Vrijede li Zmajevi Evropskog prvenstva?

Pape ne igra, ali kormilari brodom

Prije dva dana smo u Bukurešt krenuli prepuni optimizma, od igrača, selektora, navijača, pričalo se o našoj ofanzivnoj igri, pobjedi, jurišu na prvo mjesto. Nažalost iz Bukurešta se vraćamo nadigrani, razbijeni, deklasirani, izblamirani sa tri (laka) komada u mreži.

A da su razigrani Rumuni zabili još koji ne bi bilo nezasluženo. Krivicu za jedan od poraza koji će sigurno naći svoje mjesto u Top 5 naših najgorih snose jednako igrači i selektor.

Zašto selektor?

Iako Sušić ne igra, on je kormilar broda. Pred duel sa Rumunijom selektor je pričao o ofanzivi, otvorenoj igri, a krenuo je sa formacijom 4-5-1 i njegovi izabranici sinoć nisu povezali dva dodavanja u prvih pola sata. Njegove vizije pale su u vodu, a press nakon sinoćnje blamaže dovoljno govori o svemu. Pape se osjeća izdanim, prevarenim i može se razumjeti, ali kako se osjeća armija bh. navijača koja je nešto više od mjesec dana živjela u neizvjesnosti zbog suspenzije Saveza. Da li to mogu razumjeti Pape i Zmajevi? 

Zašto igrači?
Zalaganje i borbenost - Zmajevi nisu morali pod tuš

Igrači su posebna priča. Njihovo ponašanje na terenu sinoć je za svaku osudu. Svi mi možemo shvatiti da su možda i limitirani, ali završiti jednu utakmicu, a da nakon iste ne moraš na tuširanje jer ustvari na tvom dresu nije bilo kapi znoja, e o tome se može raspravljati.

Ako želimo gledati realno, po onome što pružaju u svojim klubovima, onda je mali broj onih u koje možemo pokazati prst i reći da je igrač, da u ovom trenutku igra u fenomenalnoj formi. Rijetki su u ovoj sezoni koji su u svojim klubovima bili standardni, a upravo na takvim zasniva se naša igra. I tu treba biti do kraja realan pa će sve biti drugačije.

Odbrana šuplja kao švicarski sir, vezni red pun sporih kreativaca

Pogotovo je problematična zadnja linija (plus golman), jer od sedam primljenih golova, šest ih je ''došlo sa peterca'', samo smo u Tirani gol primili iz slobodnog udaraca. Ako se još dodaju prijateljske utakmice od dolaska novog selektora dolazimo do brojke od 22 primljena gola u 12 utakmica. Kapiten Emir Spahić i Adnan Mravac sinoć su bili sve osim stoperskog tandema. Uigranost nikakva, a kada još tu dodamo propuh po bokovima, onda možemo biti sretni što smo primili "samo" tri gola.

Vezni red je daleko od onog što bi morao dati, ali i tu trebamo biti na čisto koliko mogu neki igrači. Realno, u veznom redu imamo mnogo kreativaca (Pjanić, Misimović, Medunjanin), ali nažalost prečesto ostajemo bez ''kreativne inspiracije''. Svi naši "veznjaci" su znalci po vokaciji, no nema agresivnosti, sve to djeluje sporo, a u savremnom fudbalu to više ne prolazi. I na kraju, iako je vezni red pun kreativaca, nema protoka lopti, često imamo situaciju da dva igrača igraju, tri stoje, pa se nekada jedni drugima unose u tijelo prilikom dodavanja.

I napadači moraju biti borbeni

U duel sa Rumunijom krenuli smo sa jednim napadačem, Edinom Džekom ili Dijamantom, kako god želite. I da, on jeste bh. Dijamant, ali ono što je sinoć Džeko pokazao nikao ne priliči njegovom nadimku. Istina, vezni red nije bio na nivou, Dijamant možda i nije imao upotrebljivih lopti, no i onda kada bismo nešto "stvorili", Dijamant je spavao u nedozvoljenoj poiziciji.

Mnogo puta do sada bh. napadači su obradovali ovu naciju i to im sasvim sigurno niko neće zaboraviti, ali nakon sinoćnje predstave svi smo opravdano ljuti. Ne zbog toga što nisu zabili gol, ali malo borbenosti nije na odmet. Pritisnuti zadnju liniju, koji put i uklizati, ganjati stopere protivničke momčadi kada imaju loptu, nije sramota. Toga sinoć nije bilo, izuzmemo li Zlatana Muslimovića, koji je na veliku žalost, kasno ušao u igri. Možda je on u nekih 25 minuta pokazao šta treba raditi jedan napadač kada je lopta u posjedu protivničke momčadi. 

Selektor i igrači moraju se pogledati u oči

Sve su ovo stvari koje su se događale u Bukureštu, ali su nam se dosta puta događale i u predhodnim utakmicama za vrijeme svih selektora i vjerovatno će se događati, ali možda je napokon došao trenutak je da se selektor i igrači pogledaju u oči. 

Bodovno smo tu, ne zaostajemo previše za glavnim konkurentima, ali igra i odnos prema nacionalnom dresu zabrinjavaju. Selektor i dalje crpi optimizam tvrdnjama da možemo, mada je i on nakon sinoćnje blamaže povukao ručnu i rekao da uz ovakav odnos igrača prema reprezentativnom dresu, ne može obećati pobjedu protiv Albanije.

Slažemo se. Ukoliko se Zmajevi budu na terenu ponašali kao na modnoj pisti, onda će nam i Kužeova Albanija zabiti tri komada na Bilinom polju.

Možda je sinoć u Bukureštu bila samo ona jedna loša noć i mi se nadamo da je tako. Zmajevi, koji su nas često znali i obradovati, imaju popravni već za nekoliko dana, a da li će ga iskoristiti ostaje nam da vidimo.