Od sumraka do svitanja

Ronalda smo spomenuli samo kao činjenicu da vrhunski fudbal danas košta desetke miliona eura. Uzimimo za primjer madridski Real, koji je samo ovog ljeta na pojačanja potrošio gotovo 250 miliona eura. Ni ostali evropski velikani ne zaostaju mnogo. Izabrano društvo, koje se sastoji od Reala, Barcelone, Milana, Intera, Juventusa, Arsenala, Manchester Uniteda, Liverpoola, Chelsea i Bayerna, a u posljednje vrijeme i Manchester Citya, za sebe je rezervisalo najveći dio tržišta igrača, u skladu sa finansijskim mogućnostima.

U drugom redu stoje ekipe poput Lyona, Rome, Tottenhama, Seville, Valencije... i one se, ipak, ne mogu mjeriti sa "prvim razredom". Ako bismo dalje išli sa ovom vrstom kvalifikacije evropskih klubova, bh. fudbalski klubovi našli bi se na samom dnu. Široki, Sarajevo, Željezničar, Čelik, Slavija, Borac, Velež, Zrinjski, Sloboda i ostali klubovi iz BiH svjetlosnim su miljama daleko od evropskoig prosjeka, o vrhu da i ne govorimo.

Nažalost, kako sada stoje stvari, davno su prošla vremena kada smo, recimo, na Koševu mogli gledati duel Sarajeva i Manchester Uniteda, ili kada je Željo stigao na prag finala Kupa UEFA, u nesretnoj utakmici sa Videotonom.

Danas, ni jedan bh. klub ne može doći ni do grupne faze takmičenje u nekom od eurokupova. Čini se nedostižnim za bh. klubove dočekati proljeće u Evropi, a ljudi koji vode klubove smatraju uspjehom kada nekog igrača prodaju za stotinjak hiljada eura, čime barem na mjesec, dva mogu zakrpati dugove.

Stadioni nam zjape ruševni i poluprazni, kvaliteta fudbala ispod je svakog nivoa i to je surova realnost, sa tamnom budućnosti. Doduše, uvijek se imamo pravo nadati da će i nama svanuti.