"Spavam na podu, gasim svjetla i ručno perem farmerke, ali ne odustajem"

Eboue je rođen u Obali Slonovače, gdje je počeo svoju karijeru, a vrata evropskog nogometa prvo su mu otvorena u belgijskom Beverenu, pa je igrao za Aresnal, Galatasaray, Sunderland... Može se reći da je to poprilično bogata karijera, ali danas je sve to samo prošlost koje se Eboue u suzama prisjeti.

Zbog toga što nije plaćao svog agenta dobio je godinu dana suspenzije, zaražen je HIV-om i odavno nije sretan. Razveo se i od supruge, a od silnih problema je razmišljao o samoubistvu.

Dok je igrao u Aresnalu, imao je milione na računu, živio je u vili i vozio najskuplje automobile. Sada spava doslovno na podu. Razveden od supruge, djecu nije vidio od juna, preminuo mu je djed koji ga je odhranio, a u saobraćajnoj nesreći izgubio je brata.

"Želim da mi Bog pomogne. Samo on može da me spasi", rekao je Eboue u svojoj tužnoj ispovijesti za engleski tabloid.

Kuća u kojoj je živio sa suprugom u Londonu sada pripada njoj, samo je pitanje trenutka kada će ga istjerati na ulicu.

"Ne mogu da si priuštim advokata. Kući sam, ali plašim se kada će policija doći. Ponekad isključim svjetla jer ne želim da ljudi znaju da sam unutra. Stavio sam sve iza vrata kako bih bar malo osjećao sigurnost", objašnjava nesretni Eboue.

"Patio sam da kupim kuću, a sada sam uplašen. Borit ću se do kraja, neću prodavati odjeću koju imam. Moram naći neko rješenje".

Priznaje da je bio jako naivan kada je ulagao zarađene milione, ali i da su ga izdali brojni ljudi, koji su mu davali pogrešne savjete.

"Pogledam nazad i kažem: 'Emmanuele, bio si jako naivan. Zašto nisi na vrijeme razmišljao? Jako je teško, novac koji sam zarađivao slao sam ženi i djeci. U Turskoj sam zaradio osam miliona eura, a sedam sam poslao kući. Šta god su mi rekli da potpiše, ja sam potpisivao. Ljudi koji su trebali da se brinu o mojoj karijeri, nisu to radili, zato sam kažnjen od FIFA-e", tvrdi Eboue.

Kako je predao sve automobile koje su došle pod ženinu imovinu, Eboueu je ostalo da koristi gradski prevoz u Londonu.

"Kada vidim Thierryja Henryja naa TV-u, osjećam se sretnim zbog njega, ali stidim se svoje situacije. Kada gledam te ljude s kojima sam igrao na TV-u kako i dalje igraju, stid me, posmatram ih, a znam da sam i ja trebao da igram".

Kod prijateljice Yasmin spava...

"Njenu kuću zovem bunkerom. Mogu se tamo sakriti. Ima djecu i ne želim da ih uznemiravam, pa spavam na podu".

Najviše boli to što ne vidi djecu.

"Mnogo me to boli. Nekada su me zvali, a sada nemamo kontakta. Ne mogu nekad da podnesem".

Ostao je i bez veš mašine.

"Svakog dana ručno operem farmerke i ostalu odjeću. Ruke su mi teške, kao da radim na nekoj farmi. Hvala baki koja me naučila da operem, kuham, čistim, sve kao mladić. I dalje sam zahvalan Bogu, imam svoj život. Nisam želio ovo, nikome to ne želim, ali ne predajem se", zaključuje Eboue.

Eboue prolazi najteže stvari u životu, ali kaže da bi mogao da nađe neki posao i volio bi da ga neko od bivših saigrača nazove, a neki od bivših klubova da mu ponude pomoć.