Kucamo na vrata zaboravljenih asova

Gdje su danas Željini stranci? Neki se proslavili, neki 'pobjegli od rata'

Strani fudbaleri su u bh. fudbalu uvijek bili zanimljiva pojava. Prvo što ih nije bilo previše, a drugo što su mnogi od njih bili apsolutna nepoznanica našoj javnosti.

Zapravo, usudit ćemo se reći da je bilo vrlo upitno jesu li neki od fudbalera koji bi 'zalutali' u Bosnu i Hercegovinu uopšte profesionalci, a kada bi dolazili oni nešto "poznatiji", za koje smo makar negdje i nekad čuli, prvo je pitanje bilo šta će oni ovdje i koja ih je muka na to natjerala.

Bilo je tu svakakvih fudbalera, dobrih i loših, zanimljivih i nezanimljivih, a u narednom periodu ćemo se pokušati prisjetiti nekih o kojim se ima šta napisati. S obzirom da ih je vjerovatno imao najviše, počet ćemo od Željezničara, a prisjetit ćemo se i nekih bivših stranih asova Sarajeva, Širokog Brijega, Zrinjskog...

Patrick Nyema (Liberija/Švicarska)

Jedan od onih stranih fudbalera kojih se navijači Željezničara prisjete sa osmijehom. Simpatični fudbaler iz Liberije bio je neizostavni član Željine generacije koja je 2012. godine osvojila  duplu krunu, a osim toga je osvojio još jedan Kup. Danas je član  australskog Melbourne Knightsa, a imao je vrlo zanimljive avanture nakon odlaska sa Grbavice jer je igrao u Iraku, Maleziji, Švicarskoj...

Nyema je u dresu Željezničara postigao dva gola na 32 utakmice - solidno za jednog defanzivnog veznog se veoma rijetko odlučivao na šutira.

Sandi Križman (Hrvatska)

Za Križmana imamo dojam da je mogao napraviti mnogo više u Želji, a ne može se reći da je bio loš. Hrvat je na Grbavicu stigao u augustu 2016. godine i odigrao je 11 utakmica u Premijer ligi, te postigao četiri gola. Otpisao ga je Slavko Petrović, koji ga je javno optužio da ima viška kilograma, da je lijen i da uopšte ne želi da se trudi na treninzima.

Otišao je Križman prvo u slovenački Koper, pa se nakon dobro odigrane polusezone zaputio u Grčku gdje je također bio konstantan i solidan u Larisi. Ovog ljeta je potpisao za PAS Gianninu, također grčkog prvoligaša.

Javier Hervas (Španija)

Još jedna enigma, ali već mnogo puta ispričana priča. Javier Hervas je u Željezničar stigao na ljeto 2016. godine kao bivši igrač Seville, za koju je odigrao 12 utakmica, ali za Želju nije odigrao niti jednu. Najavljen kao veliko pojačanje je, na opće iznenađenje javnosti, brzo otišao i to na insistiranje supruge.

"Jednostavno mojoj supruzi se nije svidio život u Sarajevu. Dok smo  šetali sa svojim psom napale su nas lutalice i od straha supruga je željela da se vratimo u Španiju. Nakon što sam razgovarao sa klubom pustili su me uz obeštećenje, a moram priznati da mi je žao što je na kraju došlo do ovoga", rekao je tada Hervas za SportSport.ba.

Javi Hervas je nakon Željezničara nastupao za španske klubove  Mirandes i Meridu, a trenutno je član finske Honke.

Mirza Halvadžić (Švedska/BiH)

Iako ovaj fudbaler posjeduje i bh. pasoš, u vrijeme kada je došao u Željezničar bio je omladinski reprezentativac Švedske u kojoj je i odrastao, pa ga možemo zavesti među strance. Imali su na Grbavici velika očekivanja od njega, ali se jednostavno nije snašao i brzo se vratio kući. Dobio je priliku na nekoliko utakmica, ali je nije iskoristio.

Trenutno je član Mjallbyja, kluba koji nastupa tek u 3. švedskoj ligi. I dalje je mlad, ima 22 godine ali jasno je već da ovaj momak neće napraviti karijeru kakva se očekivala.

Muhammed Musa (Nigerija)

Par sedmica prije dolaska u Željezničar, Muhammed Musa je igrao za A reprezentaciju Nigerije zajedno sa Iheanachom, Obi Mikelom i Iwobijem. U startnoj postavi. Šta će 20-godišnji reprezentativac jedne od najjačih afričkih reprezentacija uopšte u BiH, zapitali su se svi koji su čuli ko dolazi na Grbavicu, istina na posudbu iz Basaksehira. Musa se u Želji nije mnogo naigrao i brzo je produžio dalje.

Kao ni mnogi drugi Afrikanci prije njega, ni Musa se nije dobro snašao u našoj zemlji i otišao je toliko tiho da mnogi isprva nisu ni primijetili da više nije tu.

Basaksehir ga je kasnije proslijedio u bugarski Lokomotiv, tamo je odigrao prošlu sezonu i sada se u potrazi za srećom vratio na ove prostore ali u hrvatsku Goricu s kojom je potpisao trogodišnji ugovor.

