Preko Latvije smo jednom stigli do četvrtfinala...

Reprezentacije koju smo pobjedili prije 19 godina za svoj najveći uspjeh na evropskih prvenstvima, za ulazak u četvrtfinale.U vrijeme kada je ovom zemljom bjesnio rat, agresija. Košarkaši su se probili prvo do Poljske, Wroclava, a onda do Njemačke.

U prvoj fazi smo izgubili od Rusije (77:99), Španije (89:96), dok smo Švedsku razbili dvadeset razlike 89:69. U nastavku takmičenja opet smo dvije utakmice izgubili. Grci su bili prejaki 84:102, Italija se provukla 72:74, pa je utakmica odluke bila protiv Latvije. Slavili smo 102:97 uz 25 poena Marija Primorca, 36 Sabahudina Bilalovića, 15 Avdića i 12 Firića.

Završili smo ispred Italije i Latvije, četvrti u grupi, a to je značilo da idemo na prvoplasiranog iz grupe II.To je bila Hrvatska koja bila na omjeru 8:0. Hrvatska prvi put bez Dražana Petrovića, sa Mirkom Novoselom i Acom Petrovićem na klupi koji su se pobrinula da reprezentacija odradi jedan dio priprema u Zagrebu po izlasku iz Sarajeva.Protiv Hrvatske je teško bilo očekivati nešto.

Rađa je sa 25 poena bio nezaustavljiv, Cvjetičanin je dodao 16, Perasović 13. Mi smo u jednom trenutku na početku drugog dijela zaprijetili, spustili se na -4, ali nismo izdražali. Mario Primorac nije igrao, vukli su zato Bilalović, Avdić, Halimić, zajedno su ubacili 65 poena! Bilalović 28, Avdić 21, Hamilimić 16.

Nakon poraza od Hrvatske, u razigravanju za plasman na kraju smo završili na osmom mjestu. Tako da je pobjeda protiv Latvije ostvarena 28.juna 1993.godine posebna kada se gleda istorija ove selekcije.Tada su na parketu bili neki iskusni, stari majistori, šuteri meke ruke preko Bilalovića, Primorca, Avdića, Firića, Halimića, Mutapčića, Masnića, Begovića, Bećiragića, Seleskovića, do selektora i trenera Mirze Delibašića i Ibre Krehića.

Neki od njih su i dalje u reprezentativne selekcije (Firić), Mirza Delibašić i Sabahudin Bilalović su umrli, dok je ostatak ekipe uglavnom u košarkaškim vodama (treneri, menadžeri).

Danas 19 godina kasnije Aco Petrović i Mirko Novosel vode jednu drugu selekciju, na našu sreću, reprezentaciju BiH sa nekim novim mladim momcima, igračima željenim dokazivanja. Reprezentaciju sa kojom žele nešto napraviti na Eurobasketu naredne godine. Latvija kao najava jednog novog početka, Latvija preko koje smo stigli do našeg jedinog četvrtfinala. Ko zna, možda ovo bude najava našeg drugog četvrtfinala. Hrabro da, ali ne i nemoguće.