakvoj se nadala. Umjesto toga, Argentina je postala najmanje napadački orijentisana reprezentacija koja se ikada pojavila u jednom finalu Mundijala.

Posebno poražavajuće zvuči činjenica da je u njenim redovima bio fudbaler koji je učestvovao u više pogodaka na svjetskim prvenstvima od bilo kojeg drugog igrača. Messi je za mnoge najbolji svih vremena, ali ni njegovo prisustvo nije bilo dovoljno da Argentina prestane razmišljati isključivo o prekidima igre, odugovlačenju i uništavanju ritma protivnika.

Na stadionu MetLife gledao se meč koji je na papiru imao sve potrebno da postane spektakl, ali je dugo više ličio na iscrpljujuću borbu bez sadržaja. Ferran Torres, čovjek koji nije bio u prvom planu i koji nije ni učestvovao u prvih sat vremena igre, na kraju je preuzeo glavnu ulogu i pogotkom donio titulu Španiji.

S druge strane, Messi je gotovo nestao iz utakmice, što je za njegove standarde predstavljalo potpuno neuobičajen prizor. Napadač koji je obilježio gotovo svaki prethodni nastup Argentine na turniru ostao je bez lopti, prostora i bilo kakve ozbiljne podrške saigrača.

Njegova mundijalska priča završena je sa tri odigrana finala, jednom osvojenom titulom i dva poraza rezultatom 1:0. Tokom prethodnih šest sedmica činilo se da je Messi i u 39. godini sposoban ponoviti čudesnu 2022. godinu, kada je sa dva gola u finalu predvodio Argentinu do dugo čekanog trofeja.

Na ovom prvenstvu pogodio je u prvih pet utakmica, nadmašio čuveni rekord Miroslava Klosea i uključio se u borbu za Zlatnu kopačku. Protiv Švicarske je ponovo bio najopasniji kada se lomila utakmica, dok je u susretu sa Engleskom učestvovao kod oba argentinska pogotka i još jednom pokazao da godine nisu ugasile njegovu genijalnost.

Finale je, ipak, bilo prva utakmica na turniru u kojoj Messi nije ostavio stvarni trag, ali krivicu za to ne treba tražiti isključivo u njemu. Bio je potpuno odsječen, dok je Julian Alvarez, napadač čija se tržišna vrijednost procjenjuje na ogroman iznos, završio na lijevoj strani veznog reda prije nego što je napustio teren.

Nedostatak ambicije u igri Argentine bio je zapanjujući, kao da su njeni igrači bili uvjereni da će još jednom pronaći rješenje u posljednjim minutama. Tek nakon Torresovog pogotka počeli su pokazivati nešto više želje za napadom, ali tada je već bilo kasno da se iz temelja promijeni pristup koji je bio pogrešan od prvog minuta.

Dio zasluga svakako pripada sjajno organizovanoj španskoj odbrani, koja Argentini nije ostavljala mnogo prostora između linija. Ipak, branilac titule ponovo je pokazao koliko zavisi od Messija jer ekipa bez dovoljno brzine i širine nije imala nikakvu rezervnu ideju kada njen kapiten nije uspijevao doći do lopte.

Kako su minute prolazile, Argentinci su se sve više okretali onoj ružnijoj strani svoje fudbalske tradicije. Umjesto igre kojom su tokom prethodnih godina osvajali simpatije i trofeje, u najvažnijem trenutku ponudili su grubosti, provokacije i ponašanje koje je podsjetilo na njihovo neslavno finale iz 1990. godine.

Enzo Fernandez prvo je potpuno nepotrebno dobio žuti karton zbog prigovora, a zatim je grubim prekršajem zaustavio Paua Cubarsíja i zasluženo bio isključen. Argentinac je oklijevao napustiti teren, iako je zbog načina na koji je oborio španskog defanzivca mogao biti sretan što je sudija pokazao samo drugi žuti karton.

Ni Leandro Paredes nije doprinio smirivanju situacije nakon što je ušao u igru na početku drugog poluvremena. Ubrzo je zaradio opomenu zbog udarca u Rodrija daleko od lopte, a poslije završetka susreta ponovo se našao u centru ružnih scena kada je oborio Gavija i učestvovao u velikom naguravanju.

Sa igračem manje Argentina je još dublje potonula pred vlastiti gol, pa je Emiliano Martínez postao njen najzaposleniji pojedinac. Iskusni golman odbranio je opasan slobodan udarac Laminea Yamala, a zatim još boljom intervencijom zaustavio udarac glavom Nica Williamsa i barem privremeno sačuvao nadu svoje reprezentacije.

Tokom 120 minuta bilo je teško povjerovati da se na terenu nalazi selekcija koja je u prethodnom periodu osvojila Svjetsko prvenstvo i dvije Copa Americe. Španija ju je potpuno nadigrala, imala mnogo više loptu u svojim nogama i djelovala kao prva istinski vrhunska reprezentacija na koju je Argentina naišla tokom svog puta kroz nokaut-fazu.

Žrijeb je Argentincima mogao donijeti Portugal u četvrtfinalu, a zatim i Brazil u polufinalu, ali su oba velika rivala izbjegli. Uprkos povoljnijem putu, u gotovo svakoj eliminacijskoj utakmici bili su prisiljeni tražiti spas u dramatičnim završnicama, što je pokazivalo da ekipa više nije toliko dominantna koliko su njeni rezultati sugerisali.

Posljednji korak pokazao se prevelikim, a način na koji je Argentina pokušala doći do trofeja pokvario je dio sjećanja na sve ono lijepo što je ova generacija napravila. Nije bila samo nadigrana već i potpuno bezopasna, dok su njeni igrači vlastitu nemoć pokušavali prikriti potezima koji ne pripadaju finalu Svjetskog prvenstva.

Messi će na narednom Mundijalu imati 43 godine i teško je očekivati da će se još jednom pojaviti na najvećoj fudbalskoj pozornici. Zaslužio je oproštaj koji bi bio dostojan njegove veličine, ali su mu ga saigrači uskratili partijom u kojoj nisu uspjeli ponuditi ni fudbal, ni hrabrost, ni poštovanje prema naslijeđu svog kapitena.