Sve je počelo na željezničkoj stanici: Priča o navijačkom prijateljstvu koja traje 50 godina

Upravo tako je prije 50 godina počela jedna od najpoznatijih navijačkih priča u Evropi, prijateljstvo navijača berlinske Herthe i Karlsruher SC-a.

Sve je počelo 14. augusta 1976. godine, kada je Hertha gostovala kod Karlsruhea u prvom kolu nove sezone Bundeslige. Navijači iz Berlina krenuli su prema Karlsruheu bez velikih očekivanja, želeći tek pogledati utakmicu i dobro se provesti.

Nisu ni slutili da će taj dan promijeniti odnose dvije navijačke grupe za generacije koje dolaze.

Sve je počelo na željezničkoj stanici

Među Herthinim navijačima tog dana bio je i Helmut Friberg. Po dolasku u Karlsruher, Berlince su na stanici dočekali domaći navijači.

Umjesto uobičajene distance koja je tih godina često pratila susrete različitih navijačkih grupa, uslijedio je razgovor, a zatim i poziv na druženje.

Karlsruheovi navijači odveli su goste u svoje omiljeno mjesto okupljanja, gostionicu "Die Krone". Tamo su se, uz nekoliko pića i razgovor o fudbalu, počele rušiti granice između dvije grupe.

Među domaćinima bili su Jürgen Ruthardt i Karl Glück, osnivači navijačkog kluba Blau-Weiss '75. Njihova ideja bila je jednostavna - navijanje ne mora značiti mržnju prema protivniku. Nakon druženja u gradu, zajedno su krenuli prema stadionu.

Na legendarnom Wildparku nastavili su se susreti navijača. Jedni su posjećivali sektor drugih, a kada je počela utakmica, svako je otišao na svoju tribinu. Na terenu je Hertha bila nemilosrdna, slavila je sa 3:0 i preuzela vrh Bundeslige. Ali ono što je bilo mnogo važnije dogodilo se nakon utakmice.

Karlsruheovi navijači nisu tražili probleme niti su poraz doživjeli kao razlog za prekid druženja. Naprotiv. Ponovo su se sastali na izlazu sa stadiona, popili zajedno još nekoliko pića, a zatim krenuli prema željezničkoj stanici.

Vrijeme je bilo ograničeno. Berlinski navijači morali su uhvatiti svoj Interzonenzug, voz koji je tada predstavljao jednu od rijetkih mogućnosti za put između Zapadnog Berlina i Zapadne Njemačke. Prije rastanka razmijenili su adrese.

Nisu znali da će taj jednostavan gest postati temelj prijateljstva koje će trajati desetljećima.

U vremenu bez mobitela i društvenih mreža

Danas je teško zamisliti koliko je bilo komplikovano održavati takav odnos. Nije bilo mobitela, društvenih mreža, WhatsAppa ni brzih vozova. Nisu svi imali ni telefon kod kuće. Kontakt se održavao pismima, povremenim telefonskim pozivima i susretima koji su često bili potpuno spontani.

"Jednostavno bi krenuo i vidio ko je tamo", prisjećaju se navijači. Poseban problem predstavljala je i tadašnja politička stvarnost. Berlin je bio podijeljen, putovanja su bila znatno komplikovanija, a Hertha se tokom osamdesetih godina mučila kroz niže rangove njemačkog fudbala. Karlsruhe je, s druge strane, uglavnom uspijevao ostati u Bundesligi.

Ipak, prijateljstvo nije nestalo.Kada bi se ukazala prilika, navijači bi se ponovo sastajali. Nekada na utakmicama, nekada kada bi Karlsruhe gostovao kod nekog drugog berlinskog kluba, a nekada jednostavno zbog prijateljstva.

Jedna od najnevjerovatnijih epizoda dogodila se 1982. godine. Hertha se tada vratila u Bundesligu, a Helmut Friberg i njegov prijatelj Pepe Mager odlučili su da na jedno gostovanje krenu biciklima. Zbog tadašnje podjele Njemačke, putovanje biciklom nije moglo početi iz Berlina. Nakon utakmice protiv Düsseldorfa, njih dvojica su vozom stigli do Bebre. Odatle su sjeli na bicikle. Cilj – Karlsruhe.

Dvojica Herthinih navijača stigla su u grad nekoliko dana kasnije, gdje su ih, naravno, dočekali njihovi prijatelji iz Karlsruhea. A onda je uslijedio trenutak koji su pamtili cijeli život.Na dan utakmice dobili su priliku da uđu na teren Wildparka i odrade počasni krug. Pred njima su bile tribine, a oko njih aplauz navijača.

Nije to bila samo počasna vožnja biciklom. Bio je to simbol prijateljstva koje je već tada nadilazilo rezultat jedne utakmice. Naredne godine donijele su nova međusobna gostovanja, a posebno nakon Herthinog povratka u Bundesligu 1997. godine prijateljstvo je ponovo dobilo veliki zamah.

Ono više nije pripadalo samo nekolicini pionira iz sedamdesetih. Prenosilo se na nove generacije. Danas navijači dva kluba svoje susrete opisuju kao svojevrsni "razredni susret".

Nije važno ko nosi Herthin, a ko Karlsruheov šal. Važno je da se ponovo sreću prijatelji. "Kad se vidimo, to je kao razredni susret. Svi se razumiju i drže zajedno", poručuju iz Herthine navijačke zajednice.I upravo je to ono što ovu priču čini posebnom.

Posljednjih godina prijateljstvo je dobilo novu dimenziju. Kada je Hertha bila domaćin, navijači Karlsruhea dobijali su posebno mjesto na tribinama Olimpijskog stadiona, svojevrsnu posvetu staroj tribini Wildparka.

Bilo je i zajedničkih marševa prema stadionu, koreografija i zajedničkog slavlja. Jedan od takvih susreta ostao je posebno upečatljiv. Nakon utakmice igrači Herthe krenuli su pozdraviti navijače. Kada su stigli do sektora u kojem su bili navijači Karlsruhea, dočekani su ovacijama. Čak su i sami fudbaleri izgledali iznenađeno.

Helmut Friberg vjeruje da je riječ o jednoj od najstarijih i najčvršćih navijačkih veza u Evropi. Posebnost je, kaže, upravo u tome što se prijateljstvo održalo kroz generacije. Od ljudi koji su se prvi put sreli na željezničkoj stanici 1976. godine, preko njihovih sinova i prijatelja, sve do današnjih navijača.Posebno je zanimljivo da su s vremenom i sami klubovi počeli graditi bliskije odnose.

Tako je ono što je nekada počelo kao spontani susret nekoliko navijača preraslo u nešto mnogo veće. A sve je počelo jednostavno. Jedna grupa je stigla vozom. Druga ih je čekala na stanici. Neko je pružio ruku. Drugi ju je prihvatio. Pola stoljeća kasnije, ta ruka još nije puštena.