Kako spriječiti propast reprezentacije?

Nakon poraza od Mađarske u Visokom (19:22) odlebdile su u nepovrat i teoretske šanse za plasmanom na smotru najboljih evropskih selekcija.

Ruku na srce, nismo ni zaslužili da se plasiramo. Jer, kako jedna selekcija, koja sebe naziva ozbiljnom, može gajiti nade za plasman na Evropsko prvenstvo, a istovremeno izgubiti dvije utakmice protiv, uz dužno poštovanje, rukometnih anonimusa iz Estonije. Ne može!

Nažalost, daleko od toga da bh. rukometaši nemaju potrebnu kvalitetu da se plasiraju. Imali smo i kvalitetu i mogli smo biti jako blizu mjesta na kojem je sad Makedonija ili čak prvo mjesta u grupi koje pripada Mađarima, ali nismo. Sada smo posljednji na tabeli, sa jednim bodom iz pet utakmica. Sramotno!

Umišljeni selektor A rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Vojislav Rađa tvrdoglavo odbija odstupiti sa klupe nacionalnog tima, iako njegovi izabranici gube od "strašnih " Estonaca, iako mu se pola reprezentacije neće da odazove, iako je izgubio sav kredibilitet...

Naravno, kakav god Rađa bio, a reći ćemo da je mnogo bolji građevinski poduzetnik negoli rukometni stručnjak, jednostavno nema opravdanja za bojkot Mirsada Terzića, Damira Doborca i Muhameda Toromanovića, jer reprezentativci ne igraju za Rađu ni za sebe, već igraju za nacionalni grb koji im stoji na dresovima.

Rađa za Mađarsku nije pozvao ni Adnana Jaškića, u timu nije bilo ni legende Enida Tahirovića, a Danijel Šarić svoj je izostanak opravdao navodnom povredom.

Ove su kvalifikacije nepovratno izgubljene za nacionalni rukometni tim i to na način koji bi mogao ostaviti i dugotrajne posljedice ukoliko se neke stvari odmah ne počnu riješavati.

Kao prvo, Vojislavu Rađi bi trebalo što je prije moguće uručiti otkaz, kako do kraja ne bi uništio ovu reprezentaciju, a pojedinim igračima bi se trebalo jasno staviti do znanja da je igranje za reprezentaciju svetinja. Ko to ne razumije ili ne prihvata, za njega ne bi ni trebalo biti mjesta u reprezentaciji.