"Svašta sam osvojio, ali nisam dobio nijednu stipendiju"

Potur je najbolji bh. karatista, koji je 2010. godine osvojio bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Beogradu. Njegov novi ispit je Francuska, gdje se od srijede održava Svjetsko prvenstvo.

"Danas, zajedno sa svojim kolegama iz reprezentacije, putujem na SP u Pariz. Održava se od srijede do nedjelje, učestvovat ću u kategoriju do 75 kg pojedinačno i u petak imam ekipne mečeve. Na posljednjem SP 2010. godine bio sam treći... Jesam li jedan od favorita? Nezahvalno je unaprijed govoriti, ali dat ću svoj maksimum. Odradit ću svoj posao najbolje što znam", kazao je Potur u razgovoru za SportSport.ba, dodavši:

"Odradio sam jako naporne pripreme, na kontrolnim mečevima ostvario sam dobre rezultate i obećajem da ću dati sve od sebe da obradujem naš narod. Uvijek sam želio pobjeđivati, biti na vrhu, nadam se da ću u Parizu ponoviti uspjeh iz Beograda."

Prvi mečevi na programu su u srijedu od 16 sati, a s kim će naš borac u ring zavisit će od žrijeba, odnosno kako se mečevi budu odvijali. 

"U Beograu je bilo šest mečeva na jedan dan. Bili su to sve kvalitetni borci. Naravno, odmah bih potpisao kada bih ponovo osvojio broncu. Oko 98 država učestvovalo je u Beogradu, pa očekujem dosta predstavnika i u gradu svjetlosti", ističe Potur i još dodaje:

"Meni su 22 godine, 2010. sam bio sportista godine u BiH. Ove godine sam u konkurenciji na užem spisku. Velika mi je čast i zadovoljstvo da sam se našao u društvu najvećih bh. sportista kao što su Edin Džeko ili Mirza Teletović."

Malo se pažnje od strane medija pridaje "malim" sportovima, pa je malo koji bh. građanin i čuo za Potura, obzirom da naslovnice zauzimaju Džeko, Pjanić, Teletović... Oni, svakako, zaslužuju da se o njima svakodnevno piše i priča, ali zaslužuje to i Potur i mnogi drugi sportisit, koji velikim naporima dolaze do uspjeha. A državu baš briga za to...

"Što se tiče uslova, kao u svakom sportu. Ne možemo biti posebno zadovoljni. Imam četiri evropske i svjetske medalje, a nemam nijednu stipendiju. Država ne daje puno značaja ovim manjim sportovima, ali i sportu u cjelosti. Vjerujem i znam da ima sredstava, samo ne znam gdje i kome odlaze sva ta sredstva."

U šali nam je sve najbolje objasnio na samom kraju našeg razgovora.

"Pobijedim na SP Japanca, odakle karate potiče. Ili Francuza, Turčina. Nebitno. Uglavnom, Japanac mi priđe i kaže: 'Blago tebi, sad ćeš dobiti ulicu po sebi, ime dvorane, doživotnu penziju'. Samo se nasmijem i kažem da je u redu. Šta da kažem, njima je to normalno, a ja ni stipendiju nisam dobio."

To je, valjda, prava slika stanja u kojem se nalazimo, posebno kada je sport u pitanju. Ni ne znamo kada naš sportista osvoji medalju, ali zato najbolje znamo iz dana u dan kukati kako nam je stanje u državi i sportu loše, kako je sramota da ništa ne pravimo po tom pitanju. Valjda nam je suđeno ovako, ali mladi sportisti poput Potura daju, osim medalja, nadu i optimizam. Oni su ponos naše države. Ali koga, u ovoj državi, briga za ponos. Koga briga za sport?