Dialiba Boubacar (Senegal)

Apsolutni ljubimac publike na Grbavici. U Željezničar je ovaj Senegalac došao kao niko i ništa, a onda vrijednim radom izgradio ime i izrastao u vjerovatno najboljeg stranog fudbalera koji je nosio Željin dres u poslijeratnom periodu.

Dialiba je za Želju nastupao od 2006. do 2008. godine i zatim je prodan u špansku  Murciju. Napravio je solidnu karijeru nakon toga, zaigrao za Mechelen, Cracoviju, Malatyaspor i Giresunspor. Trenutno je član turskog drugoligaša Umraniyespora.

Ovaj Senegalac ima čak i jednu utakmicu za U-21 reprezentaciju BiH,  a Sarajevo i dan danas posjećuje svakog ljeta jer je i dalje u kontaktu sa prijateljima i porodicom koja mu je, za vrijeme boravka u Sarajevu, bila od velike pomoći. Tada situacija u Želji nije bila bajna, a on nije imao ni 20 godina.

Tiago Faria (Brazil)

Zanimljiv fudbaler koji je, relativno ni kriv ni dužan, postao pravi ljubimac navijača zbog gola Sarajevu u derbiju (1:0). Iako je veće zasluge za taj gol imao Blagojević koji je šutirao sa distance, svu slavu je pokupio do tada anonimni Brazilac kojeg je lopta pogodila u nogu i završila u mreži najljućeg rivala.

Znao je Tiago lopte, bio je dobar tehničar, ali sa taktičkim stvarima je bio na Vi i vidjelo se da nije toliko školovan, koliko talentovan igrač. Problem mu je predstavljala i izuzetno loša komunikacija sa ostatkom ekipe i pogotovo trenerima, jer njegovo "OK" nije bilo baš dovoljno za normalno razgovaranje. Legenda kaže da za godinu dana provedenih u Sarajevu nije uspio naučiti da reći bilo šta smisleno na našem jeziku, a nije znao ni engleski pa je s njim na treninzima boravio njegov menadžer-prevodioc koji mu je umnogome olakšao boravak na Grbavici.

Iz Želje je otišao kako bi se vratio kući u Brazil, ali nije baš održao svoju riječ te je otišao u Cibaliju. Kasnije se zaista vratio u domovinu gdje je nastupao za nekoliko poluprofesionalnih klubova, a ovog ljeta je prešao u portugalski Real SC koji igra u trećoj ligi.

Mailson (Brazil)

Osim Tiaga, te 2016. godine je za Željezničar nastupao još jedan Brazilac - Mailson. Odmah po dolasku je impresionirao na Hasetovom malonogometnom turniru, učinio se kao dobar igrač ali nikako se nije uspio nametnuti, pa je u Premijer ligi odigrao samo 23 minute. Kao i Tiago, i on je klub napustio u želji da se vrati u domovinu, s tim što je on to zaista učinio. Sljedeći klub bio mu je Luziania, koji se takmiči u Bog zna kojoj brazilskoj ligi.

Gdje je danas i bavi li se uopšte profesionalnim fudbalom, ne znaju ni Google ni Transfermarkt.

Neil Wood (Engleska)

Možda su neki zaboravili, ali za Željezničar je nekada nastupao i jedan fudbaler iz Engleske. Neil Wood je 2008. godine odigrao nekoliko utakmica u plavom dresu, pa se nedugo nakon toga oprostio od fudbala. Wood je na Grbavicu došao sa etiketom bivšeg fudbalera Manchester Uniteda, a zanimljivo je da već godinama unazad radi u klubu sa Old Trafforda i to kao jedan od pomoćnih trenera u omladinskim selekcijama.

Bio je Wood atrakcija u Premijer ligi, nema šta, ali još jedan od onih koji su došli da se 'provrte' i krenu dalje svojim putem. Na terenu nije pokazao ništa posebno.

Zablon Amanaka (Kenija)

Sjetit će se oni malo stariji, a i upućeniji, da je za Želju sada već davne 2006. godine nastupao stoper po imenu Zablon Amanaka. U to vrijeme je nastupao čak i za reprezentaciju Kenije, igrao je dosta dobro ali je nakon nekoliko sedmica misteriozno nestao. Danas ima 42 godine, nakon Želje je nastupao za klubove u Keniji i Sejšelima i davno je završio profesionalnu karijeru.

Ostat će upamćena i jedna njegova izjava za kenijske medije u kojoj je, govoreći o periodu provedenom u Željezničaru, lupio da je napustio BiH zbog ratnih dešavanja. Kako mu rat pade na pamet 2006. godine, nikad saznati nećemo.

Yani Urdinov (Makedonija)

Nekadašnji reprezentativac Makedonije stigao je na Grbavicu u martu 2013. godine. U Želji se zadržao nešto manje od godinu dana, a ostao je upamćen kao član generacije koja je osvojila šampionsku titulu.

Urdinov je svojim zalaganjem kupio publiku na Grbavici, a često je do izražaja dolazio i njegov vedar duh. Nije mu bio stran ni "trash talk" na terenu, ali ni zanimljive objave na društvenim mrežama koje su u tom periodu zabavljali bh. sportsku javnost.

Simpatični Makedonac je na oproštaju od Željezničara uzeo megafon i vodio navijanje, a kasnije je igrao za Widzev Lodz, Shkendiju, Flamurtari, Vysocinu, Bohemians, Ziru i Ružomberok, čiji je danas član.

Oglasi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.