Sjećanje na Grenobl, 1979. godine

„Studenti“ su put od Druge lige do krova Starog kontinenta prešli za samo osam godina. Toliko je trebalo Bogdanu Tanjeviću da izbrusi jednu generaciju koja će zlatnim slovima biti upisana u anale ex-ju i bh košarke. Imala je Bosna jednog Varajića, Vučevića, Benačeka, Đogića, Bosiočića, Izića, Radovanovića, Hadžića, Pešića, ali se niti jedan nije mogao mjeriti sa čudesnim Mirzom Delibašićem, istinskim vođom ove ekipe, vragolanom čije su egzibicije u ondašnje vrijeme zaista bile raritet.

Cijeli osmogodišnji put Bosne priča je za sebe. Od famozne majstorice sa vječitim rivalom „Željo“ za ulazak u tadašnju Prvu ligu do susreta sa Emersonom. Italijani su važili za favorita, ali tako nisu mislili „studenti“. Briljantni Varajić (45 poena), Delibašić (30) i saigrači pobrinuli su se da naslov prvaka donesu u grad na Miljacki. Igrali su kao u transu. Igrali su za grad, klub, zemlju, porodicu, prijatelje. Pokazali su kvalitet, ali i inat, pokazali su umijeće i ljubav koja ih je krasila. Pjesma koja se poslije čula susreta iznenadila je gotovo sve u dvorani, a tu prohladnu noć u Grenoblu najbolje je opisao legendarni novinar Zoran Popovski:

„Bosna je sve to prebrodila, njena igra ličila je na divnu bosansku sevdalinku...“. Popovski nije pogriješio.

Duhom pokorili EvropuTolika doza ljubavi i zajedinšta danas izgledaju pomalo smiješno, posebno onome ko nije zapamtio takvo vrijeme. Vrijeme u kojem je sve materijalno bilo minorno, u kojem je pružena ruka i podrška prijatelja značila više od svega.

Od tadašnjeg vremena košarka se promijenila, napredovala. Igra je postala drugačija, brža, agresivnija. No, iako je takav sistem iznjedrio mnogo fantastičnih pojedinaca i stvorio strahovito moćne ekipe, niti jedan se nije približio legendarnom šarmeru Mirzi, niti jedna se momčad nije „ujedinila“ kao Bosna tog 5. aprila 1979. godine...

foto: Forum www.KKBOSNA.com