Počelo lobiranje za generalnog sekretara

I dok je javnost još uvijek opijena sa dvije uvjerljive pobjede, čelnici Saveza, njihovi sateliti na terenu, mešetari i posrednici, prave kadrovsku križaljku u NS/FS BiH. Fotelja generalnog sekretara u NSBiH danas je najpoželjnija pozicija u BiH. Godinama, u nekoliko zvaničnih i(li) nezvaničnih mandata, u savezu je šefovao Munib Ušanović, kojem, sa istekom ove godine, istječe i mandat. I na toj poziciji ga skoro niko ne želi vidjeti.

„Nemam svoj lobi, nikad nisam lobirao za sebe. Neću ni ovaj put. Ako ljudi u Savezu misle da mogu naći boljeg, da nisam dobar, pomiriću se sa time“, izjavio je Ušanović za San.

No, mnogi ne vjeruju da će Ušanović sjediti skrštenih ruku i da neće potegnuti sve, pa i političke veze, kako bi ostao na atraktivnoj poziciji. Međutim, ni neki njegovi saradnici, odnosno uposlenici u NSBiH, ne sjede skrštenih ruku. Iako se sve glasnije šapuće kako su navedeni uslovi iz konkursa skrojeni sa ciljem da se eliminišu drugi kandidati, a ostane poslušnik, neke to nije obeshrabrilo.

Merdanović, Brković, Bajramović...

Navodno bi se Nijaz Merdanović, dugogodišnji sportski radnik, bivši igrač, direktor, sekretar, aktuelni predsjednik Skupštine FK Sarajevo, rado prihvatio odgovorne pozicije. Makar ispunjava većinu uslova, ipak i on je „hendikepiran“ zbog jedne sitnice. Merdanović nema fakultet, a jezična barijera nije bila ni aktuelnom sekretaru prepreka, pa, neće ni budućem. Potvrdom sa nekog kursa za strane jezike najlakše rješavaju kandidati. Inače, taj nedostatak (prevodilac) godinama je pokrivao Velid Imamović, a u posljednje vrijeme Elmir Pilav. Merdanović računa na podršku Menusuda Bašića, člana Predsjedništva NSBiH, koji često svojim držanjem odudara od ostalih kolega. Priča se da Bašić ne pripada niti jednom lobiju. U Savezu svi znaju za njegove predsjedničke ambicije. On ih sam ne krije, od čega najviše strahuje Sulejman Čolaković, važeći bošnjački član Predsjedništva.

Osim Merdanovića, kao kandidat je slovio Nijaz Brković, za čije se ime vežu najljepše i najuspješnije Željine poslijeratne godine. Sa Brkovićem, kao glavnim operativcem, Željo je bio na putu da postane evropski klub. Na Grbavici su gostovali, Volfsburg, Šturm, Partizan, na pripreme se odlazilo u Tursku, dovođena su ekstra pojačanja, poput Muratovića, Bešlije, Joldića, Šabića... Posljednjih godina Željo ide u nekakvu vojvođansku zabit, a „pojačanja“ uglavnom dolaze da bi se slikali u Željinoj majici i produžili dalje. Saznajemo da Brković nije toliko zainteresiran za poziciju sekretara, što olakšava posao mešetarima oko Saveza.

Jedno vrijeme kao kandidat slovio je i Rodoljub Petković. Između sarajevske i banjalučke fotelje, Petković bi radije ostao u Banja Luci, gdje je uspostavio red i gdje može utjecati na nogometne tokove, za razliku od posla u Sarajevu, gdje ne bi znao odakle da krene. U nogometnim se kuloarima spominjalo i Jasmina Bakovića, ali i Elmira Pilava, najškolovanijeg kadra u NS/FS BiH. Osim što je sekretar stručnog štaba A tima, on uživa simpatije Miroslava Blaževića. Navodno će se Blažević itekako pitati ko će biti šef administracije u NSBiH. Pilav ispunjava sve uslove, osim jednog da je obavljao rukovodeće dužnosti... Premda on sada nema te ambicije i među spomenutim "vukovima" slovi kao totalni autsajder, nije nemoguće da on zadobije povjerenje, kao najperspektivniji kadar NSBiH.

