Neiskvareni genije koji nam se uvukao pod kožu

Sa Zvjezdonovom odlukom su se svi morali pomiriti. I selektor Safet Sušić i njegovi suigrači i svi navijači Bosne i Hercegovine. Dao je svoju posljednju riječ iako, bez obzira na njegove godine (32), ne bismo imali ništa protiv da je ostao još neko vrijeme. 

Očito je popularne Miske shvatio da je vrijeme da se povuče, da ostavi prostor mlađima. Osjetio je da njegovo tijelo više nije spremno izdržavati tolike napore. Ostaje nam samo da se prisjećamo njegovih majstorija i da mu makar na ovaj način, kroz novinske stupce i društvene mreže, kažemo još jednom - hvala za sve.

Mada je mogao da igra za Srbiju, srcem je odabrao dres zemlje u kojoj je rođen, dres reprezentacije Bosne i Hercegovine. Počeo je s nastupima u bh. dresu sada već davne 2004. godine. Prvi je put zaigrao za izabranu vrstu 18. februara 2004. u prijateljskom meču protiv Makedonije. Ostalo je historija. Postao je kasnije igrač s najviše nastupa u dresu BiH, njen drugi kapiten. Igrač koji je oduševljavao publiku i kojeg je svaki istinski navijač volio, a svaki njegov suigrač poštovao. 

Uživao je dok je igrao. Godinama se nije mijenjao. Na svakoj utakmici je bio dobri stari Miske. Valjao je protivničke igrače po terenu, asistirao, lucidnim potezima zarađivao aplauze. Neiskvareni genije koji se uvukao raji pod kožu. Njegove ‘lopte s očima’ donijele su nam slavlje nebrojano puta, a pogoci kao onaj Norveškoj u Oslu i suze radosnice. Tada smo, zapravo, bili anonimusi u svjetskom nogometu, a Miske se trudio da isplivamo na mapi svjetskih reprezentacija. I eto, godinama kasnije, može biti ponosan na sebe jer je uspio. 

Posebno će ostati upamćen po partijama koje je pružao u dresu Wolfsburga, kada je sa svojim sunarodnjakom Edinom Džekom pokorio Njemačku. Zbog svojih ljudskih kvaliteta će uvijek biti cijenjen, a i nepravedno oduzetu kapitensku traku podnio je onako kako to mogu samo veliki sportisti. Kada se sve sabere i oduzme, Misimović je ostavio dubok trag u srcima bh. navijača. Nedostajat će nam u svim narednim utakmicama. Nedostajat će nam i njegovo rešetanje (radovanje) i njegova ležernost na treninzima, kao i njegova magija u nogama. 

Ali, vrijeme za rastanak moralo je prije ili kasnije doći. Ako je bar morao da ode, neka je otišao sa stilom. Mirno i tiho. Onako kako je i došao prije 10 godina. Ostalo je historija.