Pet razloga zašto je teško biti sudija u modernom fudbalu

1. Pojačan intenzitet igre

Modernizacija je u najvažniju sporednu stvar donijela žešću fizičku pripremljenost igrača nego što je to bio slučaj ikada ranije. Normalna je stvar za svakog igrača da tokom meča pretrči deset i više kilometara, te se pojačala brzina i protok lopte. Sve to znači da i sudije moraju biti veoma brze i u dobroj formi, kako bi pratili tok utakmice i uvijek bili blizu situacija koje zahtijevaju pravičnu reakciju.

2. Uznapredovana tehnologija

Možda to zvuči čudno gledaocima, ali napredak tehnologije prenosa utakmica je stavio ogroman teret na leđa arbitara. Više desetina videokamera s kojima se pokriva svaki centimetar terena, omogućava da se na snimcima vidi i najmanja sudijska greška, koju vjerovatno ranije nije bilo ni moguće vidjeti. Za svaku od njih, arbitri su stavljeni pred kritike milionskog auditorijuma. Uz sve to, stavovi čelnika svjetskog fudbala su takvi da tehnološka pomagala treba što je moguće manje uvoditi u igru, pa se pred arbitre postavlja i stalna borba za savršenstvo.

3. Bijes društvenih mreža

Kritikovanje od strane milionskog auditorijuma, zahvaljujući društvenim mrežama je dobilo posebnu snagu. Tako je samo sat vremena nakon utakmice, moguće pronaći organizovane grupe nezadovoljnih navijača koje preko Twittera, Facebooka, i svih drugih društvenih mreža, šire bijes usmjeren ka jednoj osobi - fudbalskom arbitru.

4. Moderno novinarstvo

U svijetu modernih medija, u kom velika većina njih pada pod uticaj modernih načina privlačenja čitaoca, a koji se posebno bazira na senzacionalizmu, upravo su fudbalski arbitri jako često oni koji plaćaju najvišu cijenu. I najmanja njihova greška nerijetko završava na naslovnicama sa bombastičnim naslovima, pa se svaki gledalac treba svojski potruditi za zadrži nivo objektivnosti prilikom ocjenjivanja sudija.

5. Simuliranje

"Crna fudbalska umjetnost" je tokom godina drastično uznapredovala, a pojedini igrači su postali pravi majstoriji simuliranja i varanja arbitara. Naravno, sve to je s ciljem ostvarenja što povoljnijeg rezultata, pa se više ne bira ni način ni sredstvo. Tako, na primjer, jedan dobar sudija ne smije nikada pasti pod uticaj veličine jednog od najpoštovanijih na terenima - Cristiana Ronalda, i objektivno presuditi svaki njegov pad, kako on sam ne bi dobio negativne ocjene od svojih nadređenih nakon meča.