Lista kandidata za Ušanovićevog nasljednika ne završava na Pilavu. Priča se da određene skupine, pa i jedan renomirani bh. premijerligaš gura Šenera Bajramovića, doskorašnjeg trenera Sarajeva. Bajramović je jedini među svim kandidatima koji ispunjava sve uslove (fakultet, govori dva jezika, posjeduje Profi licencu, sprema magistarski rad, godinama je rukovodilac, bio selektor...)... U bogatoj Bajramovićevoj biografiji je i jedan "minus". Bio je na suspenziji i u višegodišnjoj izolaciji zato što je prozvao čelnike Saveza da mu se miješaju u (selektorski) posao. Nelogično je očekivati njihovu podršku. Nije nemoguće da se sa posljednjim minutama konkursa prijavi još neko ime. Neko ko je spreman zaronuti u živo blato.

Šta je sa dolarima za centar?

Neće biti rotacija samo na poziciji sekretara. Uskoro će Sulejman Čolaković od Ilje Dominkovića preuzeti predsjedničku palicu. No neizvjesno je hoće li do primopredaje (u martu) početi gradnja sportskog Centra u Zenici, za koji je FIFA izdvojila izdašna sredstva, piše San. Godinama su na računima „ležale“ stotine hiljada dolara za gradnju centra. Zato se izborio Jusuf Pušina, koji je želio graditi Centar u Sarajevu ili u Blagaju kod Mostara. Za Blagaj je lobirao i Vahid Halilhodžić, kod svog prijatelja Mišela Platinija. Prošlo je desetak godina, a niti centra niti dolara. Navodno je stanje na kursnim listama „pojelo“ Fifine dolare.

Bolji poznavaoci stanja oko Centra otvoreno pričaju kako su na djelu zakulisne radnje oko tendera za građevinske radove. Navodno se poslovi namještaju ljudima koji imaju bliske veza sa čelnicima NSBiH, a sve sa ciljem kako bi što više para završilo u privatnim džepovima. I gradnju malonogometnih terena u sklopu projekta „Het Trik“ dobila je zagrebačka firma, „Poljak i sinovi“, čiji je direktor Dragutin Karlo Poljak, bivši sudija, danas sudijski boss u Hrvatskoj. On je sudio prvu utakmicu bh. reprezentacije u Zenici (1996. godine) protiv Albanije. On je nedavno bio kontrolor mađarskom sudiji Viktoru Kasaiu u Turskoj, kada je mađarski internacionalac oštetio bh. reprezentaciju. Iz izvora bliskih NSBiH saznajemo da neke firme pripremaju tužbu zbog mutnih radnjih oko gradnje sportskog Centra.

Nije sve sjajno i bajno oko reprezentacije. Miroslav Blažević je već najavio da će biti vruće na prvoj najednoj sjednici nogometne vlade, koja je zakazana za ponedjeljak. Selektoru smeta improvizacija. Predsjedniku Dominkoviću je oštro zamjerio što je unio nemir među igrače sa pravilnikom za premije. Po istom pravilniku, koji je po selektoru, destimulirajući, pobjede nad Estonijom i Armenijom, ne treba premirati. Blaževiću smeta i prijedlog po kojem bi članovi Predsjedništva, u slučaju plasmana na SP, zaradili skoro kao i igrači. Selektor ima još nekih pitanja, na koja želi konkretne odgovore. Dakle, euforija nakon dvije pobjede, samo je privremeno prikrila brojne slabosti, marifetluke nepotizam, i druge zakulisne radnje u i oko NSBiH. Možda je Blažević svjesno ili ne, udario u osinje gnijezdo.