Draženova priča počinje u Bosni i Hercegovini u selu Zagora, blizu Trebinja gdje je rođen njegov otac Jovan. Dražen je drugo dijete u porodici Petrović, a prvi koji je uzeo loptu u ruke i zaljubio se u loptanje pod obručima bio je njegov brat, danas selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Aleksandar Aco Petrović.
Šibenka je bila prva stanica
Sa 13 godina Dražen je počeo igrati za Šibenku, a sa 15 već je bio u prvom sastavu Šibenke, koja je upravo tada izborila nastup u tada najjačoj košarkaškoj evropskoj ligi. Dražen je još u osmom razredu osnovne škole imao ključ sportske sale u koju je sam dolazio prije škole i trenirao, onako kako je samo on znao, marljivo uz puno odricanja. Njegov rad i predanost opisao je Danko Cvjetićanin u magazinu Superkošarka, "Dvorana je za njega bila poput trgovine igračaka iz koje djeca ne žele izaći van." Sa Petrovićem u sastavu Šibenka je došla do dva finala Kupa Radivoja Koraća, gdje su izgubili oba puta od francuskog Limogesa. Znao im je Dražen vratiti, u dresu Cibone 23. januara 1986. pogađa Limogesu sedam trojki u sedam uzastopnih napada. Iz Šibenke odlazi nakon osvojenog naslova protiv sarajevske Bosne. Dražen je donio pobjedu svom timu sa linije slobodnih bacanja. Dražen je potom odslužio vojni rok, a potom dobio poziv Mirka Novosela za olimpijske igre u Los Angelesu.
Odlazak u Cibonu
Nakon Šibenke Dražen je došao u Cibonu. U Ciboni je ostavio veliki trag, osvojivši sedam trofjea. Danas je dom Cibone, nazvan po njemu. Dom Dražena Petrovića. Dražen je sa Cibonom za četiri godine osvojio sedam trofeja, a dva puta je donio evropsku titulu u Zagreb. Prvi put je pao Real Madrid, a Dražen je postigao 36 poena. Potom je protivnik Cibone bio Žalgiris, čiji je dres tada nosio Arvydas Sabonis, a u toj utakmici Dražen je postigao 22 poena. Prosjek od 37.7 poena za četiri godine u Ciboni je impozantan i ilustruje kakav je Dražen dragulj bio. U evropskim takmičenjima taj prosjek je bio nešto manji, ali 33.8 poena po meču ga stavlja među najbolje ikada. Nastupajući za Cibonu postigao je 112 poena u jednom meču, protiv Olimpije. Ljubljančani su doduše bili kažnjeni pa je veći dio njihovog rostera bio juniorski. Ali postići 112 poena bilo kome, nije lako.
Kraljevski klub
Dražen je i sam rekao da je u Ciboni došao do samog vrha i da su mu potrebni novi i veći izazovi. Ali prije odlaska u NBA, došao je u madridski Real, najveći i najtrofejniji evropski klub. Došao je za tada ogromnih 4 miliona dolara. Dražen ih je vodio do pobjede u Kupu pobjednika kupova, a Caserti je u finalu ubacio 62 poena. U Realu je ostao samo jednu sezonu, a onda je uslijedio odlazak u NBA. Portland je otkupio njegov ugovor za 1.5 milion dolara i Dražen je postao član Blazersa.
NBA, Portland, Nets
Početak u NBA ligi bio je težak, u Portlandu su igrali Clyde Drexler i Terry Porter, a Dražen je igrao svega 12 minuta u prosjeku kod trenera Ricka Adelmana. Druga sezona bila je još gora, a Draženove frustracije samo su rasle, igrao je svega sedam minuta u prosjeku. Vrijeme je bilo da Dražen ide dalje, a zamijenjen je u New Jersey. Petro, kako su ga zvali Amerikanci u Netsima je eksplodirao i pokazao koliko vrijedi. U prvoj punoj sezoni u dresu Netsa, bilježi prosjek od 21 poen po meču, za 37 minuta na parketu. Postao je vođa tima. U svojoj zadnjoj sezoni u Netsima i na košarkaškim parketima Dražen je bio 11 strijelac lige, sa 22.3 poena po susretu, uz prosjek šuta za tri poena od 45%.
Na međunarodnim takmičenjima Dražen je osvojio sedam medalja sa reprezentacijama, šest sa Jugoslavijom i jednu sa Hrvatskom. Svjetski prvak bio je 1990. u Argentini, bronzani 1986. u Španiji. Evropski prvak 1989. u Jugoslaviji, 1987. bio je brončani u Grčkoj. Tri olimpijske medalje osvojio je Dražen, dva srebra, jedno sa Jugoslavijom i jedno sa Hrvatskom. Brončani je bio sa Jugoslavijom 1984.
Poginuo je 1993. godine, a nagli prekid jedne velike karijere najbolje je opisao Danko Cvjetićanin. "I onda je otišao. Zaustavljen u koraku i snu, otišao je u vječnost. Poput umjetnika, koji su iza sebe ostavili svoja neponovljiva djela, Dražen je ostavio model. Neponovljivi model rada, upornosti i volje na putu do zvijezda. Jedinstven i univerzalan," riječi su Danka Cvjetićanina NBA skauta, Draženovog suigrača i prijatelja.